Sigurnost ili prepreka? Produženi suživot mladih s roditeljima ima posljedice

Život s roditeljima s 30 i više godina već je neko vrijeme potpuno uobičajen. Dok su mladi nekad svoje roditeljske domove napištali u ranim dvadesetim godinama, trend sve sporijeg osamostaljenja mladih danas je sve prisutniji. Ipak, dob s kojom mladi napuštaju roditeljske domove razlikuje se od države do države, a Hrvatska je tom smislu prvak Europe. 

Prosjek godina s kojima se mladi osamostaljuju općenito raste posljednjih godina. Devedesetih godina prošlog stoljeća je prosječna dob mladih osoba koje su napuštale roditeljske domove iznosila 23 godine. Danas taj prosjek u Europskoj uniji porastao za tri godine.

Istovremeno, u Hrvatskoj je tajj prosjek godina značajno pa tako Hrvati i dalje drže neslavno prvo mjesto u EU po prosječnoj dobi u kojoj mladi napuštaju roditeljski dom. Sve ovo otvara pitanje posljedica koje takav trend nosi?  

Hrvati drže neslavni rekord  

Dok se u EU prosječno djeca osamostaljuju sa 26,2 godine, u Hrvatskoj prosječna dob napuštanja roditeljskog doma iznosi 31,3 godine. To znači da čak i ako uzmemo u obzir da dio mladih u Hrvatskoj studira do 24. ili 25. godine, s roditeljima ostaju živjeti šest-sedam godina nakon završetka studija.  

Osim što je to značajno više od prosjeka EU, to je čak deset godina više nego u nekim nordijskim državama. Konkretno u mladi u Finskoj u prosjeku roditeljski dom napuštaju s 21,4 godine, u Danskoj s 21,7, a u Švedskoj s 21,9 godina.

No, trend sve dužeg stanovanja s roditeljima nije prisutan samo Hrvatskoj i još nekim državama EU.  Podaci pokazuju i da je udio osoba od 25 do 34 godina koje i dalje žive s roditeljima u gotovo dva desetljeća porastao je za više od trećine, prema Institutu za fiskalne studije (IFS), neovisnom institutu za ekonomska istraživanja u Ujedinjenom Kraljevstvu. 

Zašto mladi duže ostaju kod roditelja? 

Razloga za takav trend ima više, no onaj koji se najčešće spominje su visoki troškovi. Motivacija mladih za suživot s roditeljima je tako najčešće ušteda zbog visokih svakodnevnih troškova poput hrane ili režija ili visokih troškova najma i nekretnina za kupnju. To razmišljanje nije tako neobično kada uzmemo u obzir da je prosječna cijena jednog kvadratnog metra novog stana u Hrvatskoj u godinu dana skočila za 16 posto te u prosjeku u prvoj polovici ove godine iznosila 2.754 eura. Tu je i segment prema kojem je u nekim europskim zemljama dugoročan najam uobičajen i reguliran, dok u Hrvatskoj prevladava neregulirani segment kratkoročnih najmova bez ugovora. 

No cijene nije jedini razlog. Ima nešto i do kulturološkog, odnosno sociološkog segmenta. To pokazuje činjenica da mladi iz južnoeuropskih zemalja općenito imaju duži period osamostaljivanja, od onih sa sjevera. Tako mladi u državama poput Grčke, Italije, Španjolske, Malte također ostaju s roditeljima do kasnih dvadesetih godina. Također, prema nekim istraživanjima u zemljama u kojima dominira katoličanstvo, veći udio mladih duže živi s roditeljima, dok je u protestantskim zemljama suprotno. 

Tu je i segment obrazovanja. Veći broj mladih koji duže studiraju najčešće znači i veći broj onih koji su duže financijski neovisni i koji će time duže živjeti s roditeljima. Tako primjerice u SAD-u 67 posto redovitih studenata živi s roditeljima, što njihovo osamostaljivanje odgađa barem do kraja fakulteta, a često i duže. 

Koje su posljedice? 

Sve ovo ima posljedice koje su veće od toga smatraju li starije generacije da je ili nije normalno dugo živjeti s roditeljima. Naime, istraživanja pokazuju da oni koji dulje žive s roditeljima imaju manju vjerojatnost da će uopće postati vlasnici nekretnina, dok ljudi koji kupuju svoje domove nakon 35. godine također imaju znatno manje bogatstva u šezdesetima. 

Produženo stanovanje kod roditelja može imati i demografske posljedice. Kasnije osamostaljivanje često znači kasniji ulazak u brak te kasnije imanje djece. Hrvatska već bilježi niske stope nataliteta i nije jedina država koja ima taj problem. Ovakav trend mogao bi dodatno utjecati na pitanje nataliteta pa tako neposredno utjecati i na daljnje probleme koje nosi nizak natalitet. 

Ipak, možda najuočljiviji utjecaj koji ima duži boravak s roditeljima je onaj na tržište rada. Već je neko vrijeme na tržištu rada prisutan trend teškog zadržavanja zaposlenika i brze promjene poslova. Mladi ljudi, posebno pripadnici generacije Z, mijenjaju poslove češće od prethodnih generacija. Njihovo prosječno zadržavanje na radnom mjestu iznosi 1,8 godina, što je gotovo godinu manje od generaciju starijih milenijalaca i neusporedivo sa starijim zaposlenicima koji su često cijeli život radili na istom radnom mjestu. 

Depositphotos

Sve to stvara probleme brojnim poslodavcima. Iako za takav trend ima puno razloga, brojni stručnjaci ga povezuju upravo i činjenicom da mladi sve duže žive s roditeljima. Naime, upravo zbog toga nemaju toliki financijski pritisak. Ne moraju misliti o kreditu ili najamnini, imaju 'krov nad glavom' te mogu riskirati dobivanje i davanje otkaza.

Pa iako je puno razloga zašto mladi ostaju sve duže u roditeljskim domovima, taj trend je pokazuje samo da je osamostaljivanje sve teže, već i da je život s roditeljima ponekad mladima izvor dodatne sigurnosti, a sve to ima šire posljedice.