Novi zakon mijenja pravila igre – evo što čeka strane investitore

Dana 13.studenog hrvatsko investicijsko tržište ušlo je u novu regulatornu eru stupanjem na snagu Zakona o provjeri stranih ulaganja. Riječ je o mehanizmu koji državi omogućuje da, radi zaštite nacionalne sigurnosti i strateških interesa, amenuje ili zabrani ulazak stranog kapitala u ključne sektore.

O tome je li ovaj zakon istinski "game-changer" za investitore, koje industrije će biti pod posebnim povećalom te prijete li nam zastoji u transakcijama, za Bloomberg Adria TV govorio je odvjetnik i stručnjak za investicijsko pravo Toni Nogolica.

Koliko je to tržište živo i značajno, pokazuju i brojke. Od 1993. godine do i uključujući 2024. godinu u Hrvatskoj je evidentirano 53,7 milijardi € izravnih stranih ulaganja. Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku lani su dosegnula 4,3 milijarde eura, tek 30-ak milijuna eura manje od rekordne 2021. godine i 40 posto više nego u 2023., pokazuju najsvježiji podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Za skok su, prema istim brojkama, najviše zaslužna ulaganja u financijsku i farmaceutsku djelatnost.

Više od puke formalnosti

Iako se često pretpostavlja da su ovakvi zakoni tek birokratsko usklađivanje s direktivama Europske unije, Nogolica ističe da je riječ o mnogo ozbiljnijem zahvatu. Zakon donosi sveobuhvatne promjene i nameće konkretne nove obveze investitorima.

"Definitivno se ne radi samo o formalnom usklađivanju s europskom pravnom stečevinom. Ovaj zakon doista jest sveobuhvatan i on stvarno nalaže nove obveze na način na koji strani kapital ulazi u državu", pojašnjava Nogolica. Preciznije, mijenja se način na koji država bdije nad investicijama, dajući joj alat da intervenira ako procijeni da je ugrožen javni poredak ili sigurnost.

Građevina i energetika na radaru

Jedno od ključnih pitanja za investitore jest – tko će biti pod nadzorom? Zakon pokriva širok spektar sektora, od energetike i telekomunikacija do prometa, zdravstva i naprednih tehnologija. No, za razliku od nekih drugih članica EU koje imaju precizno definirane liste sektora koje redovito ažuriraju, hrvatski zakon ostavlja prostor za šire tumačenje.

Prema iskustvu i očekivanjima struke, fokus će biti na industrijama gdje je prisutan kapital iz trećih zemalja.

"To bi definitivno morala biti građevina i energetika, ponajviše zbog toga što tu imamo najviše stranih investitora iz trećih zemalja", smatra Nogolica, dodajući kako će se zbog geopolitičke

situacije pod posebnim povećalom naći i sve brže rastuća obrambena industrija, kao i sva proizvodnja koja može utjecati na sigurnost države.

Unatoč strožim pravilima, strah od usporavanja investicijskog ciklusa čini se neutemeljenim. Ključna razlika između hrvatskog modela i modela nekih drugih država, poput Njemačke, leži u mehanizmu provedbe. Hrvatska nije implementirala takozvani "standstill" mehanizam koji automatski zaustavlja transakciju dok traje provjera.

"Uspostavljen je mehanizam notifikacije koji ne zaustavlja provođenje same transakcije. Ono što se uspostavlja je sveobuhvatna obveza investitora da o stečenom kvalificiranom udjelu obavijesti javne vlasti", objašnjava Nogolica. To znači da odvjetnički uredi i konzultanti neće morati iz korijena mijenjati due diligence procese, već će se u pripremu akvizicija dodati jedan novi, ali predvidivi korak.

Drastične posljedice za neprijavljivanje

Iako zakon ne koči sam tijek transakcije, ignoriranje obveze prijave nosi ozbiljne rizike. Zakonodavac nije predvidio retroaktivno poništenje ugovora u klasičnom smislu, ali je uveo mehanizam koji može biti financijski i upravljački bolan za nesavjesnog investitora.

Ako se utvrdi nepravilnost ili ugroza interesa, Ministarstvo financija može uskratiti dozvolu i narediti investitoru da proda stečeni udio. "Do trenutka te prodaje, a rokovi su dosta kratki, suspendiraju se sva glasačka prava i prava koja proizlaze iz udjela. Nema prava glasanja na skupštinama, nema prava isplate dobiti", upozorava Nogolica na stroge sankcije koje u praksi investitora čine "gluhim i nijemim" vlasnikom sve do prisilnog izlaska iz vlasničke strukture.

 

Potreba za ovakvim zakonom nije nastala u vakuumu. Praksa Europske unije pokazala je da je tržište osjetljivo na "nelegalne igrače" koji mogu u kratkom roku opustošiti cijele industrije ili preuzeti strateške resurse. Nogolica navodi primjer iz Francuske, gdje je regulator stavio veto na prodaju kompanije iz obrambene industrije investitoru iz Sjedinjenih Američkih Država – tradicionalno prijateljske zemlje - jer je procijenjeno da je strateški interes prejak.

I u Hrvatskoj su zabilježeni slučajevi koji su upalili alarme, posebice u javnoj nabavi gdje su pojedini ponuditelji nudili netržišne cijene, ugrožavajući time funkcioniranje tržišta. Ovim zakonom država jasno poručuje da zadržava pravo "zadnje riječi" kada su u pitanju strateški interesi.

Sofisticirani ulagači traže jasna pravila

Hoće li novi regulatorni okvir obeshrabriti strane investitore? Odvjetnik Nogolica uvjeren je da neće. Dapače, transparentnost koju zakon donosi mogla bi biti privlačna ozbiljnim igračima.

"Svaki sofisticirani investitor koji ulaže na nova tržišta često postavlja pitanja: gdje treba prijaviti transakciju, koje su ovlasti i sankcije? Do sada to nije bilo transparentno", zaključuje Nogolica.

Jasna pravila igre, čak i kada su stroga, investitorima pružaju pravnu sigurnost. Novi zakon tako ne bi trebao biti prepreka, već filter koji osigurava da kapital koji ulazi u Hrvatsku ne ugrožava njezine vitalne interese, čime se dugoročno gradi stabilnije i sigurnije investicijsko okruženje.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.