Rekordna dobit Končara, a mirovinci gase pozicije. Otkrivamo zašto

Malo koja velika kompanija u Hrvatskoj ostvaruje toliko dobre rezultate kao grupa Končar i nema naznaka da će se u skorije vrijeme pogoršati. Rast prihoda od prodaje u prvom kvartalu ove godine za 45,8 posto u odnosu na prvi kvartal 2024., rast izvoza za 40 posto, EBITDA-e za 99,4 posto i neto dobiti za 129,1 posto rezultati su koji govore sami za sebe.

Ne čudi stoga da se cijena dionice dioničkog društva Končar više nego udvostručila. Doduše, od sredine siječnja ove godine bila je u padu, ali od početka travnja ponovno raste. Teško je argumentirati da će se rast zaustaviti, s obzirom na dobre financijske pokazatelje, izvozne rezultate, knjigu narudžbi itd.

S obzirom na uspješnost i grupe i dioničkog društva Končar, zanimljivo je primijetiti da dva mirovinska fonda koji su jedni od najvećih dioničara dioničkog društva Končar prodaju dionice. Radi se o dvama obveznim mirovinskim fondovima (OMF) kategorije B, Privredne banke Zagreb i Croatia osiguranja (PBZ CO) odnosno Erste Plavog. Koji je razlog za to, promjena investicijske strategije ili je nešto drugo u pozadini?

PBZ-ov i Croatijin fond kategorije B drugi je najveći dioničar društva Končar, s udjelom od 16,43 posto 26. svibnja, no to je zapravo manje nego krajem prošlog mjeseca, kada je imao udio od 16,74 posto. Podaci pokazuju kako je fond tijekom petog mjeseca do 27. svibnja prodao 7987 dionica društva Končar (KOEI).

Fond Erste Plavog također je značajan dioničar društva Končar. Krajem travnja imao je 377.997 ili 14,7 posto dionica. U drugoj polovici svibnja i on je počeo prodavati dionice KOEI te ih prodao 502.

Zašto mirovinci prodaju dionice Končara?

Pogleda li se struktura ulaganja navedenih fondova, vidljivo je da dionice Končara čine značajan dio njihove imovine. Dapače, 30. travnja je KOEI bio najveća pozicija OMF-a Erste Plavog. Za OMF PBZ-a i Croatije Končar je druga najveća pozicija u neto vrijednosti imovine. U oba slučaja dionice Končara čine malo više od pet posto vrijednosti neto imovine. Taj postotak bitan je kako bi se razumjelo zašto prodaju dionice.

Poslovanje mirovinskih fondova u Hrvatskoj jako je regulirano još od njihova osnivanja. Postoji niz ograničenja na to koliko mogu biti izloženi pojedinim klasama imovine, pojedinačnim vrijednosnim papirima, instrumentima tržišta novca, nekretninama i drugim oblicima imovine.

Primjerice, za mirovinske fondove kategorije B strogo je zakonom određeno da najmanje 45 posto vrijednosti fonda mora biti uloženo u prenosive dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj Republika Hrvatska, druga država članica EU-a ili članica OECD-a, HNB itd. Maksimalno ograničenje ulaganja u dionice iznosi 40 posto.

Drugo ograničenje navedeno je u članku 127: "Najviše pet posto vrijednosti imovine mirovinskog fonda može biti uloženo u pojedini prenosivi vrijednosni papir ili instrument tržišta novca jednog izdavatelja."

To što OMF-ovi kategorije B Erste Plavog te PBZ-a i Croatije imaju više od pet posto neto imovine u dionicama Končara nije dopušteno zakonom te se radi o težem prekršaju za koji je predviđena kazna od 26.540 do 66.360 eura, osim ako ne otklone predmetnu nepravilnost na zahtjev Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

U suštini, ta dva fonda ne prodaju dionice KOEI zato što to žele ili jer je to u skladu s njihovom investicijskom strategijom, nego jer to zakon od njih zahtijeva.

Vjerojatni razlog zbog kojeg su dva mirovinska fonda prešla prag od pet posto dionice KOEI u neto imovini jednostavno je rast cijene same dionice. Količina dionica mogla je ostati ista, a zbog rasta cijene svejedno je mogao rasti njihov udio u neto imovini. Neslužbeno je Bloomberg Adria Hrvatska dobio potvrdu da se upravo to dogodilo.

Naravno, uvijek se može postavljati pitanje o tome bi li postotak dopuštene izloženosti pojedinačnom vrijednosnom papiru trebao biti veći i je li pet posto previše ograničavajuće. S druge strane, mirovinski fondovi nisu investicijski fondovi, pa je prirodno da izloženost riziku bude puno manja. Zakonska ograničenja služe kako bi se minimalizirali utjecaji (pre)velikih šokova. S tog aspekta ograničenje od pet posto ima smisla, iako to može ponekad značiti da se perspektivne investicije moraju smanjiti.