U mirovinskom sustavu Hrvatske gore svi alarmi - Mogu li ga nove reforme spasiti?

Rasprave o mirovinskom sustavu Hrvatske traju još od osamostaljenja. Već je 1990-ih postalo jasno da će biti potrebne korjenite promjene kako bi se očuvala stabilnost mirovinskog sustava i pripremilo ga se na moderne demografske, ekonomske i pravne izazove.

Prva faza mirovinske reforme počela je već 1998. donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju i osnivanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Godine 2002. dotadašnji sustav temeljen isključivo na međugeneracijskoj solidarnosti podijelio se na tri stupa. Prvi stup ostao je sustav međugeneracijske solidarnosti, drugi stup utemeljio se po sustavu obvezne individualne štednje kojom upravljaju mirovinski fondovi, a treći stup postao je dobrovoljna individualna štednja kojom također upravljaju fondovi.

Do danas je mirovinski sustav prošao puno promjena, posebno po pitanju zakonskih ograničenja u investiranju fondova iz drugog i trećeg stupa. U međuvremenu je nastavljeno pogoršavanje omjera osiguranika (radnika koji uplaćuju doprinose) i korisnika (umirovljenika), a demografski problemi nastavili su se pogoršavati.

Zabrinjavajući je bio period nakon 2008., kada je zbog krize pao broj osiguranika, pa je omjer umirovljenika i osiguranika (uplatitelja, tj. radnika) pao na manje od 1,15 na umirovljenika. Kriza je završila 2015. godine, a od 2021. Hrvatska bilježi impresivne stope gospodarskog rasta, što je donekle popravilo stanje mirovinskog sustava. S godinama su ispravljeni brojni nedostaci u drugom mirovinskom stupu, tako da su se smanjila zakonska ograničenja na ulaganja fondova, što im je omogućilo da ostvaruju bolje prinose jer su mogli ulagati više u dionice, a manje u državne obveznice.

Ne postoji trenutačno rješenje za današnje probleme s mirovinskim sustavom i jasno je da će se morati nastaviti mijenjati. Taj proces bit će popraćen javnom raspravom stručnjaka, građana, političara i medija. U svrhu podizanja kvalitete buduće javne rasprave, treba znati određenje činjenica o današnjem mirovinskom sustavu.

Omjer zaposlenih i umirovljenika popravlja se, ali nedovoljno

Tržište rada Hrvatske ciklično je. Broj zaposlenih, a time i osiguranika HZMO-a raste u ljetnim mjesecima zbog turističke sezone. U tih nekoliko mjeseci stanje izgleda puno bolje nego početkom i krajem godine, pa uzimamo podatke s kraja 2024. kao najsvježije i najrealnije.

Broj osiguranika raste od 2015. i iznosi 1.708.872, 311 tisuća više nego 2014. Time je nadmašena i pretkrizna 2008., kada je bilo 1,6 milijuna osiguranika. Broj korisnika (umirovljenika) je godinama relativno konstantan i kreće se između 1,19 i 1,24 milijuna. Omjer korisnika i osiguranika zadnjih godina raste, sa zabrinjavajuće niskih jedan naprema 1,14 2014. na jedan naprema 1,39 2024.

Najveći omjer je u Istarskoj i Međimurskoj županiji, iznad 1,74. Najgora situacija je u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje je broj korisnika (umirovljenika) i osiguranika (zaposlenih) gotovo identičan. 1,07 osiguranika na jednog korisnika je za tu županiju zapravo dobro, jer je prije nekoliko godina omjer bio jedan naprema 0,95, tj. bilo je više korisnika (umirovljenika) od osiguranika (zaposlenih).

Pixsell

Velik dio razloga zašto su mirovine male je nizak broj godina radnog staža

Prosječni umirovljenik u Hrvatskoj ima 73 godine i 31 godinu radnog staža. Situacija se zadnjih godina popravlja po pitanju radnog staža, pa su novi umirovljenici koji su prošle godine prvi put ostvarili pravo na mirovinu imali 36 godina staža.

Muškarci prosječno koriste mirovinu 19 godina, sedam manje nego žene. To je zato što su žene prije odlazile u mirovinu, a istodobno duže žive.

Prosječna neto mirovina je u srpnju ove godine iznosila 648,30 eura, što je 44,9 posto prosječne neto plaće. Iako je rast prosječne neto mirovine od 2014. gotovo 300 eura, rast prosječne neto plaće još je veći, pa je relativna mirovina zapravo pala s 48,1 na 44,9 posto od plaće.

No podatke o prosječnoj mirovini treba staviti u kontekst jako niskog broja godina radnog staža. U bogatijim državama EU-a prosječni umirovljenik ima blizu 40 godina staža, u državama Skandinavije i više od 40. U tim državama je i relativni iznos prosječne mirovine u odnosu na prosječnu plaću veći.

Primjerice, u Hrvatskoj umirovljenici s 40 i više godina radnog staža imaju prosječnu mirovinu od 946,88 eura, što iznosi 65,57 posto prosječne neto plaće. Jedan od razloga zašto su mirovine u Hrvatskoj toliko male je i u tome što velik broj umirovljenika ima nizak broja godina staža. Od 700 tisuća starosnih mirovina (tj. bez invalidskih, obiteljskih, braniteljskih i sl.), čak 78 tisuća spada na korisnike s manje od 20 godina radnog staža, 62 tisuće od 20 do 24 godine i 66 tisuća na korisnike s 25 do 29 godina staža.

Doprinosi nisu ni izbliza dovoljni da pokriju trošak mirovina

Ukupni su prihodi i primici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) 2024. bili u iznosu od 8,62 milijarde eura, za 15,36 posto više nego 2023. Od toga je 4,99 milijardi eura prihoda bilo od doprinosa iz plaće zaposlenih, a ostalih 3,66 milijardi eura došlo je gotovo isključivo iz općeg državnog proračuna.

To znači da oko 40 posto trenutačnog iznosa mirovina ne bi moglo biti isplaćeno da se isplaćuju samo iz doprinosa radnika, pa se rupa pokriva iz prihoda općeg državnog proračuna. Rupa je 2024. iznosila oko 3,66 milijardi eura.

Treba ponuditi odgovore na teška pitanja

Demografske promijene započete već sredinom 20. stoljeća korjenito su izmijenile uvjete na tržištu rada, u ekonomiji i time u mogućnostima mirovinskog sustava međugeneracijske solidarnosti.

Omjer umirovljenika i radnika je krajem 1980-ih bio tri do četiri zaposlena koja plaćaju doprinose na jednog umirovljenika, u desetljećima prije toga bio je do osam zaposlenih na jednog umirovljenika, a kada je uveden bilo je više od 10 zaposlenih na jednog umirovljenika. Zbog toga desetljećima pada iznos mirovina u odnosu na prosječnu plaću. To nisu samo problemi Hrvatske, nego i cijelog razvijenog svijeta, iako su u Hrvatskoj posebno izraženi.

Javna rasprava o tome što napraviti, kako promijeniti zastarjeli mirovinski sustav i treba li ga uopće promijeniti traju već desetljećima. U budućnosti će se ne samo nastaviti, nego i intenzivirati, pa bi trebalo znati neke osnove stvari prije zauzimanja stava.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar