Je li siromaštvo u Hrvatskoj i Sloveniji zaista najmanje u EU?

Hrvatska i Slovenija su prešle dug put od raspada Jugoslavije do ulaska u Europsku uniju (EU) i približavanja standardu EU prema stvarnoj individualnoj potrošnji po stanovniku (AIC PPP) od 80 posto (Hrvatska) tj. 85 posto (Slovenija). Etape tog procesa su se odvijale različitim intenzitetom, neki problemi su bili slični, neki različiti, ali napredak obje države je neupitan.

Hrvatska je nakon desetljetne stagnacije (AIC u donosu na prosjek EU je bio isti 2008. i 2018., 65 posto) uhvatila korak i nakon pandemijske 2020. je jedna od najbrže rastućih ekonomija u EU. Slovenija je na 85 posto prosjeka EU također na relativnom povijesnom maksimumu.

Ali, intrigantan je podatak da su dvije države najbolje u EU po pitanju stope teške materijalne deprivacije tj. da je u njima najmanji postotak stanovništva koji ima probleme s podmirivanjem osnovnih materijalnih potreba.

Ne radi se o nekom apstraktnom mjerilu oko kojeg bi se moglo spekulirati. Kriteriji su dosta jasni i "materijalni". To su mogućnosti da se podmire ili priušte: neočekivani troškovi, zaostali troškovi, tjedan dana odmora izvan kuće godišnje, svaki drugi dan jelo s mesom/ribom/vegetarijanskim ekvivalentom, održavanje doma toplim, zamjena dotrajalog namještaja, zamjena dotrajale odjeće, dva para obuće u dobrom stanju, internetska veza, sudjelovanje u aktivnostima dokolice, susret s prijateljima/obitelji jednom mjesečno, pristup automobilu za osobne potrebe, tjedna potrošnja na osobne potrebe.

Smatra se da je osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji ako ne može priuštiti sedam i više navedenih kategorija troškova. U Sloveniji to vrijedi za 1,8 posto a Hrvatskoj dva posto stanovnika, odnosno oko 38 tisuća osoba u Sloveniji i 75 tisuća u Hrvatskoj. To je najbolji rezultat u EU.

U skandinavskim državama, koje se tradicionalno smatra socijalno osjetljivima na potrebe svih svojih stanovnika, u teškoj materijalnoj i socijalnoj deprivaciji živi od 2,8 posto stanovnika (Norveška) do četiri posto stanovnika (Danska). Države Skandinavije su 2019. i bile najbolje u Europi po tom pitanju, ali se situacija do 2024. pogoršala, dok se u Hrvatskoj i Sloveniji poboljšala.

Po pitanju država s najvećim postotkom stanovništva u teškoj socijalnoj i materijalnoj deprivaciji nema promjene između 2019. i 2024. To su Rumunjska (17,2 posto), Bugarska (16,6 posto) i Grčka (14 posto).

 

Umirovljenici - najveći rizik od siromaštva

Hrvatska i Slovenija nisu jedne od najsiromašnijih članica EU, ali čudno zvuči informacija da je život u njima najbolji u EU, bar po pitanju izbjegavanja siromaštva. To sugerira podatak o stopi teške materijalne i socijalne deprivacije.

Kada se dublje uđe u podatke dobije se nešto drugačiji dojam. Da, Hrvatska i Slovenija su zaista najbolje države EU za izbjegavanje "teške" socijalne i materijalne deprivacije, ali ni izbliza nisu najbolje za izbjegavanja "umjerene" socijalne i materijalne deprivacije i rizika od siromaštva.

Umjerena (eng. "non-severe") se definira kao ona u kojoj se ne može podmiriti najmanje pet ranije navedenih izdataka. Rizik od siromaštva se definira kao dohodak manji od 60 posto nacionalnog medijana. To značajno mijenja poredak država, pa Hrvatska nije ni izbliza druga najbolja u EU po tom pitanju, niti Slovenija najbolja. Još dublje proučavanje podataka otkriva da je stanje s umjerenom materijalnom i socijalnom deprivacijom najgore u kategoriji stanovništva od 65 i više godina, tj. primarno kod umirovljenika.

Hrvatska je po pitanju stanovništva između 18 i 64 godine, i to onih koji ne žive u kućanstvima s niskim radnim intenzitetom (što znači da razlog lošeg materijalnog stanja nije nezaposlenost), pozicionirana relativno loše. Peta je najgora u EU, a udio materijalno i socijalno depriviranih te u riziku od siromaštva (u nastavku: siromašnih) od 2019. raste (11 posto 2024.)

Slovenija stoji puno bolje, čak bolje od prosjeka EU, ali daleko od najbolje države po pitanju stope siromaštva. Devet država ima manju stopu siromaštva između 18 i 64 godina od nje (Slovenija - 7,9 posto). I njoj je postotak narastao od 2019. godine.

Najgora je situacija kod starijih građana tj. umirovljenika. U Hrvatskoj je 33,8 posto stanovništva u dobi od 65 i više godina umjereno materijalno i socijalno deprivirano ili u riziku do siromaštva, što je treća najgora stopa u EU. Doda li se na to 3,2 posto koji su teško materijalno i socijalno deprivirani, dolazi se do toga da se 37 posto starijih od 65 godina u Hrvatskoj može definirati kao "siromašni". Postotak je drastično narastao do 2019., što je rezultat zaostajanja rasta mirovina za rastom plaća, o čemu smo pisali na Bloomberg Adriji.

U Sloveniji je svaka peta osoba (20,6 posto) od 65 godina i više siromašna, a 1,9 posto u teškoj. Kao u Hrvatskoj, udio raste od 2019., iako po manje postotnih bodova.

Treba imati na umu da su rizik od siromaštva (60 posto i manje od nacionalnog medijalnog dohotka) i umjerena materijalna i socijalna deprivacija su puno šira definicija siromaštva od teške materijalne i socijalne deprivacije.

Sve gore relativno stanje umirovljenika

Kada se podaci podijele na populacijske kategorije s obzirom na dob, jasno je da su i u Hrvatskoj i u Sloveniji stariji od 64 godine u najtežoj situaciji. Iako stopa siromaštva raste u svim kategorijama, kod starijih (65+ godina) je taj rast zapanjujuće velik, za čak 14,3 postotna boda između 2019. i 2024. godine.

U Sloveniji je situacija po pitanju stanovništva od 65+ godina nešto bolja, ali svejedno se pogoršava. Po pitanju ostalih kategorija je daleko bolja, pa se čak u nekim kategorijama i popravlja (manje od 18 godina i od 18 do 24 godine).

Kako je krivac za sve veću stopu siromaštva rast plaća u javnom sektoru?

Treba biti jako oprezan kod tumačenja podataka o siromaštvu, jer se radi o višedimenzionalnom problemu koji se može mjeriti na više načina. Primjerice, prikupljanje podataka o tome mogu li se priuštiti izdaci po kategorijama za određivanje stupnja materijalne i socijalne deprivacije ne ovise o relativnim promjenama, dok mjerenje opasnosti od siromaštva (koja se definira kao dohodak od manji od 60 posto nacionalnog medijana) ovisi o relativnim odnosima.

Teško siromaštvo, definiramo kriterijima poput onih navedenih za određivanje teške socijalne i materijalne deprivacije, je zaista rjeđe u Hrvatsko i Sloveniji nego ostatku EU. Čak i ako se gleda najranjivija skupina, stanovništvo od 65 i više godina, u Hrvatskoj iznosi 3,8 posto a Sloveniji 2,7 posto. To nisu najbolji rezultati u EU, ali su bolji od prosjeka. I padaju od 2019., u skladu s ekonomskim rastom.

 

Ali kada se u obzir uzme širi okvir, siromaštvo u relativnom odnosu na druge stanovnike (prihodi manji od 60 posto nacionalnog medijana) i umjerena materijalna i socijalna deprivacija, onda je jasno da se situacija za najsiromašnije može poboljšati.

Siromašni su imali manju korist od ekonomskog oporavka nakon pandemije, posebno u Hrvatskoj. Osnovni razlog je taj što su mirovine rasle sporije od plaća. Drugi razlog je to što su plaće rasle više u javnom sektoru od 2023. i 2024., a kako siromašni primarno rade u privatnom sektoru onda je njihov relativno dohodak pogoršavan tj. brže su padali ispod razine od 60 posto medijalnog nacionalnog dohotka.

Medijalna plaća (od koje pola zaposlenih ima više a pola manje) je rasla sporije od prosječne u periodu 2019.-2024., pa je matematički više ljudi palo ispod praga od 60 posto medijalne plaće. Dokaz za to je činjenica da za dob od 18 do 49 godina do 2023. postotak osoba u riziku od siromaštva i umjerene materijalne deprivacije pada, a u 2023. i 2024. raste.

Slovenija nije imala toliko visok rast plaća u javnom sektoru kao Hrvatska ali je i u njoj očito rast mirovina bio manji od rasta plaća, pa se relativna pozicija umirovljenika pogoršala.