Slovenija odjednom postala predvodnik EU u rastu troška plaća

Najnoviji podaci o rastu troška plaće po satu rada u zemljama Europske unije (EU) otkrivaju da se rast ubrzava u većini država s istoka EU, iako je na razini cijele EU usporio s 3,4 posto u trećem kvartalu 2025. na 3,2 posto u četvrtom, na godišnjoj razini. Bugarska i Hrvatska su ostale predvodnice rasta, ali na prvo mjesto je izbila Slovenija.

S rastom od 17,7 posto je apsolutni rekorder u zadnjem kvartalu godine, iako je u trećem kvartalu imala rast od 3,9 posto, tek neznatno iznad prosjeka. Tako kretanje se ne može objasniti uobičajenim makroekonomskim zakonitostima.

Pravi razlog je novi zakon koji je stupio na snagu 20. studenog prošle godine, a kojim je uvedena obvezna božićnica (tzv. "zimski dodatak") koju poslodavci moraju isplaćivati svim zaposlenima, i u javnom i u privatnom sektoru. To je nova zakonska obveza koja će vrijediti ne samo ove nego i svih idućih godina.

Iznos je određen na polovicu od bruto minimalne plaće, što je prošle godine iznosilo 639 eura. Isplata je neoporeziva i na nju se ne plaćaju doprinosi. Iznimka su poslodavci koji imaju problema s likvidnošću, koji će moći isplatiti božićnicu do 31. ožujka sljedeće godine, i to samo jednu osminu minimalne bruto plaće.

Uvođenje božićnice naglo povećalo trošak plaća u Sloveniji 

Rast troška plaće po satu rada je širi indikator rasta bruto plaća, ali u njega se još pribrojavaju plaćanja prekovremenih, bonusi, regresi i slični dodaci uz plaću. Jedno od njih je božićnica.

To objašnjava zašto je Slovenija naglo izbila na prvo mjesto u EU po rastu troška plaća po satu rada. Značajan dio rasta od 17,7 posto proizlazi iz nove zakonske obveze isplate božićnice, dok stvarni rast troška sata rada same bruto plaće vjerojatno nije puno odstupao od rasta u trećem kvartalu, kada je iznosio 3,9 posto.

Radi se o privremenom statističkom šoku. Rast će se već u prvom kvartalu 2026. vratiti na dugoročni trend. Ipak, to ne znači da je rast plaća mjeren rastom troška plaće po satu rada u Sloveniji zadnjih godina bio razočaravajući. Od početka 2020. je uglavnom bio iznad prosjeka EU, iako treba imati na umu da taj prosjek ruše najveće ekonomije EU: Njemačka, Italija i Francuska. One od 2020. imaju značajno manji rast plaća od država s istoka EU, ali i manju kumulativnu inflaciju.

Konvergencija istoka i zapada

Gledajući sve zemlje vidljiv je nastavak konvergencije plaća srednje i istočne EU prema plaćama zemalja zapada EU. Bugarska, Mađarska, Hrvatska, Litva, Poljska, Latvija i Estonija su u odnosu na prosjek 2020. imale rast troška plaća po satu rada između 50 i 90 posto, dok su Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska imale rast između 10 i 20 posto.

Podaci za Sloveniju pokazuju rast od 54,8 posto u zadnjem kvartalu 2025., ali već znamo da je ta brojka prenapuhana zbog uvođenja zakonske obveze isplate božićnice. Stvarni rast je sadržan u podatku za treći kvartal, prije distorzije podataka novim zakonom, a iznosi 34,1 posto. To znači da je Slovenija sporije konvergirala najrazvijenijim državama EU, ali se ipak radi o približavanju. Uostalom, plaće u Sloveniji su bile veće i relativno bliže Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji.

 

Dakako, u obzir treba uzeti brzi rast cijena u zemljama srednje i istočne EU. Ali efekt konvergencije ostaje i kada se to uzme u obzir, iako je realno rast plaća manji nego što to sugerira rast troška plaće po satu rada u odnosu na 2020. Posebno to vrijedi za Mađarsku, Estoniju, Litvu i Latviju, kojima je kumulativna inflacija "pojela" veći dio nominalnog rasta plaća.

Rast troška bruto plaće po satu rada u Hrvatskoj je u zadnjem kvartalu 2024. iznosio 69,1 posto u odnosu na prosjek 2020., što se jako dobro poklapa s podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) o rastu bruto plaće u istom razdoblju. Kumulativna inflacija je prema podacima DZS od siječnja 2021. do prosinca 2025. iznosila 33 posto. Kombinacija podataka o rastu troška bruto plaće po satu rada tj. prosječne bruto plaće i kumulativne inflacije otkriva da je realni rast bruto plaće u Hrvatskoj u odnosu na 2020. iznosio oko 35 posto.

Dobre godine i za Hrvatsku i za Sloveniju

U konačnici i Hrvatska i Slovenija mogu biti zadovoljne postpandemijskim godinama. Hrvatska je ostvarila veći kumulativni rast BDP-a (jedan od najvećih u EU) i veći rast realnih plaća, ali je počela s puno manje razine. I Slovenija je ostvarila osjetan napredak, iako puno veće oporezivanje plaća u Sloveniji nego u Hrvatskoj stvara distorzije.

Kupovna moć prosječne neto plaće pokazuje da je realna kupovna moć u Hrvatskoj čak i nadmašila onu u Sloveniji. Utjecaj puno većih poreza i doprinosa u Sloveniji, posebno za visoke plaće, i nešto nižih općih cijena u Hrvatskoj. Nagli skok troška plaća po satu rada u Sloveniji krajem 2025. pokazuje koliko zakonske odluke mogu iskriviti makroekonomske pokazatelje i poremetiti dugoročne trendove.

Sličan utjecaj imaju porezi i doprinosi, ali dugoročno. Neto plaća skriva pravi trošak rada, jer dio koji plaća poslodavac automatski prisvaja država kroz poreze i doprinose.

Obje zemlje ipak sigurno konvergiraju najrazvijenijim zemljama EU. Primjerice, gledajući prema stvarnoj individualnoj potrošnji (AIC) Hrvatska se sa 68 posto od prosjeka EU 2019. popela na 78 posto 2024., a Slovenija s 81 posto na 85 posto. To su rezultati s kojima obje zemlje mogu biti zadovoljne.