Evo tko zapravo nosi teret hrvatskog poreznog sustava

Izreka nastala u 18. stoljeću na dobro opisuje problem poreza: "Umjetnost oporezivanja se sastoji do toga da se guska očerupa na način da se dobije najveća količina perja uz najmanju moguću količinu siktanja".

Zaista, nitko ne voli poreze. U najboljem slučaju ih se tolerira zbog toga što su potrebni za financiranje državnih i društvenih troškova, a u najgorem slučaju se izbjegavaju. Dapače, kroz povijest su često porezi korišteni kao izgovor za revolucije.

U većini slučajeva ljudi toleriraju poreze ako smatraju da imaju koristi do njih, tj. da za plaćene poreze državi dobiju relativno dobru uslugu u vidu sigurnosti, stabilnosti, pravne zaštite, osobnih sloboda, socijalnih i zdravstvenih prava itd. Konkretno, Hrvatska je po pitanju oporezivanja u prosjeku Europske unije (EU) a mnogi smatraju da je to previše u odnosu na kvalitetu usluga koje građani dobiju od države.

Porezni sustav je kompleksan mehanizam koji ima puno veći utjecaj od samog pitanja adekvatnosti prihoda središnje, regionalne i lokalne vlasti. Odgovori na pitanja o tome što će se oporezivati, tko će se oporezivati i kako će se oporezivati su tek uvod u još teža pitanja, o tome na što će se trošiti prihodi od poreza, koliko će porezi iznositi i kakav će biti dugoročni utjecaj određenog poreznog sustava.

Pristup koji je izabrala Hrvatska, i koji se nije bitnije mijenjao od najranijih dana, a svodi se na visoko oporezivanje potrošnje, nisko oporezivanje imovine i relativno umjereno oporezivanja dohotka te dobiti.

Porezni ugriz države

Mjereno iznosom prihoda od poreza i doprinosa u BDP-u, najviše porezno opterećene države u EU su Danska, Francuska i Belgija. Njima prihodi od poreza i doprinosa iznose preko 45 posto BDP-a. Prosjek EU je 40,4 posto, a oko prosjeka se nalaze Njemačka (40,9 posto) i Nizozemska (39,4 posto).

Hrvatska s 38,6 posto ne zaostaje značajno, stoga nema ni previsoke ni preniske poreze u odnosu na ostatak EU kada se gleda relativna veličina gospodarstva (preko BDP-a). Doduše u globalnim okvirima je to visoko, jer je Europa kao takva puno više oporezivana od ostatka svijeta. Za usporedbu, prema metodologiji OECD-a porezni prihodi SAD-a iznose 25,2 posto BDP-a (prema Eurostatovoj metodologiji bi vjerojatno bilo kojih par postotaka više).

Ipak, može se reći da je Hrvatska s obzirom na dostignutu ekonomsku razinu više oporezivana od sličnih država. Manje prihode od poreza i doprinosa u odnosu na BDP imaju Poljska, Slovačka, Mađarska, Estonija, Litva, Latvija, Češka, Bugarska i Rumunjska, a s tim državama ima puno više smisla uspoređivati Hrvatsku nego s Danskom, Austrijom, Italijom i ostalim razvijenijim državama.

Hrvatska je najgora u jednom tipu poreza

Kao što je već napisano, nije bitno samo koliki su porezi. Podjednako, ako ne i bitnije, je što se i tko se oporezuje. Oporezivanje nužno utječe na tržišta ako postoje različite porezne stope i propisi, što je istina u svakom slučaju osim čistog "flat tax" poreznog sustava.

Već smo napomenuli da se porezni sustav Hrvatske temelji na visokom oporezivanju potrošnje. Ne samo da se temelji, nego su porezi na proizvode (u što spada PDV, trošarine i slični porezi) najveći u EU gledano preko prihoda od njih u BDP-u.

Stopa PDV-a je veća samo u Mađarskoj (gdje iznosi 27 posto), a ista je u Švedskoj, Finskoj i Danskoj. Sve države osim Danske imaju i umanjene stope PDV-a za neke proizvode, ali je relativna važnost PDV-a i trošarina u Hrvatskoj neusporedivo veća.

Tako prihodi središnje, regionalne i lokalne države od poreza na proizvode, što se primarno odnosi na PDV i trošarine, iznose 18 posto BDP-a u Hrvatskoj, puno više od prosjeka EU (10,5 posto). Druga je Mađarska s 15,5 posto a treća Grčka s 14,3 posto.

Ostali porezi

Porezi na različite oblike dohotka i dobit su jedni od najmanjih u EU, samo 7,2 posto BDP-a (prosjek EU je 12,9 posto). Podjednako su niski za poreze na dohodak osoba i kućanstava i dobit kompanija. Treba razjasniti da promatranje prihoda od poreza u donosu na BDP govori više o njihovoj relativnoj važnosti nego o tome jesu li zaista preveliki.

Hrvatski porez na dobit od 18 posto za velike i 10 posto za male kompanije nije jedan od najmanjih u EU (u Bugarskoj je stopa 10 posto a Mađarskoj devet posto), ali nije ni jedna od najvećih. Usporediva je sa stopama u Poljsko (19 posto za velike, devet posto za male) te Slovačkoj i Češkoj (21 posto).

Prihodi od doprinosa u Hrvatskoj su 11,4 posto BDP-a, što je manje od prosjeka EU (14 posto).

Ni jedni porezi nisu dovoljno veliki - ako se nerazumno troši

Problem s poreznim sustavom koji je odabrala Hrvatska, u kojoj je glavni izvoz prihoda PDV, je taj što relativno teže pogađa što veći dio dohotka se troši. Onaj tko mora trošiti sav mjesečni dohodak je u težoj poziciji po pitanju poreznog opterećenja od onoga tko dio dohotka izdvaja za investiranje, štednju i slično.

Točnije, porezni sustav utemeljen na oporezivanju potrošnje umjesto oporezivanju imovine i dohotka je socijalno osjetljiv jer teže pogađa siromašnije. Što radniku s niskom plaćom znači što što plaća nizak iznos poreza na dohodak kada će svejedno kroz potrošnju plaćati visoku stopu PDV-a, bez obzira na olakšice.

 

Jedna od prednosti ovakvog poreznog sustava je ipak specifična za Hrvatsku, a to je veće oporezivanje turističkog prometa. Apartmanski turizam diktira da velik dio turista kupuje hranu i ostale potrepštine u trgovinama (umjesto u hotelu) a velik broj turističkih dolazaka osobnim automobilom znači veće prihode od trošarina na gorivo.

U konačnici su porezni prihodi samo jedna strana medalje. Na drugoj strani su rashodi proračuna, a po tom pitanju Hrvatske vlasti desetljećima pokazuju fiskalnu nedisciplinu. Enormni rast plaća u javnom sektoru 2024., neto prije parlamentarnih izbora, je narušio državne financije toliko da je MMF nedavno upozorio na to da je toliki rast plaća neodrživ i treba se zaustaviti.

Ali apetiti su veliki a medijske manipulacije sindikata javnog sektora nailaze na plodno tlo kod birača.