Javna nabava Hrvatske sve veća, dosegla je petinu BDP-a

Država je danas u većini država razvijenog svijeta najveći pojedinačni ekonomski subjekt. Ne samo da određuje pravni i sigurnosni okvir u kojem sve kompanije posluju, nego je najveći poslodavac i najveći potrošač u zemlji.

Širenjem ovlasti države tijekom povijesti se širila i njena odgovornost. Najveći je kupac građevinskih radova, IT usluga, zdravstvene opreme i lijekova i rada u ekonomiji. Način na koji država bira dobavljače proizvoda i usluga ima šire posljedice na ekonomiju, oblikujući je izravno i neizravno.

Lokalna, regionalna i središnja razina vlasti, komunalna poduzeća, državne kompanije, agencije, zavodi…sve javna tijela sudjeluju u javnoj nabavi. Samo 2024. je Hrvatska potrošila 14,34 milijarde eura bez PDV-a za javnu nabavu roba i usluga, 13,12 posto više nego 2023. i ekvivalentno 20,09 posto BDP-a. Ni jedna privatna kompanija ne dolazi blizu toj razini ni po ukupnim rashodima, kamoli po potrošnju za nabavu proizvoda, usluga i radova.

Sklopljeno je ukupno 34.606 ugovora, što je 8,43 posto više nego prethodne godine. Gledano po predmetu nabave i vrijednosti ugovora, 24,39 posto odnosi se na robu, udio radova je 59,35 posto, a udio usluga je 16,26 posto.

Javna nabava je samo dio državne potrošnje. Jedan od većih rashoda države su rashodi na zaposlene, koji su zapravo manji nego rashodi javne nabave. I utjecaj različitih kategorija potrošnje na opću ekonomiju je različit. Primjerice, javne investicije u infrastrukturu imaju pozitivan utjecaj na BDP, nešto manje ali još uvijek pozitivan utjecaj ima nabava usluga, a nabava roba i plaće zaposlenih nemaju pozitivan utjecaj na rast BDP-a zbog uvoza.

Javna infrastruktura smanjuje transportne troškove u ekonomiji i povećava efikasnost, bolje zdravstvene usluge smanjuju radne sate potrošene na bolest i invaliditet, digitalizacija ubrzava i pojednostavljuje birokratske procedure. S druge strane, koruptivna javna nabava potiče lošu alokaciju resursa u gospodarstvu, guši konkurentnost i potiče rentijerstvo umjesto inovativnosti.

Povijesno visoka vrijednost javne nabave

Od 2017. do 2024. je vrijednost javne nabave bez ugovora narasla za 8,97 milijardi eura, čak 167 posto. To je puno više od rasta BDP-a (cca 70 posto), pa je udio javne nabave u BDP-u narastao s 13,41 posto BDP-a na 20,09 posto BDP-a.

To znači da država danas ima drastično veću ulogu u gospodarstvu nego prije nekoliko godina i da je postojao prostor smanjivanja poreza da je država zadržala javnu potrošnju na sličnoj razini. Treba imati na umu i EU fondove, koji čine 4,6 milijardi eura od ukupno 14,34 milijarde eura.  Ako se oduzmu EU fondovi iz podataka za 2017. i 2024., rast iznosi cca 95 posto.

Neravnomjerna teritorijalna raspodjela

Teritorijalna distribucija vrijednosti ugovora javne nabave po županijama otkriva veliku centralizaciju Hrvatske. Iako bi Grad Zagreb u svakom slučaju jer ima višestruko više stanovnika od svake županije, u njemu se nalaze središta većine ministarstava, agencija i državnih kompanija, te obavlja funkcije i grada i županije, pretjerano je da njega otpada 60-70 posto ukupne javne nabave u Hrvatskoj kao u nekim prijašnjim godinama.

Ipak, prostorna disperzija potrošnje je zadnjih godina više disperzirana nego prijašnjih godina. Kada se izolira utjecaj Grada Zagreba, i prosječni i medijalni udio u javnoj potrošnji županija raste, a to je indikator smanjivanja centralizacije te sve veće potrošnje u ostatku Hrvatske, izvan Zagreba.

Varijacije među županijama u unutar samih županija iz godine u godinu su velike, što je rezultat izrazite ovisnosti javne potrošnje u županijama  na infrastrukturne projekte. Ali se mogu prijetiti i anomalije koje mogu ukazivati na sustavno zanemarivanje ili favoriziranje nekih županija.

Primjerice, Ličko-senjska županija u većini godina čini veći dio ukupne javne nabave od Bjelovarsko-bilogorske županije, iako prva ima 43 tisuće stanovnika a druga 102 tisuće. Naravno, to može i drugih faktora koji nemaju veze s političkim favoriziranjem, kao skuplja gradnja i veće infrastrukturne potrebe. Slična razlika postoji između Dubrovačko-neretvanske županije i Vukovarsko-srijemske, gdje je Vukovarsko-srijemska znatno veća prostorno i stanovništvom a u većini godina ima manji udio u javnoj nabavi. Splitsko-dalmatinska je stanovništvom i prostorno veća od Primorsko-goranske, a također je u većini godina imala manji udio javne nabave.

Razlog nije nužno politički. U nekim županijama je potreba za većim infrastrukturnim projektima manja, lokalna i regionalna administracija možda nema kapaciteta i sposobnosti da upravlja većim infrastrukturnim projektima ili privuče EU fondove, neke županije imaju slabije gospodarstvo koje ne stvara toliku potrebu za novom infrastrukturom nego u županijama gdje se gospodarstvo snažno razvija itd. Zbog mogućnosti da se iza manjeg udjela u javnoj nabavi ipak radi o političkom zanemarivanju pojedinih dijelova Hrvatske podatke bi ipak trebalo dublje proučiti. Npr. usporedbom županija prema BDP-u po stanovniku i udjelu u javnoj nabavi se može zaključiti da razvijenije županije ostvaruju veći udio u javnoj nabavi nego što to sugerira njihova veličina i broj stanovnika, što dodatno produbljuje regionalne razlike.

Hrvatsko tržište javne nabave je zatvoreno

Dominantno ugovore o javnoj nabavi dobivaju domaći ponuditelji, i prema tome je Hrvatska javna nabava relativno zatvorena. Zadnjih nekoliko godina se situacija ipak mijenja, pa je udio domaćih pao s između 90 i 97 posto na 89-92 zadnjih nekoliko godina.

Iz susjedstva su iz godine u godinu zastupljeni ponuđači iz Slovenije, manje iz Italije i Bih, a prošle godine se Srbija probila na šestu poziciju. Iz EU (osim Slovenije i Italije) su značajno zastupljeni ponuđači iz Njemačke, Austrije, Španjolske i Nizozemske, a povremeno se pojave značajno udjeli Turske, SAD-a i Kine.

Sve veća važnost javne nabave zbog fondova EU

Sudeći po rastu, i apsolutnom i relativnom, javna nabava je sve važniji segment gospodarstva. Velikim dijelom je to povezano s EU fondovima, kojih je Hrvatska jedan od najvećih primatelja u EU po stanovniku. Prema izračunu Bloomberg Adrije s kraja prošle godine, Hrvatska je 2023. po stanovniku iz proračuna EU dobila 1103 eura (uplatila 183 eura).

Efekt toga na rast javne nabave će se održavati još u naredne dvije-tri godine, koliko dugo će biti isplaćivana sredstva iz trenutačnog financijskog plana. Sljedeći financijski plan će sigurno biti manje povoljan za Hrvatsku jer se standardom značajno približila prosjeku EU.