Hrvatski gospodarski rast na staklenim nogama bez jačeg izvoza

Hrvatsko gospodarstvo posljednjih godina bilježi rast brži od prosjeka Europske unije, no taj se uspjeh ne temelji na snažnom izvozu, gdje Hrvatska zaostaje za zemljama regije. Glavni pokretači su domaća potrošnja, turizam i europski fondovi, što otvara pitanje dugoročne održivosti takvog modela.

U razgovoru za Bloomberg Adria TV, ekonomska analitičarka Vedrana Pribičević ističe kako je rast bez jačanja izvozne sposobnosti put prema povećanju uvozne ovisnosti i vanjskotrgovinskom deficitu. Dodatni izazov predstavlja činjenica da ključna izvozna tržišta, poput Njemačke i Italije, gospodarski stagniraju.

Rast koji troši, a ne stvara

Iako model rasta pogonjen osobnom potrošnjom, turizmom i EU fondovima može funkcionirati u srednjem roku, dugoročno stvara ozbiljne makroekonomske neravnoteže. "Ako rast domaće potražnje nije praćen rastom izvozne sposobnosti, tada se povećava uvozna ovisnost i zapravo dio multiplikatora domaće potrošnje odlazi prema inozemstvu", objasnila je Pribičević. To znači da, iako potrošnja generira rast, istodobno se širi i vanjskotrgovinski deficit.

Za istinsku i dugotrajnu konvergenciju prema najbogatijim članicama Europske unije, nužan je drugačiji pristup. "Sve male otvorene ekonomije unutar Europske unije bile su ono što u ekonomiji zovemo export-led growth ili rast pogonjen izvozom. Ne postoji drugi razvojni model koji vodi konvergenciji", naglasila je Pribičević.

Zemlja može dugoročno rasti brže od svojih trgovinskih partnera jedino ako uspije povećati izvoz, promijeniti njegovu strukturu prema proizvodima više dodane vrijednosti ili smanjiti uvoznu intenzivnost rasta.

Problem diverzifikacije i nedostatak 'šampiona'

Za razliku od Slovenije, gdje farmaceutska industrija čini čak 44 posto ukupnog izvoza, Hrvatska nema jasan vodeći izvozni sektor. Izvoz se temelji na prehrambenim proizvodima, električnim strojevima i opremi te metalnim proizvodima. Iako je diverzifikacija načelno prednost jer smanjuje izloženost šokovima u jednom sektoru, u hrvatskom slučaju ona je, prema riječima Pribičević, znak da "nemate niti jedan jasan sektor koji nosi produktivnost cijelog gospodarstva".

 

Problem je, kaže, što su mnogi poslovi, čak i u ICT sektoru, često "loan poslovi", odnosno poslovi niže dodane vrijednosti koji se danas mogu raditi i u Vijetnamu, a ne poslovi istraživanja i razvoja. "Pravo je pitanje može li se imati rast pogonjen izvozom bez jednog takvog sektora koji vuče cijelu ekonomiju, kao što je to bio slučaj Irske, Baltika ili središnje Europe s automobilskom industrijom", ističe Pribičević.

Okretanje od Europe prema novim tržištima

Slaba potražnja u Europi, ponajviše u Njemačkoj i Italiji, izravno pogađa hrvatske proizvođače industrijskih proizvoda, komponenti i strojeva. Njemačka, u koju odlazi 13 posto hrvatskog izvoza, suočava se s recesijom i minimalnim prognozama rasta, što predstavlja ozbiljan rizik. Rješenje je, smatra Pribičević, u strateškom repozicioniranju i traženju alternativnih tržišta.

Prilike se otvaraju skorim ulaskom Hrvatske u OECD, što olakšava pristup širem tržištu od Europske unije. "Treba se proširiti na ostatak zemalja koje bi mogle biti supstitut za slabiju europsku potražnju, jer vidimo da istok Europe raste, a zapad stagnira", kaže Pribičević. Kao potencijalna tržišta navodi SAD, Japan, Južnu Koreju, Australiju, Čile, ali i brzorastuće ekonomije Azije poput Indonezije, Malezije i Tajlanda.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.