Desetljeće snažnog rasta plaća u Hrvatskoj - kojem decilu su primanja najviše skočila?

Ekonomija koristi brojne izvore podataka da bi aproksimirala stvarnost po pitanju standarda, bogatstva, produktivnosti, kupovne moći i dugoročnih trendova, uvažavajući činjenicu da nijedna pojedinačna mjera (čak ni BDP) ne može obuhvatiti cijelu kompleksnost stvarnog života. Ljudima su ipak najpristupačniji oni pokazatelji s kojima se susreću u svakodnevnom životu, a to su plaće i cijene.

Hrvatska, posljednjih nekoliko godina, prolazi kroz stabilno i propulzivno ekonomsko razdoblje, određeno rastom BDP-a, povećanjem izvoza, konvergencijom prema prosjeku Europske Unije (EU), povećanom potrošnjom i padom stope nezaposlenosti. Ljudi ta makroekonomska kretanja najizravnije osjećaju preko dvije stvari - rasta plaća i rasta cijena.

Iako su plaće individualna stvar, kao i struktura potrošnje, makroekonomske analize temelje se na procjeni prosječne vrijednosti cijelog gospodarstva. Međutim, korištenje prosjeka zanemaruje činjenicu da su plaće (kao i potrošnja) relativno disperzirane između najnižih i najviših pa analiza prosjeka prikriva znatan dio priče. Da bi se problem zaobišao korisno je koristiti podatke o decilima plaća.

Podaci za studeni 2025. otkrivaju da deset posto zaposlenih u Hrvatskoj s najnižim plaćama ima neto plaću od 825 eura i manje (bruto 1050 eura), a deset posto s najvećim prima neto 2332 eura i više (bruto 3348 eura). To je širok raspon, iako je na razini prosjeka EU i konstantan posljednjih desetak godina.

To nisu veliki iznosi u odnosu na razvijenije članice EU, ali u usporedbi sa situacijom u Hrvatskoj prije samo nekoliko godina se radi o znatnom rastu dohodaka. Važno je analizirati i koji dio distribucije je brže rastao, u kojem periodu, te utvrditi razloge takve dinamike.

Dugoročno veći rast nižih plaća, srednjoročno izjednačavanje

Gledajući dugoročno, od studenog 2016. do studenog 2025., relativno najveći nominalni rast zabilježen je kod najmanjih neto plaća, točnije u prvom (129,81 posto), drugom (109,45 posto) i trećem (98,62 posto) decilu. U najvišim decilima (sedmom, osmom i devetom) rast je bio osjetno manji, između 85 i 90 posto.

Radi se o relativnoj konvergenciji plaća, iako su u apsolutnim iznosima razlike rasle. Jako visoki rast u prvom decilu, 20 postotnih bodova veći nego u drugom, djelomično je rezultat povećanja minimalne plaće. Ovakva distribucija rasta ukazuje na to da veliki rast imigracije stranih radnika nije ograničio rast plaća kao rezultat veće ponude niskokvalificiranog rada. Paralelno s velikom radnom imigracijom je oštro padala nezaposlenost, a rast plaća među niže kvalificiranim radnicima bio veći nego kod visoko kvalificiranih koji nisu bili ugroženi radnom imigracijom.

Kumulativna inflacija je tijekom razdoblja studeni 2016. do studeni 2025. iznosila 37,3 posto (prema Državnom zavodu za statistiku), pa je realni rast neto plaća u prvom decilu iznosio 92,51 posto, petom decilu (medijanu) 55,17 posto, a devetom decilu 47,93 posto. Taj podatak treba staviti u kontekst činjenice da se stopa inflacije određuje na temelju prosječne potrošačke košarice, a među različitim dohodovnim skupinama postoje razlike u potrošačkim obrascima. Zaposleni s plaćama iz nižih decila veći dio dohotka troše na hranu, čije su cijene rasle više od drugih dobara. Za određivanje realnog rasta plaća u nižim decilima bi nominalni rast trebalo korigirati za veću stopu od službene inflacije, što bi smanjilo razlike između najnižih i najviših decila, ali ne bi promijenilo obrazac da su niži decili imali veći realni rast plaća.

Situacija se mijenja kada se analiza ograniči na razdoblje od studenog 2021. do studenog 2025. godine. Razlika u rastu između decila gotovo nestaje, ostaje tek nešto veći rast u prvom decilu zbog povećanja minimalne plaće. Kumulativna inflacija u tom razdoblju je iznosila 26,8 posto, pa je realni rast plaća iznosio između 31,85 posto u prvom decilu, 29,8 posto  u petom (medijan), do 26,42 posto u devetom decilu. I ovdje treba uzeti u obzir da je zbog većeg rasta cijena hrane, koja čini veći dio potrošnje zaposlenih u nižim dohocima, inflacija za njih bila nešto veća i realni rast manji od onoga koji implicira korigiranje s općom stopom inflacije.

Jedan od glavnih razloga promjene trenda iz većeg rasta nižih plaća od većih plaća u podjednak rast nižih i većih plaća je veliko povećanje plaća u javnom sektoru tijekom 2024., posebno u ožujku. Tada je stupio na snagu novi Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama i povećanje koeficijenata. Značajan dio zaposlenih s plaćom u dva najveća decila radi u javnom sektoru, pa je to povećanje promijenilo dotadašnji trend većeg rasta plaća u nižim decilima nego višim decilima.

 

Rast plaća će se nastaviti u 2026.

Sveukupno gledano, zaposleni u Hrvatskoj trebali bi biti zadovoljni rastom plaća posljednjih nekoliko godina. U prijašnjem razdoblju, za vrijeme krize od 2008. do 2015., nominalnog rasta plaća gotovo da nije bilo, a realno (korigirano za kumulativnu inflaciju) su stagnirale ili čak padale.

Istodobno je nezaposlenost padala, posebno među mladima. Nikada prije nije bilo toliko lako pronaći posao u Hrvatskoj, a mladi nisu prisiljeni na višemjesečne (ponekad višegodišnje) potrage za poslom, uz gotovo ritualno slanje stotina upita za posao ne očekujući nikakav odgovor, kamoli potvrdan. Ukupan broj zaposlenih je najveći od osamostaljenja Hrvatske.

Očito je da država još uvijek uvelike određuje kretanja plaća s obzirom na to da zaposleni u javnom sektoru čine velik dio ukupne zaposlenosti, posebno u najvišim decilima. Drugi veliki utjecaj je u prvom decilu preko povećanja minimalne plaće.

 

Nakon ožujka 2025. primat u rastu plaća opet preuzimaju najniži decili, a u privatnom sektoru plaće ponovno rastu više nego u javnome. Nominalni rast od oko 10 posto u drugoj polovici godine je još snažan, ali se može očekivati smirivanje tijekom 2026. godine. Prosječni zaposleni u Hrvatskoj sa zadnjih nekoliko godina može biti zadovoljan, bez obzira na to u kojem decilu se nalazi po visini neto plaće.