Hoće li srednje ekonomske sile odučiti budućnost svijeta?

Globalna ekonomija najčešće se analizira kroz prizmu najvećih gospodarstava; SAD-a, EU, Kine, Velike Britanije, Indije, Japana i Rusije. Razumljivo, s obzirom na to da kolektivno na njih otpada više od 70 posto svjetskog BDP-a, više od 50 posto ukupne svjetske radne snage, i blizu 60 posto svjetske trgovine. To su prvorazredne ekonomske sile čije se odluke prelijevaju na cijeli svijet.

Ipak, time se zanemaruju manje, ali svejedno relativno velike, ekonomije koje su tijesno vezane za velike igrače. Dapače, one bi mogle biti svojevrsni "kingmakeri" svjetske geopolitičke i ekonomske igre. Bilo kao izvori sirovina, važni trgovinski partneri, jeftine proizvodne baze ili brzorastuća tržišta, utjecaj srednjih ekonomskih sila ima itekako odjeka na puls svjetske ekonomije. U rastućoj blokovskoj podjeli svijeta će upravo njihov utjecaj biti prevaga između pobjedničkog i gubitničkog ekonomsko-geopolitičkog bloka.

U tu kategoriju se mogu izdvojiti Kanada, Brazil, Meksiko, Australija, Turska i Indonezija. Dodatno bi se mogle uključiti Južna Koreja, Saudijska Arabija, Švicarska i Tajvan, ali ćemo se zadržati na analizi prvih šest spomenutih. Zapravo se radi o heterogenoj skupini, od bogate ali stanovništvom male Kanade do relativno siromašne ali mnogobrojne Indonezije. Iako sve svojom veličinom zaslužuju biti nazvane srednjim ekonomskim silama, njihove strukture i načini utjecaja na svjetsku ekonomiju pričaju različite priče.

Ni zajednički se ne mogu približiti veličini gospodarstava SAD-a, EU i Kine, ali i ne moraju. Ne mogu se natjecati s velikima, ali zato mogu biti važan jezičak na vagi u natjecanju velikih. Već su velikima važne kao izvoznici energenata i sirovina, jeftine radne snage, potrošačka tržišta i važni strateški partneri koji su ključni za globalne trgovinske lance.

Trgovinski ratovi, sankcije i nova utrka u naoružanju posljednjih godina dodatno povećavaju njihovu stratešku važnost, kako geopolitički tako i ekonomsku. Ali većina srednjih ekonomskih sila ne ostvaruje svoj puni potencijal, i rano na svom razvojnom putu su zapeli zbog toga što ne rješavaju neravnoteže u gospodarstvu.

Kanada - bogata ali kronično ovisna o SAD-u

Najveće gospodarstvo, mjereno preko nominalnog BDP-a, među nabrojanim srednjim ekonomskim silama ima Kanada. Iako stanovništvom mala u odnosu na Indoneziju, Brazil, i Meksiko, njena razvijenost joj omogućuje da bude predvodnik. Kanada je 2024. izvezla 190 milijardi dolara proizvoda i sirovina više od Brazila, iako ima pet puta manje stanovnika. Ukupna radna snaga od 22,69 milijuna ljudi je proizvela veću vrijednost proizvoda i usluga od država s više od 200 milijuna stanovnika, jer je BDP po stanovniku nekoliko puta veći.

Najveći problem je ogromna trgovinska izloženost SAD-u, kojem je Kanada važan izvoz energenata. Iz nužnosti se od početka drugog mandata Donalda Trumpa pokušava diversificirati da bi bila manje ovisna o SAD-u, ali se ne može uteći od geografskih zakonitosti. Iako u mnogočemu institucionalno i društveno različita, Kanada je osuđena na suradnju s SAD-om.

Postoje i duboki problemi koji se ne vide na prvi pogled. Zemlju tresu krize priuštivosti stanovanja i prevelike zaduženosti kućanstava. Za usporedbu, dug kućanstava u SAD-u iznosi blizu 70 posto BDP-a, u eurozoni oko 50 posto, a u Kanadi čak 100 posto BDP-a. Fiskalna ekspanzija zadnjih nekoliko godina je dovela do toga da ni javne financije ne stoje najbolje, s javnim dugom u iznosu od 93 posto BDP-a i troškovima plaćanja kamata na dug od osam posto proračunskih prihoda. To je značajno iznad povijesnih razina, iako još zadržava savršenu ocjenu kreditnog rejtinga. Ipak, Fitch je u prosincu upozorio da bi zbog visokog deficita te manjka planova smanjenja tog deficita kreditni rejting uskoro mogao biti smanjen. A to će oštru krizu priuštivosti stanovanja učiniti još gorom.

Brazil - div s potencijalom koji se nikada nije materijalizirao

Brazil je država koja puno obećava ali ne pronalazi načina da ispuni pozitivna ekonomska očekivanja. Iako joj se kao jednoj od glavnih članica BRICS-a i tržišta u nastajanju već više od dva desetljeća predviđa veliki ekonomski uspon, što se nije dogodio.

Radna snaga od 107,87 milijuna nudi veliki potencijal, ali Brazil ima jako niske stope ekonomskog rasta i rasta produktivnosti za stupanj razvoja na kojem se nalazi. Javni dug od 80 posto BDP-a naoko nije velik, ali to prikriva činjenicu da država troši čak 19 posto (prema S&P-u) proračunskih prihoda na plaćanje kamata na javni dug. Plaćaju se visoke kamate zbog fiskalne nevjerodostojnosti.

Ekonomija i javni proračunski prihodi uvelike ovise o izvozu sirovina, primarno sirove nafte, željezne rude, soje, šećera, kave i kukuruza. Zbog toga ekonomiju diktiraju cijene na svjetskim tržištima, što stvara strukturne neravnoteže u Brazilu. Glavni kupac je Kina, koja treba te sirovine za pogon svoje proizvodne ekonomije. Uz to pati od tri velika društvena problema; duboke nejednakosti, političke nestabilnosti i visoke razine kriminala.

Meksiko - velik potencijal, skromni rezultati

Meksiko ima sve što treba jednoj zemlji u razvoju da brzo raste. Blizina bogate zemlje s najvećim potrošačkim tržištem na svijetu, jako dobra struktura izvoza u kojoj dominiraju proizvodi visoke dodane vrijednosti (prijevozna sredstva i elektronika),  veliki bazen cjenovno konkurentne radne snage (61 milijun), i povoljnu demografsku strukturu.

Ali slično kao Brazil ne uspijeva ostvariti puni potencijal. Ekonomski rast i rast produktivnosti su također slabi, kriminal i korupcija u zemlji su toliko rašireni da država de facto i ne kontrolira neke dijelove teritorija, značajan dio radne snage radi u sivoj zoni i ne plaća poreze.

Infrastruktura se slabo gradi i još gore održava. Iskorištavanje povoljne geografske i demografske pozicije onemogućavaju neefikasne institucije, slaba središnja vlast i raširen kriminal.

Australija - stabilna i bogata ali ovisna o izvozu sirovina i energenata

Relativno udaljena od velikih tržišta i slabo naseljena, Australija po pitanju bogatstva (mjereno BDP-om po stanovniku) i produktivnosti (mjereno dodanom vrijednosti u industriji po radniku) baca dugu sjenu na ostale države, osim možda Kanade.

Njena svjetska uloga je opskrbljivanje velikih ekonomija Istočne Azije energentima i sirovinama. Izvoz željezne rude, plina, ugljena i drugih sirovina završava primarno u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i Tajvanu. I zlato čini značajan dio izvoza.

Australija ima nisku razinu zaduženosti, jeftino se zadužuje, i državni proračun joj je uravnotežen. S fiskalne strane se Australiji ne može puno toga prigovoriti. Što se uopće može zamjeriti državi koja tri desetljeća do pandemije 2020. nije imala recesiju?

Potencijalni problem je skoro potpuna ovisnost o izvozu sirovina i energenata, uz jako nisku proizvodnu bazu. Takva struktura ekonomije stvara ranjivosti, od fiskalnih do monetarnih. Rizik predstavlja i visoka razina zaduženosti kućanstava od preko 100 posto BDP-a, daleko iznad SAD-a, EU, Kine, i Japana.

Indonezija - div u zamci srednjeg dohotka

Najmnogoljudnija među navedenima, Indonezija ima gospodarstvo jedva malo veće (mjereno BDP-om) od Turske. Da Australija, praktički susjedna država s radnom snagom manjom za 130 milijuna, ima 25 posto veće gospodarstvo testament je zaostalosti Indonezije. BDP po stanovniku je u razini zemalja poput Namibije, Iraka, Libanona itd.

Struktura izvoza je čak povoljnija nego Australiji, s puno manjim izvozom sirovina i energenata te značajnim udjelom strojeva, elektronike, kemijskih proizvoda. Ali još uvijek Indonezija u globalnim lancima proizvodnje sudjeluje kao izvršitelj jednostavnih faza proizvodnje niske dodane vrijednosti.

Ekonomski rast je duži niz godina stabilan, ali nedovoljno velik da ju izdigne u višu dohodovnu skupinu. Demografski mlada, ali slabo unaprjeđuje ljudski kapital ulaganjem u obrazovanje. Bez većeg ulaganja u obrazovanje i uspona uz globalne proizvodne lance, Indonezija će stagnirati.

Turska - snažna industrija ali monetarna nestabilnost

Turska je zemlja usred tranzicije. Iskorištavanje demografske dividende se bliži kraju, fertilitet počinje padati na razine razvijenih država a udio starog stanovništva raste. Zadnjih desetljeća se ubrzano izdizala iz siromaštva pa je pretekla brojne zelje Europe po pitanju BDP-a po stanovniku, kao što su Srbija, Rusija, Albanija, BiH i Bjelorusija.

Dobro je iskoristila blizinu bogate EU i pozicionirala se kao jeftino a geografski blisko mjesto za premještanje proizvodnje, prvo tekstilne industrije a zatim automobila, elektronike i strojeva. Danas su osobni automobili najveći izvozni proizvod, skoro isključivo za tržište EU. Sama struktura izvoza je prilično raznolika, bez oslanjanja na sirovine. To je važna strateška prednost.

Glavna slabost Turske je nepovjerenje u njene institucije, posebno monetarne. Prosječna godišnja inflacija u periodu 2021.-2024. je iznosila 36 posto. To je uništilo povjerenje u domaću valutu, pa kompanije i kućanstva radije koriste euro ili dolar.

Trenutačne države vlasti su tijekom posljednjih nekoliko godina praktički uništile koncept nezavisnosti središnje banke, zbog čega je i zaduživanje države postajalo sve skuplje. Procjena S&P je da će ove godine Turska potrošiti 15 posto proračunskih prihoda za plaćanje kamata na javni dug.

"Kingmakeri" u blokovskom svijetu

Srednje ekonomske sile nisu jedna homogena skupina, nego države s različitim problemima, ciljevima i na različitim razinama razvoja. U mnogočemu su prisiljene geografskim zakonitostima na bližu suradnju s nekim od glavnih svjetskih ekonomskih sila.

 

Iako nisu glavni akteri na svjetskoj pozornici, srednje ekonomske sile će u budućnosti imati značajnu ulogu u održavanju ravnoteže moći među silama.

Razdoblje blokovskih podjela u svijetu će im dati poluge koje mogu iskoristiti za poboljšanje vlastite ekonomske pozicije. To će biti važno, ali ne presudno, jer će održiv ekonomski rast primarno ovisiti o poboljšanju institucija, monetarnoj stabilnosti, rastu produktivnosti i sposobnosti da se riješe domaće strukturne neravnoteže.