Šok za povijesni grad: Odlazak aviodiva odnosi 700.000 sjedala i produbljuje neočekivanu krizu

Svi smo dobro upoznati s prokletstvom prekomjernog turizma. Kyoto je morao braniti čast svojih gejša od znatiželjnih stranaca koji ih bockaju i fotografiraju. Povijesne jezgre Rima i Venecije funkcioniraju više kao tematski parkovi nego kao stvarni, živi urbani prostori. Slavna Boqueria u Barceloni na Las Ramblasu srozala se od tržnice svježih namirnica u ponuđača tapasa i zalogaja za van za nepregledne horde turista.

O tome sam već pisao, tvrdeći da je ono što proživljavamo zapravo predimenzionirana verzija stoljećima starog fenomena. Moj prijedlog: krenite manje proputovanim cestama.

No što ako je prijetnja zapravo nedovoljni turizam?

To je nevolja u kojoj se nalazi Solun. Riječ je o drugom po veličini gradu u Grčkoj koji, s populacijom od oko milijun stanovnika, nipošto nije malen. No Solun je i dalje tek usputna misao za turiste usmjerene prema Ateni, Kreti i paradizijskim otocima Egejskog mora. Njegovo glavno polaganje prava na nebo je biblijsko. Oko 49. godine sveti Pavao napisao je kršćanima tog grada pismo koje je možda najstariji preživjeli dio Novog zavjeta. Ono što se danas naziva Prvom poslanicom Solunjanima neki radikalni evangelici koriste kako bi argumentirali Uznesenje.

Solun ne mora opravdavati Božje puteve ljudima. On može zaroniti u dubine povijesti. Glavni je grad grčke administrativne regije Makedonije i samim time geografska okosnica za svakoga koga fascinira život i ostavština Aleksandra Velikog. Osvajač je rođen u Peli, oko 45 minuta vožnje od Soluna, koji je i sam dobio ime po Aleksandrovoj polusestri. U gradu Amfipolu – oko sat vremena u suprotnom smjeru – arheolozi su otkrili raskošnu grobnicu koja je pokrenula nagađanja o tome je li riječ o posljednjem počivalištu Aleksandrove udovice Roksane ili njegove majke Olimpijade. Suvremeni Solun slavi najslavnijeg od svih Makedonaca modernim spomenicima, uključujući kip na kojem jaše svog konja Bukefala, smješten nasuprot mirne gradske luke. Nedaleko odande nalazi se i kip njegova učitelja, filozofa Aristotela, na korak od KFC-a.

Aristotel ispred KFC-a | Howard Chua-Eoan/Bloomberg

Solun ima i kulinarsku privlačnost, rezultat svoje naslijeđene mješavine židovskih, grčkih, slavenskih i muslimanskih zajednica koje su ondje živjele tijekom dugotrajnog razdoblja osmanske vladavine (482 neprekinute godine). Zapravo, grad je stoljećima bio pretežito židovski, dom stanovništva koje je potjerano iz Španjolske i Portugala potkraj 15. stoljeća i koje su Turci dočekali u gradu koji se tada zvao Salonika. UNESCO je ovu mješavinu utjecaja prepoznao 2021. godine, proglasivši Solun jednim od 70 gradova u svojoj Mreži kreativnih gradova gastronomije.

Drugi grčki grad polako se pribirao kao odredište za ljubitelje povijesti i hrane kada se ključni akter u ostvarenju tog cilja odjednom okrenuo protiv njega. Niskobudžetni avioprijevoznik Ryanair objavio je 8. svibnja da zatvara svoje mini-čvorište u skromnoj, iako ponekad užurbanoj solunskoj zračnoj luci zbog spora oko ušteda od smanjenja poreza s upraviteljem zračne luke. Velika brojka: gubitak od čak 700.000 sjedala u nadolazećoj zimskoj sezoni koja počinje u listopadu. Iako taj broj uključuje i putnike koji samo prolaze kroz Solun prema drugim odredištima u Grčkoj i Europi, to je znatan udarac za grad koji se pokušava probiti na turističkom tržištu.

Naravno, ovaj potez mogao bi biti tek Ryanairova taktika zastrašivanja, budući da zrakoplovna tvrtka koristi ovaj grad kao usputnu stanicu za punjenje goriva i odmor svojih posada od 2018. godine. Avioprijevoznik je očito dobio slične sukobe sa zračnim lukama u Francuskoj i Belgiji. Ako se doista povuče, druge zrakoplovne tvrtke – i niskobudžetne i tradicionalne – mogle bi se proširiti kako bi apsorbirale potražnju. No sve što u ovom trenutku čujem jest grčki ugostitelj kod kojeg sam večerao sredinom svibnja, koji je uzdahnuo dok je ponavljao "700.000".

Iz zrakoplovne tvrtke kažu da se ove godine suočavaju s pritiskom na prihode zbog cijena goriva na koje je utjecao rat s Iranom. To bi mogao biti razlog za konsolidaciju oko jasnije profitabilnih gradova u Grčkoj. Solun je možda napredovao kao destinacija u posljednjih nekoliko godina, ali ne dovoljno za Ryanair. Bi li i druge turističke prijestolnice "niže vrijednosti" – da se poslužimo nedavnim financijskim gafom – mogle doživjeti istu sudbinu?

Solun nije u samom vrhu turističkih odredišta. Njegova ugostiteljska infrastruktura još mora napredovati. No to je dio njegove privlačnosti: ima toliko toga za otkriti i razviti. Bio sam u gradu i okolnoj regiji u listopadu 2023. kako bih istražio gastro scenu. No bio sam ondje i zbog povijesti – zbog Aleksandra Velikog, naravno, ali i zbog samostanskih tradicija Pravoslavne crkve u muškoj enklavi Svete Gore, udaljenoj gotovo šest sati vožnje automobilom, izoliranoj u vlastitoj autonomnoj vjerskoj republici.

Privlače me mjesta prožeta poviješću jer su nemirna, možda čak i progonjena duhovima. Od Rima preko Kyota i Venecije do Barcelone, prošlost je naša poveznica s vlastitim mjestom u vremenu. Solun ima mnoga svoja sablasna šaputanja. Među njima je i sudbina nekada prosperitetne sefardske zajednice – govornika fascinantnog ladino jezika, dijelom hebrejskog, dijelom kastiljskog, s turskim i drugim utjecajima stopljenim u njegov rječnik. Propadao je usporedno s Osmanlijama, najprije blijedeći polako kako su katastrofe i grčki nacionalizam mijenjali krajolik. A potom su nahrupili nacisti. Od gotovo 60.000 Židova koji su živjeli u gradu prije Drugog svjetskog rata, čak 95 posto ih je deportirano u logore smrti. Danas je ostalo tek oko tisuću židovskih stanovnika. A s njima nestaje i ladino.