Koji dijelovi Hrvatske su imali najveći rast plaća?

Iza nas je nekoliko burnih godina, prepunih zdravstvenih, ekonomskih, geopolitičkih i sigurnosnih šokova. Ali Hrvatska se od njih relativno dobro oporavila, čemu svjedoči rast kumulativni rast BDP-a koji je jedan od najvećih u Europskoj uniji (EU).

Tijekom 2021, 2022., 2023. i 2024. su se borila dva trenda; visoki opći rast cijena tj. inflacija i visoki rast plaća. U prve dvije godine nakon pandemijske 2020. je pobijedila inflacija i plaće su realno pale (iako neznatno) ali su u 2023. i 2023. plaće rasle daleko više od cijena. Kumulativno je ipak rast plaća uvelike nadmašio rast općih cijena, uz 29 posto kumulativnom inflacijom od siječnja 2021. do siječnja 2025. i 50 posto rastom prosječne neto plaće tijekom tog razdoblja.

Ali to ne znači da su svi prošli podjednako dobro. Osim na individualnoj razini (nekome je plaća rasla više a nekome manje, osobna inflacija nije ista kao opća inflacija u državi), razlike mogu postojati i na regionalnoj razini tj. među županijama. Jesu li bolje prošle kontinentalne županije ili obalne županije?

Distinkcija između dijela Hrvatske uz Jadransko more i kontinentalnog dijela nije arbitrarna te ne služi za stvaranje umjetne podjele. Radi se o suštinski dva potpuno različita tipa ekonomije.

Nije teško pogoditi, u obalnim županijama je dominantna industrija turizam i s njim povezane djelatnosti. Na kontinentu turizam nije velik dio gospodarstva. Razlika je dovela do  značajnih razlika u strukturi zaposlenih po djelatnostima.

Dvije Hrvatske

U kontinentalnim županijama je većina zaposlena u djelatnostima prerađivačke industrije. Najveći udio zaposlenih u prerađivačkoj industriji je u Međimurskoj županiji, čak 42,27 posto. Zatim u Varaždinskoj (36 posto), Koprivničko-križevačkoj (33,17 posto) i Krapinsko-zagorskoj (32,45 posto). Sjever Hrvatske je jako industrijaliziran.

U istočnoj hrvatskoj također dominira zaposlenost u prerađivačkoj industriji ali puno manje nego u sjevernoj. U Vukovarsko-srijemskoj 17,13 posto zaposlenih radi u prerađivačkoj industriji, Osječko-baranjskoj 15,47 posto, Brodsko-posavskoj 29,88 posto, Požeško-slavonskoj 21,.85 posto a Virovitičko-podravskoj 25,09 posto. U županijama središnje Hrvatske također dominira prerađivačka industrija, s iznimkom  Zagreba u kojem je najviše zaposlenih u djelatnostima trgovine na veliko i malo.

Obalne županije imaju sasvim drugačiju strukturu ekonomije a time i zastupljenosti tipova djelatnosti. Udio zaposlenih u prerađivačkoj industriji je jako nizak, između najviše 14,33 posto u Istarskoj županiji i najmanje 3,73 posto u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Dominira zaposlenost u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija) i trgovine na veliko i malo (Primorsko-goranska, Zadarska, Šibenska, Splitsko-dalmatinska). Postotak je podjednak u Ličko-senjskoj županiji, koja s ostalim županijama na obali dijeli i nizak udio zaposlenih u djelatnostima prerađivačke industrije.

Navedene su djelatnosti u kojima radi većina zaposlenih u privatnom sektoru i zanemarene djelatnosti koje su vezane primarno za javni sektor, kao što su obrazovanje, zdravstvo i javna uprava. Zanimljivost je da u jednoj županiji je najviše zaposlenih u djelatnostima javne uprave i obrane, Ličko-senjskoj.

 

Zaostaje li rast plaća u "prerađivačkim županijama" za "trgovačko-turističkim županijama"?

Državni zavod za statistiku (DZS) objavljuje podatke o prosječnim plaćama po županijama po kvartalima. Za mjerenje rasta plaća je odabran raspon od prvog kvartala 2021. do prvog kvartala 2025. godine. Na razini cijele Hrvatske su u tom razdoblju plaće rasle za 51,5 posto, dok je kumulativna inflacija od siječnja 2021. do ožujka 2025. iznosila 29,4 posto. To je poprilično dobar rezultat, posebno ako se uzmu u obzir okolnosti postpandemijskih šokova poput poremećaja nabave, geopolitičkih napetosti, globalnog rasta cijena energije i hrane, rata u Ukrajini itd. To je još jedan dokaz da je BDP dobro mjerilo rasta standarda, jer je Hrvatska u istom razdoblju jedna od država EU s najvećim kumulativnim rastom BDP-a. U skladu je i s povijesnom promjenom situacije na tržištu rada tj. niskom razinom nezaposlenosti. Manjak radne snage uz snažan ekonomski rast je doveo do jače pregovaračke moći radnika, što je stvaralo pritisak prema rastu prosječne plaće.

Vidjeli smo da je struktura gospodarstva jako različita između kontinentalnih županija u Hrvatskoj i obalnih. To može dovesti i do razlika u rastu plaća, u smislu da je prosječna plaća više rasla u županijama gdje većina zaposlenih radi u djelatnostima trgovine i usluga vezanima za turizam nego u županijama gdje većina zaposlenih radi u djelatnostima prerađivačke industrije, i obratno.

Podaci pokazuju da se to ipak nije dogodilo. Rast prosječne plaće je bio sličan u svim županijama, između 45,67 posto u Gradu Zagrebu (koji ima ovlasti županije) i 57,64 posto u Virovitičko-podravskoj županiji. Izuzme li se Zagreb, prosječna plaća je rasla između 50,1 posto u Istarskoj i 57,64 posto u Virovitičko-podravskoj županiji.

Prosjek županija u kojima dominira prerađivačka industrija je rast prosječne plaće od 54,78 posto, neznatno više od prosjeka ostalih županija (primarna djelatnost zaposlenih trgovina i usluge vezane za turizam) koji iznosi 52,29 posto. Eliminira li se utjecaj Grada Zagreba onda je razlika još manja, svega 1,55 postotnih bodova u korist "prerađivačkih županija". Činjenica da "trgovačko-turističke županije" nemaju veći rast prosječne plaće od "prerađivačkih županija" je svakako dobra jer sugerira da prerađivačka industrija može držati korak za turizmom, u kojem Hrvatska ima snažnu komparativnu prednost.

Promatrajući podatke može se uočiti još nekoliko pozitivnih kretanja. Najmanji postotni rast prosječne plaće je bio u Zagrebu, što znači da ostatak Hrvatske zadnjih godina polako ali sigurno sustiže standard u glavnom gradu. Neće se nikada dogoditi da prosječne plaće u ostatku Hrvatske budu iste kao u Zagrebu, ali je dobro da relativna razlika ne raste. Županija s najmanjom prosij. plaćom, Virovitičko-podravska, je imala 11,97 postotnih bodova veći rast prosječne plaće od Grada Zagreba.

Županije s najmanjom prosječnom plaćom, mahom s istoka Hrvatske, su imale postotno veći rast od županija koje imaju najveće prosječne plaće u državi. To znači da se razlike ne smanjuje samo između Zagreba i ostatka Hrvatske nego da cijela Hrvatska ravnomjernije razvija. Četiri godine blage konvergencije u plaćama nisu dovoljne da se to sa sigurnošću tvrdi, niti su plaće isključivi dokaz toga, ali je signal dobrog trenda.

Trendovi su dobri. Kako ih održati?

Pandemijska kriza je donijela brojne globalne promjene, Hrvatska je jeda rijetkih država koje su iz izvanredne situacije uspjele izvući izvanredan učinak. Unatoč višestrukim krizama hrvatska ekonomija se pokazala iznenađujuće otpornom i prilagodljivom.

Kumulativni rast BDP-a od 2021. do 2025. među najvećima je u Europskoj uniji. Prosječne su plaće realno porasle, a regionalne razlike, iako i dalje prisutne, nisu se produbile. Čak postoje i blagi znakovi konvergencije.

Županije čija se gospodarstva temelje na prerađivačkoj industriji nisu zaostale u rastu plaća za onima u kojima dominira turizam i uslužni sektor. Istok Hrvatske, svojevrsna ekonomska periferija, bilježi veći rast plaća od obalnih županija i Zagreba.

Ta činjenica nosi širu poruku. Hrvatska se nalazi na početku tranzicije iz ekonomije koja pretežno ovisi o sezonalnom turizmu, rentijerstvu i centralizaciji prema ekonomiji u kojoj veću važnost ima prerađivačka industrija temeljena na izvozu i tehnološkoj modernizaciji. To je naznaka dugoročno održivijeg rasta.

Grgo Jelavic/Pixsell

Turizam se približava granici maksimalnih mogućnosti i sve manje doprinosi ekonomskom rastu. To ne znači da će rast turizma prestati, ali će njegov doprinos daljnjem rastu biti sve slabiji. Turistički "boom" je prošao i dolazi vrijeme turističke zrelosti.

Naravno, nije sve ružičasto. Budućnost rasta plaća u Hrvatskoj i budućnost njene industrije će ovisiti o rastu produktivnosti, koja je i dalje znatno ispod prosjeka EU. Početak trenda re-industrijalizacije nakon razdoblja propadanja industrije za vrijeme krize 2008.-2015. je samo potencijal kojeg treba iskoristiti. Bez povećanja produktivnosti, dodane vrijednosti, tehnološke opremljenosti, obrazovanja i investicija će taj potencijal ostati neiskorišten.

Hrvatska se kreće u pravom smjeru, ali i dalje hoda po uskoj stazi. Politička, društvena i institucionalna volja da se stvari mijenjaju još uvijek ne postoji. Većim dijelom se ovaj rast Hrvatskoj jednostavno dogodio nego što je bio planiran. Veliki rast prihoda državnog proračuna je iskorišten primarno za visoki rast plaća u javnom sektoru, taman pred izbore. Neke ključne promjene su napravljene, što se vidi iz poboljšanja ekonomskih sloboda, pada javnog duga u odnosu na BDP i najvećeg kreditnog rejtinga u povijesti. Ipak, za nastavak pozitivnog trenda će trebati malo više hrabrosti za promjene te odmak od dosadašnjeg modela ekonomskog rasta.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar