Hrvatska više ne gubi ljude – ali gubi talente. Evo tko zapravo dolazi, a tko odlazi

Nakon više od desetljeća masovnog iseljavanja koje je uslijedilo nakon ulaska u Europsku uniju, Hrvatska se suočava s novom demografskom stvarnošću. Podaci pokazuju pozitivan neto migracijski saldo, no iza ohrabrujućih brojki krije se složena priča o strukturi radne snage koja odlazi i one koja dolazi.

O demografskim izazovima, odljevu mozgova i utjecaju novih modela rada za Bloomberg Adria TV govorio je Marko Pekčec, voditelj regionalnog tima za međunarodnu mobilnost za jugoističnu Europu u Manpoweru.

Desetljeće iseljavanja i novi trendovi

Od 2013. godine, ulazak u Europsku uniju otvorio je vrata tržišta rada, što je rezultiralo značajnim porastom emigracije. Prema podacima, zemlju je godišnje napuštalo prosječno gotovo 33 tisuće ljudi, s vrhuncem zabilježenim 2017. godine kada je iselilo više od 47 tisuća osoba. Posebno zabrinjava činjenica da je gotovo polovica emigranata bila u najproduktivnijoj dobi, između 20 i 39 godina, što je ostavilo dubok trag na hrvatskom gospodarstvu.

Međutim, najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu ukazuju na promjenu smjera. U Hrvatsku se doselilo oko 70.400 osoba, dok je iselilo nešto manje od 39 tisuća, što rezultira pozitivnim saldom. Zanimljiv je podatak da čak trećinu doseljenika čine hrvatski državljani povratnici, što Vlada pokušava potaknuti raznim mjerama, od poreznih olakšica do potpora za samozapošljavanje.

Hrvatska u regionalnom kontekstu

Uspoređujući Hrvatsku sa zemljama zapadnog Balkana, Pekčec ističe kako se nalazimo "negdje u sredini". "Hrvatska nema toliko negativne migracijske trendove kao što je to slučaj Albanije, Kosova ili BiH, gdje je trend dosezao i do 70 tisuća ljudi godišnje koji su odlazili iz zemlje", pojašnjava Pekčec. Ipak, u usporedbi sa Srbijom, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, Hrvatska bilježi veći udio visokoobrazovanog stanovništva među iseljenicima.

Olakšano priznavanje kvalifikacija unutar Europske unije predstavlja ključan faktor koji mladim stručnjacima iz Hrvatske olakšava put prema zapadnoeuropskim tržištima. Najtraženiji su kadrovi iz IT sektora, inženjerskih struka, građevine te zdravstva. Ulaskom Hrvatske u Schengen, prema Pekčecovim riječima, posebno se intenzivirao interes zemalja Beneluxa za hrvatskim radnicima, i to ne samo za visokoobrazovanima, već i za onima sa specifičnim vještinama u građevinskom sektoru.

Tko odlazi, a tko dolazi?

Ključni izazov s kojim se Hrvatska suočava nije samo u brojkama, već u strukturi radne snage. Kronični nedostatak radnika, koji se osjeća u gotovo svim industrijama, pokušava se nadomjestiti uvozom radne snage iz trećih zemalja. Međutim, Pekčec upozorava da se fenomen dolaska stranih radnika ne smije promatrati isključivo kao popunjavanje praznina nastalih odlaskom domaćih ljudi.

"Strani radnici dolaze primarno na poslove koji zahtijevaju njihove operativne vještine. To znači da se radi najviše o građevinskoj industriji, logistici, proizvodnji te sezonskim poslovima u turizmu, odnosno o niže kvalificiranim zanimanjima", navodi Pekčec. Iako dio tih radnika posjeduje formalno obrazovanje, poslovi na koje dolaze uglavnom su "blue collar" prirode, gdje se njihove diplome ne vrednuju. Kao zanimljiv globalni trend, Pekčec navodi iskustva kolega iz Latinske Amerike, gdje se na natječaje za takve poslove u Europi javlja i do 50 posto visokoobrazovanih kandidata koji to vide kao priliku za ulazak na zapadna tržišta.

Istovremeno, raste, iako polako, i interes za zapošljavanjem visokokvalificiranih stranaca u Hrvatskoj. "Unazad godinu dana stabilizirali su se upiti za podrškom za plave karte i za nostrifikaciju diploma. Lagano se okrećemo prema tome, ali još uvijek u tragovima", kaže Pekčec.

Rad na daljinu kao dvosjekli mač

Pojava hibridnog i potpunog rada na daljinu, potaknuta pandemijom, otvorila je nove mogućnosti za zadržavanje talenata. Mogućnost rada za stranog poslodavca uz ostanak u Hrvatskoj privlačna je, osobito mlađim generacijama. "Ta fleksibilnost definitivno povećava sposobnost Hrvatske da zadrži dio talentiranih zaposlenika", smatra Pekčec.

Ipak, ovaj model rada ima i drugu stranu medalje. On u potpunosti eliminira geografske granice i otvara globalnu konkurenciju za talentima. Strane kompanije i dalje imaju kapacitet privući radnike da se trajno presele ako im ponude dovoljno dobre uvjete.

 

Pekčec za kraj upozorava kako Hrvatska mora voditi računa i o konkurentnosti svog zakonodavnog okvira. "Dio zemalja zapadnog Balkana, osobito Albanija, Kosovo i Sjeverna Makedonija, otvaraju konkurentne uvjete za poslodavce. Radi se o slabije reguliranim tržištima i nižim standardima koji onda stvaraju potencijalnu stratešku prednost", zaključuje Pekčec.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.