Zašto mirovinci rasprodaju dionice najmoćnijih domaćih kompanija?

U nekoliko godina Končar je preokrenuo poslovanje i postao jedna od najperspektivnijih velikih kompanija u Hrvatskoj. Višedesetljetna perjanica hrvatske industrije polako je padala u zaborav, prihodi su slabo rasli, dobit se postepeno smanjivala i padao je broj zaposlenih sve do pandemijske 2020. Otad počinje svojevrsni preporod, prihodi od izvoza snažno rastu, zapošljava se, grade se novi pogoni i preuzimaju druge kompanije, a sve se to odražava na cijenu dionice društva Končar koja je s oko 60 eura sredinom 2020. porasla na oko 500 eura u ovom trenutku.

"Rekordno" je pridjev koji se zadnjih godina često spominje u kontekstu Končara. Po svemu sudeći, i ove će godine riječi "rekordno" i "Končar" ići ruku pod ruku. Rast prihoda od prodaje u prvom kvartalu ove godine iznosi 45,8 posto u odnosu na prvi kvartal 2024., izvoza 40 posto, EBITDA-e 99,4 posto i neto dobiti 129,1 posto.

Stoga je u najmanju ruku čudno da mirovinski fondovi, konkretno obvezni mirovinski fondovi (OMF) B kategorije Privredne banke Zagreb i Croatia osiguranja (PBZ CO) odnosno Erste plavog, jedni od najvećih dioničara društva Končara, prodaju dionice kompanije.

Na Bloomberg Adriji to smo primijetili još u svibnju ove godine, a ista stvar nastavila se tijekom lipnja. Pregledom drugih kompanija utvrdili smo da je trend prodaje od OMF-ova i širi, pa pojedini fondovi prodaju dionice još dviju velikih hrvatskih kompanija, Podravke i HT-a. O čemu se radi i jesu li razlozi prodaje isti za sve fondove?

Dana 23. lipnja su među pet najvećih dioničara društva Končar bila tri obvezna mirovinska fonda kategorije B: PBZ CO, Allianzov (AM) i Erste plavog. Zajednički su držali 1,19 milijuna dionica društva Končar, tj. 46,31 posto.

U suštini je to odlična vijest za zaposlene u Hrvatskoj koji silom zakona uplaćuju u navedene mirovinske fondove. Uspjeh dioničkog društva Končar se od 2020. do danas preko OMF-ova prelijeva u rast obračunskih jedinica OMF-ova, tj. veći prinos, a time i veću mirovinu u budućnosti.

No tri navedena OMF-a zapravo smanjuju udjele u dioničkom društvu Končar. Od 28. travnja do 23. lipnja prodali su na tisuće dionica. Točnije, PBZ CO OMF prodao je ukupno 12.557 dionica, a Erste plavi OMF 2863 dionice. Treći, AZ OMF, nije prodavao.

Končar nije jedini. Jedni od najvećih dioničara HT-a su Raiffeisenov i AZ-ov OMF. Drugi nije prodavao dionice HT-a, ali je Raiffeisen OMF prodao je 42.577 dionica između 23. svibnja i 20. lipnja.

Treći primjer je Podravka. Iako su sva četiri OMF-a među pet najvećih dioničara Podravke, samo je Erste plavi OMF prodavao dionice. Od 6. do 20. lipnja prodao je 1512 dionica.

Koji se razlog krije iza navedenih rasprodaja? Moguće i da nemaju svi slučajevi isti uzrok.

Prisiljeni na prodaju

Prvi korak u potrazi za razlogom je pogledati koji dio imovine OMF-ova koji prodaju društvo Končar čini ta dionica. Na dan 31. svibnja dionica Končara činila je 5,53 posto imovine PBZ CO OMF-a i 5,53 posto Erste plavi OMF-a.

O prodaji dionica društva Končar od tih dvaju fondova već smo pisali i zaključak je bio da su bili zakonski prisiljeni pod prijetnjom oštrim kaznama na to. Naime, poslovanje OMF-ova u Hrvatskoj strogo je određeno Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima, dio kojega je članak 127 koji glasi: "Najviše pet posto vrijednosti imovine mirovinskog fonda može biti uloženo u pojedini prenosivi vrijednosni papir ili instrument tržišta novca jednog izdavatelja."

PBZ OMF i Erste plavi OMF ne smiju po zakoni imati više od pet posto neto imovine u dionicama Končara ili bilo koje druge dionice. Radi se o težem prekršaju za koji je predviđena kazna od 26.540 do 66.360 eura.

Paradoksalno, upravo zbog toga što cijena dionica društva Končar raste, fondovi ih moraju prodavati jer su počele prelaziti prag od pet posto u neto imovini. Kao što smo pisali, prodaja je počela u svibnju, ali se očito morala nastaviti i u lipnju, iako je cijena zapravo u padu.

Raiffeisen u istom problemu

Na isti problem naletio je i Raiffeisenov OMF po pitanju dionica HT-a. Dana 31. svibnja mu je 5,14 posto neto imovine bilo u toj dionici, što zakonski nije dopušteno. Zbog toga je morao početi prodavati, smanjivši tako svoj udio s 9,67 na 9,61 posto.

Podravka i Atlantic ne prodaju se zbog zakonskog ograničenja

U slučaju Podravke drugačija je priča i izgleda da se ne radi o prodaji zbog zakonske prisile. Erste plavi OMF-u značajan dio neto imovine čine dionice te kompanije, ali daleko od zakonskog maksimuma. Dana 31. svibnja Podravka je činila 2,48 posto neto imovine tog fonda.

PBC CO OMF je 18. lipnja prodao 3768 dionica grupe Atlantic, ali se ni u tom slučaju ne radi o nuždi zbog zakonskih ograničenja, nego o normalnoj investicijskoj odluci.

Zakon ograničava, ali i štiti

Zaključno, osim prodaje dionica Podravke od jednog fonda, u svim ostalim primjerima radi se o usklađenju fondova sa zakonskim ograničenjima. Krovno ograničenje je da najmanje 45 posto vrijednosti fonda mora biti uloženo u prenosive dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj Republika Hrvatska, druga država članica EU-a ili članica OECD-a, HNB itd. Maksimalno ograničenje ulaganja u dionice iznosi 40 posto.

Postoji i niz drugih ograničenja, jedno od kojih je ograničenost izloženosti jednom vrijednosnom papiru na maksimalno pet posto vrijednosti neto imovine. Ovo je već drugi mjesec da su fondovi prisiljeni prodavati dionice perspektivne kompanije sa snažnim poslovnim rezultatima i prognozama rasta.

To se može tumačiti na dva načina. Instinktivno je da se zakonska ograničenja proglase štetnima i previše restriktivnima. Svakako postoji solidna argumentacija za to. Upravo se zbog toga ograničenja popuštaju već godinama, da bi se OMF-ovi oslobodili okova regulacija koje guše prinose.

S druge strane, ograničenja postoje s razlogom. Mirovinski fondovi posluju sasvim drugom logikom od investicijskih fondova i imaju različite ciljeve od njih. Zakonska ograničenja štite zaposlene u Hrvatskoj koji silom zakona ulažu u OMF-ove od velikih tržišnih šokova.

Neka ograničenja vjerojatno jesu previše ograničavajuća. Maksimalno ograničenje ulaganja u dionice od 40 posto jako je konzervativno. No postoje alternative, fondovi kategorije A koji puno više ulažu u dionice. Prije nekoliko godina država je počela automatski stavljati nove radnike, tj. one koji tek počinju raditi u fondove kategorije A umjesto B, što je apsolutno bolje. Postoje alati da uplatitelji u OMF-ove zaobiđu državna ograničenja aktivnijim biranjem između kategorija fondova i samih fondova unutar određenih kategorija, što bi stvorilo veću konkurenciju i time pritisak prema povećanju efikasnosti. No malo tko to čini. Nije za sve kriva država, nešto je i u osobnoj odgovornosti.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar