Došli za 700 eura, a sad dižu cijene rada – što se stvarno događa sa stranim radnicima u Hrvatskoj

Građani Hrvatske se još nisu priviknuli na novu stvarnost, na činjenicu da je Hrvatska postala privlačna država za strane radnike. Novo stanje rasta plaća, niske nezaposlenosti, rasta broja stranih radnika i lakšeg pronalaska zaposlenja je toliki šok da ga mnogi odbijaju priznati usprkos nizu makroekonomskih pokazatelja koji ga potvrđuju. To ne treba čuditi nikoga tko je živio (i preživio) zadnjih nekoliko desetljeća u Hrvatskoj.

Tmurna, čak i depresivna ekonomska situacija u državi nešto je s čime su živjele generacije. Kriza socijalizma 1980-ih popraćena hiperinflacijom, pretvorba i privatizacija 1990-ih, tranzicija prvih godina 21. stoljeća, svjetska financijska kriza 2008. koja je u Hrvatskoj prerasla u izgubljeno desetljeće... Pesimizam po pitanju gospodarskog stanja postojao je toliko dugo da je ušao u podsvijest stanovništva i postao praktički dio kulture. "Stvari su loše, ali će postati još gore" opis je sentimenta koji se urezao u umove građana Hrvatske. Ekonomski cinizam nastao je kao društveni obrambeni mehanizam.

Prijelaz iz države u kojoj su masovne emigracije po principu "trbuhom za kruhom" bile neizostavni dio povijesti, sadašnjosti i budućnosti u državu koja je postala magnet za desetke tisuća stranih radnika odvijao se naglo. Naznake te promjene počele su još prije pandemije, a od kraja pandemije "novo normalno" po pitanju ekonomskih migracija postalo je očito. Gradovi su puni stranih radnika koji rade kao dostavljači, hoteli stranih radnika koji kuhaju i poslužuju, gradilišta stranih radnika koji grade. Iako je nova situacija očita, nastala je toliko naglo da se društvena percepcija još nije uspjela prilagoditi, ali stranih radnika sve je više i sve su bolje plaćeni.

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) je tijekom 2024. izdao 180.374 pozitivna mišljenja za dozvolu za boravak i rad stranih radnika. To je 3,7 puta više nego 2021., kada ih je izdano 48.455. Velik dio tih radnika radio je sezonski, a ne tijekom cijele godine, ali je jasno kako strani radnici postaju sve važniji segment tržišta rada. Dominantno se radi o niskokvalificiranoj radnoj snazi za potrebe triju grana gospodarstva: turizam (kuhari, konobari, spremačice), građevinarstvo (zidari, radnici u visokogradnji i niskogradnji, armirači) i jednostavne usluge (dostavljači, vozači).

Zvonimir Kuhtić/Hina

Ne mogu strani ako ima domaćih

Dovođenje stranih radnika u Hrvatsku nije potpuno slobodno. HZZ traži da se provede test tržišta rada. Tek kada i ako se utvrdi da u evidenciji nezaposlenih nema nezaposlenih osoba traženog profila, Zavod daje dopuštenje da se podnese zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad stranim radnicima.

No za neke djelatnosti nije potrebno provođenje testa tržišta rada, neke u cijeloj Hrvatskoj, a neke u pojedinim županijama. Okvirno za djelatnosti u građevinarstvu nije potrebno provođenje testa u cijeloj Hrvatskoj, ali i za zanimanja poput programera, dizajnera korisničkog sučelja i sistemskog administratora.

Test nije potrebno provoditi za konobare i kuhare, osim u obalnim županijama, Zagrebačkoj županiji i Zagrebu, Međimurskoj, Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji.

Zanimanja sobarica, čistačica, pomoćnih kuhara i pomoćnih konobara također ne trebaju test tržišta rada u obalnim županijama, Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj i Karlovačkoj županiji. Slična oslobođenja postoje za zanimanja šivača odjevnih predmeta, vozača i prodavača.

Sve traženija zanimanja u turizmu

Iako su uglavnom ista zanimanja najtraženija za strane radnike u svakoj godini od 2021. do 2024., dogodile su se promjene u redoslijedu. 2021. su daleko najtraženiji bili radnici u građevinarstvu, a do 2024. njihova je relativna važnost padala dok je istodobno rasla potreba za zanimanjima vezanima za turizam. Iznimka su radnici visokogradnje, koji su 2021. bili drugo najtraženije zanimanje stranih radnika, a 2024. prvo.

Veliki rast zabilježen je za zanimanjima konobara i pomoćnog kuhara, što je nedvojbeno rezultat oporavka turizma nakon pandemije. Drugo najtraženije zanimanje stranih radnika je 2025. bila čistač(ica), koje se nije nalazilo ni u prvih 18 2021. Dostavljač je 2024. bio peto najtraženije zanimanje stranih radnika, a također 2021. nije bio u prvih 18. Slično vrijedi za zanimanje sobarice.

Strani radnici dijele sudbinu domaćih radnika u privatnom sektoru, javni sektor privilegiran

U pravilu su strani radnici puno slabije plaćeni od domaćih radnika. Prosječna bruto plaća među najtraženijim zanimanjima stranih radnika se 2024. kretala između 926,51 i 1.049,68 eura. Te je godine prosječna bruto plaća u Hrvatskoj općenito iznosila 1.821 euro.

Plaće stranih radnika snažno su rasle između 2021. i 2024. Među najtraženijim zanimanjima u svim godinama od 2021. do 2024. bio je rast između 207,87 eura ili 27,97 posto za zavarivače i 298,45 eura ili 47,52 posto za radnike visokogradnje.

Rast plaća stranih radnika je u promatranom razdoblju iznosio 35,48 posto za najtraženija zanimanja, što je manje od rasta za 42,85 posto za sva zanimanja u Hrvatskoj. To daje naslutiti da su domaći radnici imali veći rast plaća u relativnom iznosu, pogotovo u apsolutnom.

No to nije cijela slika. Rast prosječne bruto plaće u Hrvatskoj je jako povećao rast plaća u javnom sektoru, posebno 2024. U javnoj upravi i obrani rast prosječne bruto plaće iznosio je čak 54 posto, obrazovanju 46,52 posto, a djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 53,27 posto.

Kada se eliminira javni sektor i ostavi samo privatni, onda je rast plaća puno manje od 42,85 posto. Okvirno je blizu rastu prosječnih plaća za najtraženija zanimanja stranih radnika. Treba naglasiti i da je rast plaća stranih radnika pogurao rast minimalne plaće, koja je 2021. iznosila 4.250 kn (564 eura) bruto a 2024. 840 eura bruto. 

Sukus je taj da su domaći i strani radnici u privatnom sektoru imali sličan postotni rast plaća između 2021. i 2024., a da su zaposleni u javnom sektoru imali puno veći rast prosječne plaće.

Strani radnici nisu zamjena za domaće

Iako su dio građana, političara, sindikalista, novinara i poneki ekonomist upozoravali da će veliki priljev stranih radnika smanjiti cijenu rada i istisnuti domaće radnike s tržišta, to se objektivno nije dogodilo. Rast plaća u privatnom sektoru bio je robustan (u javnome i prenapuhan, ali to je druga tema), stopa nezaposlenosti desetljećima nije bila toliko niska, stopa radne aktivnosti raste, potraga za zaposlenjem nikada nije bila lakša.

Stopa registrirane nezaposlenosti je prema podacima Državnog zavoda za statistiku u siječnju 2025. iznosila 5,4 posto (anketne još i manje), a u apsolutnom iznosi "samo" 97.341 nezaposlenu osobu. U siječnju 2021. je stopa registrirane nezaposlenosti iznosila 9,8 posto, u apsolutnom iznosu 165.343 nezaposlene osobe. Hrvatska je od početka 2021. do početka 2025. smanjila broj nezaposlenih za 68 tisuća uz istodobno povećanje broja stranih radnika za 131.911 na godišnjoj razini između 2021. i 2024. Impresivan rezultat koji dokazuje "istinitost" kumulativnog rasta BDP-a Hrvatske u tom razdoblju, jednog od najvećih u EU-u.

Stoga na strane radnike ne treba gledati kao na konkurenciju domaćim radnicima. Odnos stranih i domaćih komplementaran je. Strani radnici voljni su obavljati poslove koje domaći ne žele, a domaći se mogu fokusirati na poslove veće dodane vrijednosti koji su bolje plaćeni.

Ekonomija Hrvatske također ima koristi od stranih radnika. Teško je zamisliti kako bi turizam i građevinarstvo funkcionirali da nema na desetke tisuća stranih radnika u zanimanjima vezanima za te industrije. Pojavio bi se veliki manjak na tržištu rada koji bi povećao troškove i usporio gradnju novih nekretnina, time dodatno povećavajući cijenu. Turistička usluga bi nužno bila manje kvalitete zbog nedostatka osoblja.

To ne znači da migracijama i dolaskom stranih radnika ne treba upravljati. Naprotiv, boljim upravljanjem mogu se povećati koristi i minimizirati rizici. Strani radnici nisu konkurencija domaćim radnicima jer u pravilu popunjavaju rupe na tržištu rada.