Turnberry neće popraviti transatlantsku trgovinu. Ali to je početak

Bile su potrebne informacije o mjesecima prijetnji, pravnog kaosa i uzajamnih optužbi, ali Europa se napokon usuglasila oko teksta za ratifikaciju trgovinskog sporazuma iz Turnberryja, koji je s SAD-om sklopljen prošlog srpnja u Škotskoj. I Europski parlament, od kojeg se očekuje da će glasati u lipnju, i Bijela kuća, koja je zaprijetila da će odbaciti bilo kakve amandmane koje dodaju europski dužnosnici, sada moraju dati svoj pristanak. Obje bi strane to trebale učiniti bez daljnjeg cjenkanja i umjesto toga se usredotočiti na načine produbljivanja najvažnijeg trgovinskog odnosa na svijetu.

Ekonomski ulozi su stvarni. Transatlantska trgovina – vrijedna 1,5 bilijuna dolara godišnje – živi pod eskalirajućim prijetnjama. Čak i nakon što je Vrhovni sud SAD-a poništio takozvane carine na Dan oslobođenja, administracija je iskoristila dva druga trgovinska instrumenta kako bi nametnula carine od 25 posto ili 50 posto na punu vrijednost čelika, aluminija i određenih izvedenih proizvoda uvezenih iz Europe. Također je pokrenula niz trgovinskih istraga koje bi mogle dovesti do dodatnih nameta te je obećala da će uvesti carinu od 25 posto na europske automobile ako se sporazum ne postigne do 4. srpnja.

Sporazum iz Turnberryja je jednostran. Dogovor bi zaključao nulte carine na većinu američkog industrijskog izvoza u Europu, dok bi dopustio carine na robu iz Europske unije do 15 posto. Europski lideri se ne mogu pretvarati ni da će ratifikacija riješiti temeljnu nesigurnost. Turnberry je oduvijek bio više politička izjava nego tradicionalni trgovinski sporazum – bez obvezujućeg rješavanja sporova, bez odobrenja Kongresa i s obvezama koje ovise o hirovima nepredvidljivog američkog predsjednika. Zato su zastupnici Europskog parlamenta pokušali u tekst dodati zaštitne mehanizme.

 

Unatoč tome, ratifikacija je ispravna odluka za obje strane. Sporazum bi pomogao izbjeći još jedan inflacijski ciklus eskalacije. Dužnosnici EU-a doista su uveli nekoliko novih ograda: sporazum se sada produljuje do kraja 2029. godine, a povlastice se mogu suspendirati pod određenim uvjetima – uključujući i ako SAD ne smanji svoje carine na čelik i aluminij na 15 posto do kraja godine, ili ako se procijeni da američki uvoz prijeti nanijeti "ozbiljnu štetu" proizvođačima iz EU-a.

Iako je Bijela kuća inzistirala na čistom tekstu, trebala bi moći živjeti s takvim formulacijama. Osim nultih carina na industrijsku robu, sporazum proširuje povlašteni pristup za određene američke poljoprivredne proizvode i plodove mora. Ratifikacija bi također stavila SAD u bolju poziciju da inzistira na uklanjanju necarinskih trgovinskih barijera, gdje je EU bila spora u djelovanju.

Ono što je najvažnije, zaključivanje sporazuma omogućilo bi Europi i SAD-u da krenu naprijed u drugim područjima od ključne važnosti. Obje strane žele riješiti problem kineskih prekomjernih kapaciteta i izgraditi sigurne lance opskrbe. U mnogim područjima, uključujući čelik i kritične minerale (gdje su EU i SAD nedavno potpisali memorandum o razumijevanju radi produbljivanja suradnje), njihova bi obrana bila daleko učinkovitija ako bi bila koordinirana. Zdraviji trgovinski odnosi također bi olakšali zajedničko rješavanje geopolitičkih pitanja, uključujući ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i održavanje razine američkih vojnih postrojbi u Europi.

Transatlantski odnos organiziran oko privremenih primirja s carinama previše je krhak za odnos od takve važnosti. Ratifikacija Turnberryja je nužna. Izgradnja nečeg čvršćeg veći je zadatak koji predstoji u budućnosti.