Kakve veze imaju janjci i hrvatski turizam? Više nego što mislite

Janjetina ili odojak? Vječno pitanje bez pravog odgovora. Miris janjetine s ražnja uz staru cestu prema moru mnogima je jednako sinonim za ljeto kao i prve gužve na naplatnim kućicama. No može li broj zaklanih janjaca biti svojevrsni alternativni vodeći pokazatelj uspješnosti turističke sezone? I koliko janjetine koja završava na hrvatskim stolovima uopće dolazi iz domaćeg uzgoja?

Cijena janjetine u Europskoj uniji raste već godinama. Veleprodajna cijena kilograma danas se kreće oko deset eura, gotovo dvostruko više nego 2020., kada je iznosila oko pet eura po kilogramu. U Hrvatskoj prema zadnjim podacima cijena janjetine kretala se oko 13 eura po kili.

Istodobno, domaća proizvodnja stagnira. Broj ovaca u Hrvatskoj pao je s oko 550 tisuća grla 2023. godine na približno 520 tisuća u 2025. Sličan trend vidljiv je i kod janjadi gdje je broj pao s oko 82 tisuće na manje od 70 tisuća grla u samo tri godine - pad od gotovo 20 posto.

Unatoč tome, broj zaklanih janjaca kontinuirano je rastao od 2020. do 2024. godine. U tom razdoblju broj zaklanih grla povećao se s manje od 100 tisuća na više od 150 tisuća, što predstavlja prosječnu godišnju stopu (CAGR) rasta od oko devet posto. No prošle godine dogodio se nagli zaokret: broj zaklanih grla pao je na oko 105 tisuća.

Paradoks je tim veći jer je hrvatski turizam u istom razdoblju nastavio rušiti rekorde. Broj turističkih dolazaka rastao je sa skoro 20 milijuna u 2019. na gotovo 22 milijuna prošle godine. Drugim riječima, prošlogodišnja turistička sezona bila je najbolja u povijesti, dok je broj zaklanih janjaca istodobno oštro pao. Time je narušena dosadašnja gotovo intuitivna veza između janjetine i turizma.

Ako nismo proizveli više, jesmo li više janjetine uvozili? Ne nužno.

Vrijednost uvoza janjećeg mesa prošle je godine iznosila oko 15 milijuna eura, gotovo jednako kao godinu ranije. Rumunjska je postala najveći dobavljač s oko sedam milijuna eura izvoza prema Hrvatskoj, a slijede Sjeverna Makedonija s oko pet milijuna te Grčka s manje od milijun eura. No struktura uvoza izrazito je promjenjiva. Još 2023. godine Srbija je bila među tri najveća izvoznika janjetine u Hrvatsku, dok je prošle godine praktički nestala iz statistike. Bugarska, koja je 2024. izvozila gotovo tri milijuna eura vrijednosti janjetine, ove je godine pala gotovo na nulu. Rumunjska se, s druge strane, u samo dvije godine probila od marginalnog dobavljača do najvećeg izvoznog tržišta za Hrvatsku.

Kada se vrijednost uvoza pretvori u procijenjeni broj grla, dolazi se do brojke od oko 150 tisuća janjaca. Drugim riječima, Hrvatska približno jednaku količinu janjetine uvozi koliko i sama proizvede. Samodostatnost domaćeg tržišta tako se kreće oko 50 posto.

To dodatno otvara pitanje prošlogodišnje turističke sezone. Ako je broj zaklanih grla pao, a uvoz ostao gotovo nepromijenjen, znači li to da se u Hrvatskoj jednostavno jede manje janjetine? Jesu li turisti promijenili prehrambene navike? Ili dio tržišta i dalje ostaje izvan službene statistike, na što je još 2024. upozoravao i HUP kroz problem sivog tržišta klanja?

Najveći dio klanja tradicionalno se odvija u travnju, neposredno prije početka ljetne sezone. Posljednjih pet godina rast broja zaklanih grla gotovo je savršeno pratio rast turističkih dolazaka na Jadran. No prošle godine ta je korelacija prvi put nestala. U travnju je zaklano oko 50 tisuća grla manje nego godinu ranije, unatoč rekordnoj sezoni.

Ni uvoz žive janjadi ne nudi objašnjenje. Prošle godine pao je za oko 30 tisuća grla, što sugerira da je na tržištu jednostavno bilo manje ponude. Možda se promijenila i sama struktura turista. Broj ovaca i janjadi stagnira ili pada već godinama, a janjetina polako gubi status nepogrešivog indikatora uspješne turističke sezone. Drugim riječima, broj zaklanih janjaca više nije ono što je nekad bio.

Ipak, ako želite barem nakratko promijeniti taj trend, dovoljan je prvi topliji vikend. Krenite starom cestom prema moru i stanite na nezaobilaznu janjetinu s ražnja.