Bankari su nahrupili u Pariz, ali Francuska i dalje nema razloga za likovanje

Ovotjedno rukovanje između Masayoshija Sona iz SoftBanka i Emmanuela Macrona u palači Versailles, vrijedno 87 milijardi dolara, imalo je visoko simboličan karakter zatvaranja kruga u mučnoj sagi o Brexitu koja je obilježila proteklo desetljeće.

Čak i ako nijedan od njih ne bi rekao da je odlazak Britanije iz Europske unije bio dobra stvar, obojica su neizravno profitirala od te njezine samonanesene rane. Ubrzo nakon referenduma 2016. godine, Son je uspio povoljnije kupiti cijenjenog britanskog proizvođača čipova Arm Holdings Plc zbog pada vrijednosti funte (iako je negirao da je to bio dio računice). Kompanija danas ima uvrštenje na američkoj burzi uz procjenu vrijednosti od 430 milijardi dolara – što je više od bilo koje tvrtke na indeksu FTSE 100. U to je vrijeme britanska konzervativna vlada taj dogovor isticala kao dokaz da je zemlja, unatoč Brexitu, otvorena za poslovanje.

Francuski predsjednik Macron je u međuvremenu profitirao od tvrdog stava svog prethodnika Francoisa Hollandea prema uvjetima odlaska Ujedinjene Kraljevstva – uključujući ukidanje automatskih prava londonskih financijskih tvrtki na rad diljem jedinstvenog tržišta. Ova mješavina oportunizma, golističkog šovinizma i nametanja stvarnih troškova antibriselskim populistima bila je ključna za privlačenje radnih mjesta iz Cityja i osiguravanje da Brexit ne inspirira Frexit. Porezne olakšice za novopridošle bankare i određena ulaganja također nisu odmogle.

Sve je to učinilo Francusku relativno privlačnijom za prekomorski novac: njezina zaliha stranog kapitala porasla je za oko 80 posto od 2015. godine, što je gotovo dvostruko brža stopa rasta od one u UK-u, prema analitičarima banke Barclays Plc. Na samitu "Choose France" u Versaillesu, Macron je objavio 93 milijarde eura (108 milijardi dolara) stranih investicija, uključujući čak 75 milijardi eura od SoftBanka za izgradnju francuskih podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju.

 

Zbog toga bi francuski dužnosnici danas mogli s tihim zadovoljstvom gledati na Brexit, dok se drže službene verzije da je to bio gubitak za obje strane. Pariz je, igrajući ulogu lošeg policajca, zasigurno pomogao odvratiti bilo koju drugu članicu EU-a od toga da slijedi Britance preko ruba litice poput Thelme i Louise. "Činjenica da se Brexit nije ponovio može se smatrati francuskim uspjehom", kaže Francois-Joseph Schichan iz političke savjetodavne tvrtke Flint Global.

I iako nijedno financijsko središte eurozone nije uspjelo ugroziti City of London, priljev bankarskih poslova bio je blagodat za Pariz. U svojim nedavno objavljenim memoarima, bivši ministar financija Bruno Le Maire navodi da je pridobivanje investicijskih bankara imalo za cilj izgradnju francuskog utjecaja u strateškom sektoru. To se pokazalo korisnim pothvatom u trenucima kada EU pokušava produbiti svoja tržišta kapitala, iako manje korisnim za ljude koji si više ne mogu priuštiti stan u Parizu.

Francuska u današnje vrijeme teško da je svjetionik političke stabilnosti, ali dogovor sa SoftBankom simbolična je pobjeda u još jednoj ključnoj industriji. Macronova poruka međunarodnim šefovima bila je da im njegova zemlja nudi pristup jedinstvenom tržištu, inženjerski talent te jeftinu i obilnu nuklearnu energiju. Nimalo loša ponuda.

 

Ujedinjena Kraljevina se sa svoje strane barem pomaknula izvan one sulude ere "j***š biznis" (f*ck business) premijera Brexita Borisa Johnsona, ali njezina laburistička vlada, navodno opsjednuta rastom, vratila se starim navikama dajući prednost socijalnoj državi pred poslodavcima.

Britanija se također bori da održi vlastiti procvat podatkovnih centara nakon što je OpenAI pauzirao projekt zbog najviših cijena industrijske energije u razvijenom svijetu. Članstvo u EU-u ne bi joj pomoglo da parira francuskim atomskim reaktorima, ali zemlja jest izgubila vrijeme i politički kapital na dogovaranje uvjeta svog odlaska, što se moglo daleko bolje iskoristiti negdje drugdje. "Brexit nije stvorio ovaj problem na tržištu energije", napisao je ovog tjedna Simon French, glavni ekonomist u Panmure Liberumu. "On je samo skrenuo pozornost s njega."

Znači li to da je Francuska toliko očarana načinom na koji se postavila prema "prevrtljivom Albionu" da bi aktivno sabotirala njegov povratak u okrilje? Sumnjam. Ako su Britanci shvatili da su samostalni suverenitet i gusarski slobodna trgovina uzaludna priča u svijetu kinesko-američkog rivalstva, Francuzi prihvaćaju da EU treba London za vlastitu sigurnost i obranu.

To objašnjava Macronov povijesni prošlogodišnji dogovor o koordinaciji nuklearnog naoružanja između dviju nacija, uključujući njihov odgovor na bilo kakvu "ekstremnu" prijetnju europskoj sigurnosti. Ako UK doista podnese zahtjev za ponovno pridruživanje EU-u, dobar dogovor je teoretski moguć – čak i ako to ne bude povratak na status quo ante.

 

Još jedan razuman motiv za izbjegavanje bilo kakvog golističkog likovanja jest taj što je prijetnja EU-u unutarnja jednako koliko i vanjska. Francusku dijeli godinu dana od izbora koji bi je mogli dovesti blizu vlastite krize u stilu Brexita, ako ekonomska stagnacija dovede na vlast radikalnu desnicu ili radikalnu ljevicu kao zamjenu za Macrona. Politički ekstremi u zemlji na putu su da zadaju odlučujući udarac establišmentskom centru 2027. godine, a mogli bi obećati Frexit u svemu osim u imenu, uz nerealna proračunska davanja i (u slučaju Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen) oštre imigracijske mjere.

Ironično, Macronov dogovor sa SoftBankom ukazuje na još više razloga da susjedi s dviju strana kanala zadrže oprezan zagrljaj. Ni EU ni UK nisu pronašli način da drže korak u utrci za umjetnu inteligenciju, a gubitak kompanije poput Arma u neku bi ruku trebao biti toliki izvor žaljenja za kontinent koliki je i za Britance.

Francuska možda ima Mistral AI, a London tehnološko središte koje nadmašuje ostatak kontinenta i u kojem je rođen Googleov DeepMind, ali nisu samo američke javne kompanije te koje ostavljaju Europljane u prašini. I britansko i francusko tržište dionica prestiglo je ono Južne Koreje. Možda će se pokazati da je Brexit bio pogubno skretanje pozornosti za sve uključene.