Kraj državne dominacije - privatni sektor sada diktira rast plaća

Hrvatska je u višegodišnjoj fazi snažnog rasta plaća. Kombinacija ekonomskog oporavka i jedne od najvećih kumulativnih stopa rasta BDP-a te manjka radne snage stvorila je solidne temelje za rast plaća u privatnom sektoru. Mogućnosti za rast plaća u javnom sektoru su narasle kao kombinacija gospodarskog oporavka i visoke inflacije koja je snažno povećala porezne prihode.

Rekordna godina za javni sektor bila je 2024., u kojoj je rast iznosio i do 30 posto na godišnjoj razini. Kako su povećanja u javnom sektoru politička odluka ograničena mogućnostima državnog proračuna, usporavanjem rasta BDP-a se smanjuje njihov rast, iako s vrlo visokih razina.

Privatni sektor također je imao snažan rast plaća. Vrhunac je bio krajem 2023., s rastom od 15 posto na godišnjoj razini (mjereno troškom plaće po satu rada). Doduše, 2024. nije bio ni izbliza toliko propulzivan kao u javnome. Ali zbog različitih faktora koji "guraju" rast u sektorima situacija se mijenja pa plaće u privatnom sektoru rastu više nego u javnome. To predstavlja prelazak iz faze administrativnog rasta u fazu tržišnog rasta, s bitno drugačijim implikacijama za ekonomsku budućnost.

Realnim rastom u posljednjih nekoliko godina mogu biti zadovoljna oba sektora. U 2021. i 2022. realni je rast plaća bio negativan zbog visoke inflacije, ali s 2023. ona pada dok se rast nominalnih plaća intenzivira. Ukupni nominalni rast posljednjih nekoliko mjeseci iznosi oko 10 posto, manje nego tijekom 2023. i 2024., ali još uvijek više nego dovoljno da bi se "pobijedila" stopa inflacije. Važna promjena je po pitanju toga koji sektor prednjači.

Privatni sektor preuzima primat u rastu plaća

Podaci Eurostata o trošku plaće po satu rada pokazuju da je privatni sektor u prva tri kvartala 2025. imao veći rast nego javni sektor, što sugerira da su i plaće rasle brže. Rast od 11,2 posto na godišnjoj razini u trećem kvartalu predstavlja blagi pad u odnosu na isti kvartal prethodne godine, ali je za 4,9 postotnih bodova veći nego u javnom sektoru.

To predstavlja veliku promjenu u odnosu na isti kvartal prethodne godine, kada je trošak plaće po satu rada u javnom sektoru na godišnjoj razini iznosio 21,8 posto, čak 10,5 postotnih bodova više nego u privatnom.

Trošak plaće po satu rada nije pokazatelj rasta neto plaće po satu. Pandan u hrvatskom sustavu je bruto 1 (neto+mirovinski doprinosi+porez na dohodak) s uključenim bonusima, dodacima i nagradama. Zbog toga na njega utječu i porezne izmjene.

Druga stvar koju treba imati na umu prilikom analize je da se radi o mjeri koja objedinjuje sve plaće u gospodarstvu, zbog čega veliki rast zapošljavanja u sektorima s nižim plaćama može neko vrijeme snižavati trošak plaće po satu rada iako na razini cijelog gospodarstva prosječne plaće nisu padale. Gledajući dugoročni trend godišnje promjene troška plaće po satu rada u Hrvatskoj može se primijetiti da se upravo to dogodilo 2016., kada je trošak plaće po satu rada naglo pao. Prema rastu BDP-a, 2015. je bila prva godina izlaska iz recesije, ali tek 2016. je zabilježen intenzivniji rast zapošljavanja, i to uglavnom u sektorima s nižim plaćama (ugostiteljstvo, turizam, skladištenje). Isto tako rast u periodu od početka 2011. do kraja 2015. može izgledati suprotan činjenici da se radi o razdoblju recesije, ali se lako može objasniti većim smanjivanjem broja radnika s nižim plaćama nego onih sa srednjim i višim plaćama (lakše su dobivali otkaze).

Rast u Hrvatskoj veći nego u EU

Tijekom 2024. i 2025. je rast troška plaće po satu rada u privatnom sektoru usporavao diljem Europe, s 5,3 posto na razini EU sredinom 2024. na 3,8 posto u trećem kvartalu 2025. Hrvatska se najbolje opirala tom trendu, pa je imala drugi najveći rast u trećem kvartalu 2025., 11,2 posto. Veći je bio samo u Bugarskoj.

Nakon što je 2024. bila apsolutni rekorder EU po pitanju rasta u javnom sektoru, jer je plus od 28,3 posto na godišnjoj razini iz drugog kvartala teško nadmašiti (najbliže je tome došla Poljska s 21,1 posto u četvrtom kvartalu), razine rasta u javnom sektoru Hrvatske 2025. se stabiliziraju na 6,3 posto. Još uvijek značajno iznad prosjeka EU, ali ne među rekordnim povećanjima.

Politički ciklusi i fiskalna realnost

Razdoblje visokog rasta plaća još nije gotovo, ali je na zalasku. Hrvatska ekonomski još uvijek solidno raste (prognozira se oko tri posto rast BDP-a za 2025.), ali u idućim godinama će taj rast opadati. To je dovoljno dobar razlog da država "ukroti" rast plaća u javnom sektoru, na opasnost kojega su Hrvatsku upozoravale Europska komisija, MMF, Svjetska banka (WB) i OECD.

Deficit opće države je bio nizak od 2021. do 2024., 2022. čak i suficit, zahvaljujući snažnom rastu prihoda od rasta plaća u privatnom sektoru i dodatnog zapošljavanja (doprinosi i porezi) te inflaciji (rast cijena povećava prihode od PDV-a). Ti izvori polako presušuju, a deficit se već približava razini od tri posto.

Za još jedan snažniji rast plaća u javnom sektoru više nema kapaciteta, osim uz veliki val zaduživanja. Ali to bi ugrozilo povijesno visoki kreditni rejting, dovelo do potrebe za povećanjem poreza, i još više usporilo rast BDP-a.

 

Važan je i politički kontekst. Godina velikog povećanja plaća u javnom sektoru je bila tzv. "superizborna", s izborima za Europski parlament, državnim parlamentarnim izborima, i predsjednički izborima. 2026. i 2027. nema većih izbora (osim lokalnih i regionalnih), što znači da sindikati javnog sektora nemaju efikasno sredstvo političkog pritiska tj. ne mogu prijetiti štrajkovima i sindikalnim akcijama. Tehnički mogu, ali bez izbora je pritisak na vladajuće puno manji. S obzirom na to Hrvatska može imati uravnoteženu fiskalnu poziciju bez ugrožavanja kreditnog rejtinga bar još do 2028. Plaće u privatnom sektoru rast će u skladu s produktivnošću i dinamikom gospodarskog rasta, koji će u narednim godinama biti niži nego u prethodnom razdoblju.