Gdje potpore za rođenje djeteta daju rezultate, a gdje su podbacile

Negativna demografska kretanja u jedan od najvećih problema s kojima se suočava razvijeni svijet, od SAD-a preko EU do Kine i Japana. "Bijela kuga", kako se često problem prirodnog odumiranja stanovništva naziva, hara većinom država na svijetu osim najsiromašnijih.

Analizirali smo situaciju u Hrvatskoj po pitanju uspješnosti novčanih potpora za rođenje djeteta u povećanju broja rođenih. Na razini općina i gradova postoje pozitivne naznake, ali ne uvijek. Okvirno, potpora mora biti financijski obilna a i onda je pitanje hoće li funkcionirati.

Nažalost, nitko još nije pronašao rješenje za demografske probleme. Istraživanja i praksa pokazuju da novčani transferi roditeljima nakon rođenja djeteta imaju jako ograničen pozitivan učinak, i to samo ako su jako izdašne te uz njih postoje druge mjere.

To ne znači da pronatalitetne politike ne daju nikakve rezultate i ne pomažu obiteljima kod troška rođenja djeteta, samo da novčane potpore nemaju univerzalno pozitivan utjecaj na broj rođenih.

Analiza je rađena na razini općina, gradova i županija. Za svaku od kategorija jedinica lokalne i regionalne samouprave su uzeta tri primjera; tri koje imaju najveće ili jedne od najvećih potpora za rođenje djeteta i tri koje nemaju takve mjere. Na temelju toga se donose okvirni zaključci, koji su tek temelj za buduće analize, ali dovoljno indikativni da se može zaključiti koliko politika potpora za rođenje djece funkcionira.

Utjecaj potpora na demografiju u općinama

Na najmanjoj razini, općinama, postoje naznake kako bi potpore ipak mogle funkcionirati pod uvjetom da su dovoljno izdašne. Ali to zahtjeva izdvajanje značajnih sredstava od strane općina. Sredstava koje mnoge općine nemaju. Djelomično problem nedostatka financijskih sredstava proizlazi iz toga što u Hrvatskoj većina općina nema fiskalne kapacitete za tolike troškove, što je rezultat apsurdne teritorijalne podjele na 428 općina i 127 gradova.

Jedinice lokalne samouprave su jednostavno premale da imaju vlastite izvore financiranja kojima bi mogle provoditi  skupu politiku kao što je potpora za rođenje djeteta. Čak i kada se uzme u obzir da postoji mehanizam fiskalnog izravnanja, u kojem stanovnici iz financijski stabilnih općina i gradova financiraju siromašne općine i gradove, problem ostaje.

S obzirom na navedeni problem nije iznenađenje da se općine koje imaju najveće potpore za rođenje djeteta nalaze na obali i otocima. Turizam donosi dovoljne porezne prihode da i male općine mogu imati izdašna izdvajanja za socijalno-demografske politike.

Od osam općina u Hrvatskoj koje za prvo rođeno dijete daju potporu u iznosu 2000 eura i više samo dvije nisu "turističke". To su Đulovac u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i Magadenovac u Osječko-baranjskoj.

Daleko najveću potporu daje općina Sali u Zadarskoj županiji, čak 7.963 eura za svako rođeno dijete bez obzira bilo prvo ili svako sljedeće. Općina Ražanac, također u zadarskoj županiji, za svako dijete daje potporu od 1000 eura godišnje sve do navršene sedme godine života, ukupno 7000 eura. U Zadarskoj županiji je smještena i općina Kolan, koja isplaćuje 3000 eura za prvo i 4000 eura za drugo dijete.

Na primjeru tri najizdašnije općine se može vidjeti potencijalni pozitivni utjecaj potpora na broj rođenih. Općina Ražanac je potporu uvela 2016. i od tada bilježi oporavak broja rođenih. Sali je uvela 2007. i također zabilježila oporavak ali općina Kolan bilježi pad broja rođenih od 2006., kada je potpora uvedena.

S druge strane su izabrane općine koje nikada nisu imale potporu za rođenje djeteta. Donji Vidovec, Kotoriba i Peteranec se također nalaze blizu jedna drugoj. One su imale osjetan pad broja rođenih od 2000. do 2024., pojedinačno i kolektivno.

Na ovoj razini se može tvrditi da postoji pozitivan utjecaj potpore na oporavak broja rođenih ali uz znatna financijska sredstva. Postoji i problem mjerenja jer su općine premale pa je relativna varijacija iz godine u godinu velika, a to komplicira mjerenje utjecaja.

Ali razlika u demografskim kretanjima ne mora proizlaziti iz potpora. Različita ekonomska kretanja su mogla dovesti do toga. Primjerice, loša ekonomska situacija zadnjih 20 plus godina u Donjem Vidovecu, Kotoribi i Peteranecu je mogla dovesti do velikog iseljavanja mladih u inozemstvo i druge općine ili gradove u Hrvatskoj, čime se smanjio demografski potencijal. U Općinama Sali, Ražanac i Kolan se možda događala suprotna migracija zbog poboljšanja ekonomskog stanja. a mladi su u njih useljavali.

Gradovi su imali ograničen uspjeh u sprječavanju demografskog pada poticajima za rođenje djeteta

Situacija je manje varijabilna na primjeru gradova. Gradovi Imotski, Otočac i Novska daju jedne od najvećih potpora za rođenje djece u Hrvatskoj. Otočac daje čak 1990 eura za rođenje prvog djeteta, Novska i Imotski čak 10.000 eura za treće i svako sljedeće.

Rezultati su gori nego kod malih općina. Novska je mjeru uvela 2003. ali nije uspjela zaustaviti pad broja rođenih, Otočac je uveo 2009. s nešto boljim rezultatima ali također bez oporavka, Imotski je poticaj uveo 2014. i spriječio daljnji pad broja rođenih. Ukupno je u ove tri općine broj rođenih ipak smanjen za 28,75 posto u odnosu na 2000. godinu.

Svi gradovi u Hrvatskoj imaju novčane potpore za rođenje djeteta ali Lipik, Virovitica i Zabok su gradovi koji imaju jedne od najmanjih iznosa. Zbirno im je broj rođenih pao za 31,56 posto između 2000. i 2024., što nije značajno gori rezultat nego kod tri grada koji imaju jedne od najvećih potpora.

 

 

Rezultati na razini županija razočaravajući

Potpore županija su male u odnosu na potpore većine gradova i općina. U Zadarskoj iznosi 135 eura za prvo i drugo dijete, 675 eura za treće i svako sljedeće. Splitsko-dalmatinska županija daje 70 eura za prvo dijete i progresivno između 10 i 20 eura više za svako dijete nakon toga. Osječko-baranjska daje 135 eura za svako dijete.

U tri navedene županije se 2000. godine rodilo 10.179 djece a 2024. 7383. Prilično alarmantno stanje.

Međimurska, Varaždinska i Primorsko-goranska županija nemaju poticaje za rođenje djeteta. Broj rođenih se u njima ukupno smanjio za 31,85 posto između 2000. i 2024., što malo gore od 27,46 posto u Splitsko-dalmatinskoj, Zadarskoj i Osječkoj kolektivno.

Dijeljenje novaca nije dovoljno da zaustavi negativne demografske trendove

Na razini gradova i općina postoje naznake da potpore za rođenje djeteta funkcioniraju, ali već na županijskoj razini te naznake nestaju. Jedan od mogućih razloga je taj da općine i gradovi s jako izdašnim potporama privlače mlade iz susjednih općina i gradova, koji nemaju izdašne potpore. Vjerojatno to većini ljudi nije prioritet kod biranja mjesta gdje će zasnovati obitelj, ali kada se radi o mjestima koja su geografski relativno blizu onda se radi o uglavnom istim mogućnostima zaposlenja, cijenama nekretnina, dostupnosti zdravstvenih usluga i sl. pa velika razlika u potporama može biti "jezičac na vagi".

Direktne novčane potpore nisu jedina demografska mjera. Besplatni udžbenici, subvencionirane cijene vrtića, osiguran besplatan javni prijevoz, priuštivo stanovanje, besplatni obroci u školi itd., načina za poticanje demografske obnove je puno. Neke općine i gradovi nemaju direktna novčana davanja u obliku potpora za rođenje djeteta ali puno ulažu u ostale demografske politike.

Iskustva na nacionalnim razinama u svijetu pokazuju da su pozitivni efekti samih direktnih novčanih transfera kratkotrajni. U principu se ljudi odlučuju ranije imati djecu nego su planirali ali dugoročno ukupni broj ostaje isti. Fertilitet naraste zbog obilnih državnih davanja, ali se za nekoliko godina vrati na stare razine.

Istraživanja pokazuju da ne postoji jedna konkretna mjera koja može a posebno su u tome neuspješna direktna novčana davanja. Kombinacija mjera, koja se neće oslanjati samo na financijski aspekt problema nego i društveni (bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog, porodiljni dopusti za očeve a ne samo majke, normalizacija većih obitelji, medijsko promoviranje), je potrebna da bi se zaustavila tzv. "bijela kuga".

Ipak, financijski aspekt nije beznačajan. Upravo je financijska nemogućnost jedan od najčešćih odgovora mladih parova na pitanje zašto nemaju više djece. S tog aspekta politike kao što su porezne olakšice, jeftinije javne usluge i potpore za rođenje djeteta nisu beznačajne. Uostalom, radi li se zaista o najnepotrebnijem javnom trošku, čak i ako se pretpostavi da je nepotreban?

U konačnici ne treba zanemariti ni kulturološki aspekt. U svakoj državi postoje određene regije gdje je broj rođene djece na 1000 stanovnika neobično velik u odnosu na ostatak države, iako se ne radi o najbogatijim područjima. Za primjer, gradovi poput Imotskog, Popovače, Metkovića i Sinja su već godinama najbolji u Hrvatskoj po broju rođenih na 1000 stanovnika. a ne radi se ni izbliza o najbogatijim područjima.

Problem demografije je višedimenzionalan i kompliciran, ali je njegovo rješavanje nužno. Na duge staze odredit će ekonomsku budućnost država. Mlađa društva više inoviraju, dinamičnija su, više investiraju, spremnija su prihvatiti nove tehnologije. Naravno, kada se korigira za ostale razlike kao što je razina bogatstva. Pronalazak kombinacije efikasnih demografskih politika više nije pitanje želje nego nužnosti.