Sindikati opet najavljuju prosvjede, iako su zadnjih nekoliko godina dobili više nego dovoljno ustupaka: povećanje osnovice plaća, veći koeficijenti, rast regresa i božićnica. Uvedeno je i sasvim novo materijalno pravo, uskrsnica. Ali to očito nije dovoljno.
Tri sindikalne središnjice (SSSH, NHS i MHS) te Sindikat umirovljenika Hrvatske najavili su prosvjed "Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine" 18. travnja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Na prosvjed pozivaju radnike, umirovljenike, studente i građane kako bi izrazili nezadovoljstvo niskim plaćama i mirovinama.
Njihovi zahtjevi nisu sasvim jasni, a koriste se i čudnim argumentima za njihovo opravdanje. Jedna od tvrdnji je da rast plaća nije pratio rast dobiti od 2015. do danas, ali ne postoji direktna veza između ta dva faktora. Ta tvrdnja isključuje nekoliko činjenica koje sasvim mijenjaju postavljeni narativ, čak i bez ulaženja u njegovu ekonomsku logiku.
Čitaj više
Kraj državne dominacije - privatni sektor sada diktira rast plaća
Hrvatska je u višegodišnjoj fazi snažnog rasta plaća, potaknutog gospodarskim oporavkom, visokim rastom BDP-a i manjkom radne snage.
20.02.2026
Desetljeće snažnog rasta plaća u Hrvatskoj - kojem decilu su primanja najviše skočila?
Ekonomija se služi nizom pokazatelja kako bi što preciznije opisala standard i bogatstvo, ali građani stvarnost najizravnije osjećaju kroz plaće i cijene. Hrvatska posljednjih godina bilježi snažan rast plaća, nominalno i realno (korigirano za rast cijena).
16.02.2026
Hrvatska pred OECD testom! Javni sektor kao uteg, reputacija kao kapital - gdje ćemo se smjestiti?
Hrvatska je pred ulaskom u OECD, što simbolički zaokružuje institucionalni prijelaz iz socijalističkog u tržišni sustav. Iako članstvo ne donosi izravne financijske koristi, jača kredibilitet države i smanjuje percepciju rizika.
24.02.2026
Za početak, ne uzima u obzir rast ukupnog broja zaposlenih, koji je u spomenutom razdoblju iznosio više od 300 tisuća (siječanj 2015. - 1,30 milijuna zaposlenih, siječanj 2024. - 1,65 milijuna zaposlenih prema DZS). Uzevši u obzir rast prosječne plaće s rastom ukupno zaposlenih dolazi se do rasta mase plaća od oko 115 posto.
Ali, sama činjenica da se uspoređuje dno poslovnog ciklusa, tj. prva godina izlaska iz dugogodišnje krize u kojoj su kompanije masovno propadale a rijetko koja je ostvarivala ikakvu dobit, s godinom koja je prvi vrhu uzlaznog dijela ciklusa, pokazuje da se radi o običnoj manipulaciji. Dobit poduzetnika jako varira iz godine u godinu i između ekonomskog uzleta. Nitko je ne garantira, ne postoji zakon koji će kompaniji garantirati dobit. Uostalom, zašto gledati 2015. kada je dobit kompanija iznosila 17,14 milijardi kuna a ne 2014., kada je iznosila 9,8 milijardi kuna. Zašto stati tu, mogla bi se gledati i 2013. kada je ostvarena dobit iznosila 3,5 milijardi kuna?
Prema logici sindikata po kojoj rast dobiti mora diktirati rast plaća, između 2013. i 2015. je prosječna bruto plaća u Hrvatskoj trebala narasti za skoro četiri puta. Tada bi prosječna bruto plaća narasla sa 7.939 kuna (1054 eura) 2013. na minimalno 30.900 kuna (4104 eura) u 2015. godini. Takva logika dovodi do apsurdnog zaključka.
Koji je stvarni udio rada tj. plaća u ekonomiji Hrvatske?
Postoji metodološki ispravna metoda koja puno više govori o "raspodjeli zajedničke stečene vrijednosti", kako je to opisao Mladen Novosel iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), a to je korištenje dohodovne metode izračuna BDP-a.
To je jedna od tri temeljne metode izračuna BDP-a. Za razliku od rashodne i proizvodne metode, dohodovna promatra raspodjelu svih dohodaka nastalih u proizvodnji između rada, kapitala i države. Prema njoj se dohodci nastali u proizvodnji dobara i usluga dijele na kompenzacije zaposlenima (plaće i doprinosi), bruto operativni višak i mješoviti dohodak (profit) te poreze.
Ona pokazuje da je udio kompenzacija zaposlenima (plaće i doprinosi) između 2015. i 2024. u Hrvatskoj narastao, a posebno je naglo skočio 2025. godine. Kompenzacije zaposlenima su 2015. činile 45,6 posto BDP-a izračunatog prema dohodovnoj metodi, a 2024. godine 47,5 posto. Drugim riječima, udio rada u ukupnom dohotku gospodarstva u Hrvatskoj raste.
To je još ispod prosjeka EU (47,7 posto), ali se razlika smanjila s 1,2 postotna boda na 0,2 postotna boda. Veći je udio kompenzacije zaposlenima nego u usporedivim državama, kao što su Češka, Mađarska, Slovačka, Rumunjska i Poljska. Ali je i znatno manje nego u susjednoj Sloveniji (51,5 u 2024.). S rastom na 49,6 posto u 2025. Hrvatska je ušla među devet članica EU koje imaju najveći udio kompenzacije zaposlenima u BDP-u.
Udio operativnog viška i mješovitog dohodak, što zapravo predstavlja profit, je u istom razdoblju smanjen s 36,8 posto 2015. na 35,5 posto 2024. godine. Zanimljivo je da kategorija "Porezi na proizvodnju i uvoz minus subvencije" u Hrvatskoj čini 17,1 posto BDP-a (2024.), što je drugi najveći udio u EU (najveći ima Švedska). U to spadaju svi državni porezi koji nisu doprinosi, najvećim dijelom PDV.
Rast plaća u javnom i privatnom sektoru
Naravno, sindikati ne mogu ništa napravit po pitanju toga kolike će biti plaće u privatnom sektoru. To im nije ni cilj, a pozivanje na radnike i plaće u privatnom sektoru im samo služi kao živi štit da bi progurali vlastite interese, rast plaća i ostalih materijalnih prava u javnom sektoru.
A javni sektor već ima zamjetno veći rast plaća od privatnog. Uzevši 2020. kao baznu godinu, rast troška plaće po satu rada je do trećeg kvartala 2025. narastao za 70,2 posto u javnom sektoru, a 60,7 u privatnom. Razlika je bila najveća u drugom kvartalu 2024., na početku velikog predizbornog povećanja plaća u javnom sektoru kojeg su lobirali sindikati, kada je razlika iznosila čak 17,1 postotni bod.
Hrvatska jako puno troši na plaće javnog sektora
Iako su sindikati dobro iskoristili "superizbornu"2024. za značajno povećanje materijalnih uvjeta javnog sektora, što je omogućio veliki rast državnih prihoda kao rezultat inflacije (prihodi od PDV-a) i rasta plaća u privatnom sektoru (doprinosi), to im nije dovoljno.
Hrvatska već sada svoj javni sektor plaća kao da je bogata skandinavska država, učinkovitog javnog aparata, zdravstvenog sustava i čvrste socijalne sigurnosne mreže. Plaće za zaposlene u općoj državi iznose 12,98 posto BDP-a, što je jedan od najvećih udjela u OECD-u. Samo Danska, Island, Finska i Latvija relativno više izdvajaju za plaće u javnom sektoru. Čak i Švedska zaostaje za Hrvatskom, pa i poslovično javnosektorski rasipna Francuska. Jednostavno iz toga proizlazi da Hrvatska relativno jako puno troši na plaće javnog sektora.
Laži i manipulacije sindikata
Sindikati često koriste pogrešne, pojednostavljene i metodološki upitne interpretacije ekonomskih podataka da bi opravdali zahtjeve za rast materijalnih prava zaposlenih u javnom sektoru. Pri tome se često pozivaju na radnike u cjelini, iako mogu samo utjecati na plaće radnika u javnom sektoru. Korištenjem pružatelja direktnih usluga javnog sektora, kao što su medicinske sestre, liječnici i učitelji, pokušavaju progurati rast materijalnih prava javnosektorske administracije a bez preispitivanja njene svrhovitosti i učinkovitosti.
Podaci zapravo pokazuju da se zadnjih nekoliko godina raspodjela dohotka (prema izračunu BDP-a dohodovnom metodom) u Hrvatskoj pomiče u korist rada, a ne kapitala. Insinuacija da dobit raste na štetu rasta plaće jednostavno nije empirijski istinita.
.webp){kind=icon}
