Demografija vs. migracija: Hrvatska se mijenja, ali pitanje je – u što?

Hrvatska zadnjih godina bilježi jedne od najvećih kumulativnih stopa ekonomskog rasta u svojoj povijesti. Rast realnih plaća, pad broja blokiranih građana, rekordna potrošnja, sve veći broj novih automobila na cestama...puno je pozitivnih signala. Ali u jednom ključnom području nije bilo napretka. Dapače, situacija nikada nije bila gora. Riječ je o demografiji.

Rezultati zadnjeg popisa stanovništva su pokazali da je Hrvatska imala najmanje stanovnika od razdoblja nakon kraja Drugog svjetskog rata tj. od 1948. To nije kraj demografske kataklizme, pokazuju podaci za 2024. Prošle godine je zabilježeno samo 32.069 živorođenih, najmanje u povijesti. Čak i broj umrlih pada, što znači da je Hrvatska toliko ispražnjena da uskoro neće imati tko ni umirati, kamoli se rađati.

Demografija je kompleksna tema, čak i kontradiktorna. Rast standarda samo na niskim razinama dovodi do rasta broja rođenih a nakon određene točke dostignutog standarda broj rođenih počinje padati, nakon čega ni rast standarda nema značajan pozitivan utjecaj na rast broja rođenih. Ogroman je to problem za koji još ni jedna država na svijetu nije našla rješenje, ponajmanje Hrvatska.

Brojke su neumoljive. 32.069 živorođenih prošle godine je 5.434 manje nego 2015., kada je još Hrvatska tek počela izlaziti iz višegodišnje krize. 51.080 umrlih je 3.125 manje nego 2015. Prirodni priraštaj od minus 19.011 je zapravo bolji rezultat nego 2023., 2022., 2021. i 2020., ali s obzirom na to da je rezultat pada broja umrlih umjesto rasta broja rođenih to može značiti samo da u Hrvatskoj nestaje i ljudi za umrijeti.

Hrvatska, imigrantska zemlja

Zadnje godine su donijele jednu veliku promjenu: pozitivan migracijski saldo. Iako većina ljudi misli da je to prvi slučaj u Hrvatskoj povijesti, zapravo je tek povratak na razdoblje do 2008., do kada je Hrvatska također imala pozitivan migracijski saldo.

To je 2023. dovelo do rasta broja stanovnika od 11.073 osobe, zbog toga što je broj neto doseljenih (30.178) bio dovoljan da nadoknadi negativni prirodni priraštaj (-19.015). To se nastavilo i 2024., s rastom stanovništva od 12.383 osobe (prirodni priraštaj -19.911, migracijski saldo 31.393).

Za razliku od prirodnog priraštaja, promjena migracijskog salda iz negativnog u pozitivni predznak je rezultat ekonomskog rasta. Ali uglavnom se radi o stranim radnicima, ne cijelom obiteljima, a ponajmanje o velikom povratku Hrvata koji su iselili prethodnih godina.

Hrvatski državljani još uvijek više iseljavaju iz Hrvatske nego iseljavaju iz nje. Ali ima naznaka da se to počinje događati. Primjerice, 2015. je iz Hrvatske u Njemačku odselilo 12.325 hrvatskih državljana a iz nje doselilo 1.312 hrvatskih državljana. Prošle godine je u Njemačku odselilo 8.167 hrvatskih državljana a iz nje uselilo 6.336 hrvatskih državljana. Puno bolji saldo, iako još uvijek negativan.

Statistički ured Njemačke Destatis ima još bolje podatke, prema kojima je 2024. iz Njemačke iselilo devet tisuća osoba hrvatske nacionalnosti nego uselilo u Njemačku. Odudaranje podataka Hrvatske i Njemačke proizlazi iz drugačije metodologije i činjenice da nisu sve osobe hrvatske nacionalnosti koje su se iselile iz Njemačke se vratile u Hrvatsku.

Trend s Irskom se već preokrenuo. U nju su se odselila 421 hrvatska državljana, a iz nje se doselilo 458 hrvatska državljana. Interesantno, u Hrvatsku se 2014. doselilo 915 osoba iz Sjeverne i Srednje Amerike a iz Hrvatske tamo odselilo 589 osoba. Iz Južne Amerike je doselilo 557 osoba, dominantno bez hrvatskog državljanstva, a odselilo 166 osoba. Pozitivan migracijski saldo je ostvaren i s Australijom.

Krunski dokaz početka promjene trenda je gotovo uravnotežen broj iseljenih u ostale članice EU i doseljenih iz njih. Migracijski minus s EU je iznosio 664 osobe, puno bolje nego 2015. kada je iznosio 15 tisuća.

Odakle dolaze stranci u Hrvatsku?

Većina pozitivnog migracijskog salda je rezultat dolaska stranih radnika a ne preseljenja cijelih obitelji. Prednjače imigranti iz Nepala, BiH, Njemačke, Srbije, Indije i Filipina, tim redoslijedom. Među svima dominiraju strani državljani, osim u slučaju Njemačke gdje je od ukupno 7.563 doseljenih njih 6.336 imalo hrv. državljanstvo a 1.227 su bili stranci.

Ni jedan dio Hrvatske nije demografski vitalan

Vitalni indeks Hrvatske je 62,8, što znači da na svih 100 umrlih dolazi tek 62,8 živorođenih. Za usporedbu, iznosio je 62,9 2015. a 2011. je na svakih 100 umrlih bilo 80,7 živorođenih, što sada izgleda nedostižno.

Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Međimurska županija, Zadarska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska imaju veći vitalni indeks od nacionalnog prosjeka, ali ni jedna nema vitalni indeks iznad 100, što bi značilo više ukupno rođenih od ukupno umrlih.

Teško je pronaći čvrstu povezanost standarda i vitalnog indeksa. Istarska i Primorsko-goranska županija su jedne od najrazvijenijih ali im je vitalni indeks ispod nacionalnog prosjeka. S druge strane Grad Zagreb i Zagrebačka županija su najrazvijeniji dio države te im je vitalni indeks iznad prosjeka. Zadarska županija nije jedna od najrazvijenijih ali ima četvrti najbolji vitalni indeks.

Demografska pustoš

Karta na kojoj su označene općine i gradovi u kojima je 2024. bilo više rođenih nego umrlih dobro prikazuje demografsku pustoš. Tek nekolicina od 555 je imala prirodni priraštaj, a u sedam županija nijedan grad i općina nisu postigle prirodni priraštaj.

Mogu se primijetiti samo dvije veće nakupine općina i gradova s više rođenih nego umrlih. Prva se nalazi u blizini i zaleđu Splita te obuhvaća općine Podstrana, Dugopolje, Dicmo i Otok te gradove Solin i Sinj. Druga je grad Imotski s okolnim općinama Proložac, Podbablje i Zmijavci. Od ostalih gradova još samo Metković, Dugo Selo i Vrgorac imaju prirodni priraštaj.

Ni na ovoj razini se ne vidi izražen utjecaj većeg standarda na prirodni priraštaj, jer dva klastera općina i gradova s više rođenih nego umrlih ne spadaju u razvijenije dijelove Hrvatske.

Put bez povratka

Iako su i ranije postojale naznake početka promjene trenda, ovo je tek druga godina da su vidljivi čvrsti dokazi za to da Hrvatska postaje useljenička država i da postoje naznake većeg povratka prije iseljenih državljana Hrvatske.

Nažalost, bez obzira na prodemografske mjere na rast broja rođenih se ne može puno utjecati. To ne znači da ne treba pokušati, nego samo da treba imati na umu da obični novčani transferi nisu dovoljni za promjenu demografskih trendova, a i ti novčani transferi trebaju biti jako izdašni da bi funkcionirali.

Bazen mladih koji bi mogli započeti demografsku obnovu se toliko smanjio da i kada bi fertilitet narastao to ne bi bilo dovoljno da se broj rođenih vrati na stanje od prije 10, 15 i više godina. Imigracija održava ekonomiju, za sada, ali to nije dugoročno održivo rješenje.