Nije tajna da Hrvatska ima duboke demografske probleme. Bez obzira na to koliko je trenutačna ekonomska situacija dobra, a teško je pronaći makroekonomski indikator koji pokazuje suprotno, u dugom će roku demografija odrediti ekonomsku sudbinu.
Postoje načini za ublažiti udar negativnih ekonomskih kretanja, ali će politički biti jako teško provesti ih. Masovna imigracija stvar je prošlosti i na zapadu EU-a i teško je očekivati da će se dopustiti u Hrvatskoj, primjeri bogatijih zemalja pokazuju da automatizacija i robotizacija ne mogu potpuno zamijeniti ljudski rad, čak i da se stopa fertiliteta naglo poveća na 2,1 dijete po ženi i više, pad broja stanovnika nastavit će se zbog premalog udjela mladih u ukupnom stanovništvu.
Kada se sumorna demografska slika spoji s besmislenom administrativnom podjelom na čak 428 općina i 127 gradova, onda postanu vidljivi bizarni rezultati. Desetljećima se već raspravlja o ukidanju (pre)malih općina, i bez kakvog pomaka. Zbog upornog inzistiranja na održavanju broja općina u situaciji demografskog odumiranja, nastale su svojevrsne demografske rupe koje djeluju više kao starački domovi na otvorenome nego smislene lokalne administrativne jedinice.
Čitaj više

Mirovinska reforma ili kozmetika za urušeni sustav?
Novi Zakon o mirovinskom osiguranju donosi pozitivne pomake poput usklađivanja mirovina, godišnjih dodataka i ukidanja penalizacije. No odbijanje isplate pune mirovine onima koji rade puno radno vrijeme razotkriva duboku neodrživost sadašnjeg sustava koji postaje sve veći teret.
02.07.2025

Rad do smrti stvarnost je u sve većem broju država
Svjetska banka predložila je Hrvatskoj niz mjera za stabilizaciju mirovinskog sustava, uključujući podizanje dobne granice za mirovinu na 72 godine. Te mjere proizlaze iz sve veće neodrživosti sustava koji se temelji na međugeneracijskoj solidarnosti, a troškovi mirovina već sada uvelike premašuju doprinose radnika.
20.06.2025

Zašto mirovinci rasprodaju dionice najmoćnijih domaćih kompanija?
Unatoč rekordnim rezultatima Končara i rastu cijene dionice obvezni mirovinski fondovi (OMF) već duže vremena prodaju dionice. Naizgled kontradiktorno ponašanje fondova potaknulo je pitanje zašto se prodaje dionica kompanije u usponu.
24.06.2025

Odlični rezultati slovenske Krke odlični su i za hrvatske mirovinske fondove
Neto dobit u prvom kvartalu skočila čak 54 posto.
16.05.2025
Sama činjenica da prosječna jedinica lokalne samouprave (grad ili općina) u Hrvatskoj ima manje od sedam tisuća stanovnika dovoljno svjedoči o apsurdnoj teritorijalnoj podjeli. Ipak, to je ništa prema ekstremima rasporedima diljem Hrvatske.
U Hrvatskoj postoje 34 općine koje imaju manje od sto stanovnika mlađih od 15 godina. Većina županija ima bar jednu takvu općinu, a Splitsko-dalmatinska ima ih čak šest: Primorski Dolac, Prgomet, Lećevica, Zadvarje, Lokvičići i Sućuraj.
Općine s najmanjim brojem mladih su Kijevo s 12 stanovnika mlađih od 15 godina i Civljane sa 16 stanovnika mlađih od 15 godina. Podaci se odnose na popis stanovništva 2021., pa su se brojevi u međuvremenu promijenili, ali vjerojatno ne značajno.
Zapravo se dvije općine s najmanjim brojem stanovnika mlađih od 15 godina nalaze jedna uz drugu, pa nije jasno zašto se ne ujedine. Dva mjesta nalaze se manje od deset kilometara jedno od drugog i dovoljno je 10 minuta vožnje automobilom od centra jednog do centra drugog.
Nisu to jedine općine koje bi bilo smisleno spojiti. Slična situacija je s općinama Primorski Dolac i Prgomet, Skrad i Brod Moravice, Grožnjan i Oprtalj, Lokve i Mrkopalj. Sve one imaju manje od tisuću stanovnika, manje od sto stanovnika mlađih od 15 godina i nalaze se jedna do druge. Umjesto da se spoje, imaju dvije općinske administracije, dva komunalna poduzeća, dva načelnika, dvije internetske stranice i sl.
Mladi su rijetkost
Osim što su male, navedene općine redom su starije od hrvatskog prosjeka. Osamnaest ih je na zadnjem popisu stanovništva imalo manje od 10 posto mlađih od 15 godina u ukupnom broju stanovnika.
U općini Civljane je prema popisu stanovništva 2021. prosječna starost bila 59,7 godina, 15,4 godine više od nacionalnog prosjeka. Od 171 stanovnika samo ih je 67 u radno sposobnoj dobi, 40 posto. Vjerojatno velik dio od tih 40 posto isto ne radi. Više je starijih od 65 godina nego mlađih.
Kako svi u Hrvatskoj financiraju staračke domove na otvorenome
U Hrvatskoj postoji mehanizam fiskalnog izravnanja, kojim se nastoje ublažiti nejednakosti koje postoje zbog različitog ekonomskog razvoja dijelova Hrvatske i time lokalnih i regionalnih prihoda.
To se vrši preko raspodjele poreza na dohodak. Prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave, on se raspodjeljuje između općine/grada (60 posto), županije (17 posto) , decentraliziranih funkcija (šest posto) i fiskalnog izravnanja (17 posto).
To znači da porez na dohodak, koji plaćaju zaposleni u Hrvatskoj, ne ostaju u jedinici lokalne i regionalne samouprave u kojoj zaposleni stanuje, nego se značajan dio redistribuira općinama, gradovima i županijama koje su primatelji iz sustava fiskalnog izravnanja.
Šest od 34 općine s manje od sto stanovnika mlađih od 15 godina ove godine neće primiti sredstva na temelju fiskalnog izravnanja. Ostalih 28 će ukupno primiti 3,59 milijuna eura.
Najviše će dobiti Biskupija, 376 tisuća eura. Ervenik, Stara Gradiška, Promina, Levanjska Varoš i Majur dobit će više od 200 tisuća eura. Kada se stavi u odnos s brojem stanovnika, onda je to više od 300 eura po stanovniku za Biskupiju i Ervenik, a za većinu ostalih općina s manje od sto stanovnika ispod 15 godina radi se o iznosima između 100 i 300 eura po stanovniku.
Besmislenost postojanja
Kako se troše sredstva iz fiskalnog izravnanja, može se vidjeti na primjeru općine Ervenik, koja će ove godine dobiti 339 eura po stanovniku na temelju tog mehanizma.
Plan proračuna za 2025. intrigantan je. Ukupni prihodi planiraju se na 2,26 milijuna eura, od čega prihodi od poreza na dohodak 40 tisuća eura. To je indikativno jer su prihodi od poreza na dohodak jedan od većih prihoda većih gradova i općina, a u Erveniku su beznačajni. U suštini je razlog taj što je jako malo ljudi koji žive u njoj zaposleno. Prihodi od fiskalnog izravnanja planiraju se na 258 tisuća eura, više od šesterostruko više od iznosa koji će se dobiti iz poreza na dohodak.
Većina prihoda su komunalni doprinosi (milijun eura) i pomoći proračunu iz drugih proračuna (600 tisuća eura). Komunalni doprinosi naplaćuju se od vjetroelektrane koja se nalazi na teritoriju općine.
S druge strane, rashodi za zaposlene planiraju se na 491,5 tisuća eura, što čini otprilike četvrtinu ukupnih rashoda poslovanja. Većina rashoda su za usluge prometa (milijun eura) i socijalne zaštite (424 tisuće eura).
Opis situacije u općini može se iščitati iz proračuna i popisa stanovništva. Od 789 stanovnika, samo je 46 mlađe od 15 godina, 352 stanovnika stara su 65 i više godina, malotko je službeno zaposlen (prihodi od poreza na dohodak beznačajni su), otprilike četvrtina proračuna troši se na zaposlenike općine, a ostale tri četvrtine uglavnom za prijevoz i socijalnu pomoć.
Većina nabrojanih općina je u sličnoj situaciji. Ipak, postoje izuzeci. Grožnjan, Karlobag, Povljana, Sućuraj, Lastovo i Janjina ne primaju sredstva na temelju fiskalnog izravnanja. Lastovo je uz to i otok, pa ima smisla da bude jedinstvena općina, iako ima samo 748 stanovnika. Također, prosječna starost stanovništva na otoku je 46,3 godine, puno mlađe nego u ostalim nabrojanim općinama.
Administrativno-teritorijalni gordijski čvor
Raspravama o teritorijalnom ustroju Hrvatske treba dodati novu dimenziju: demografiju. Funkcionalno i administrativno spajanje općina koje se nalaze jedna do druge, dijele slične probleme, imaju sličnu strukturu stanovništva i sl. treba provesti jer je trenutačno sitničarenje neodrživo.
Zapravo se održava sredstvima iz državnog proračuna, a ne samo fiskalnim izravnanjem. Preko fiskalnog izravnanja troškove plaćaju svi zaposleni u Hrvatskoj koji plaćaju porez na dohodak.
Koja je svrha? Održavanje nebulozne teritorijalne podjele koja je stvorila demografske crne rupe i de facto staračke domove na otvorenome. Zadnjih godina je čak država pokušala poticati općine da se ujedine, ali to nijedna nije učinila. Zašto i bi kada ih zaposleni (fiskalno izravnanje), država (sredstva iz državnog proračuna) i kompanije (trošarine, koncesije) financiraju.
Očito treba čekati sljedeću krizu koja će kristalizirati problem i političara koji će imati dovoljno hrabrosti da rasplete administrativno-teritorijalni gordijski čvor Hrvatske.
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...