Problem nezaposlenosti je prošlost, ovo bi trebao biti novi cilj

Hrvatska napokon pobjeđuje u višedesetljetnom ratu protiv nezaposlenosti, ekonomskom i društvenom problemu s kojim se suočavala još od Jugoslavije. Stopa anketne nezaposlenosti je pala ispod pet posto, a broj ukupno nezaposlenih ispod 100 tisuća. O koliko velikoj promjeni se radi svjedoči podatak da se stopa nezaposlenosti 2013. i 2014. približavala razini od 20 posto, ukupno više od 300 tisuća ljudi. Samo Grad Zagreb i Splitsko-dalmatinska županija su tih godina zajednički imale veći broj nezaposlenih nego danas cijela država.

Naravno, ni jedna država na svijetu nije uspjela sasvim eliminirati nezaposlenost pa neće ni Hrvatska. Taj "rat" je vječan i cikličan, nezaposlenost raste u vrijeme kriza, a smanjuje se u vrijeme ekonomskog oporavka. Ali uzevši u kontekst da se do ne toliko davno radilo o jednom od glavnih socio-ekonomskih problema Hrvatske, možda i glavnome, današnja situacija predstavlja veliku pobjedu.

Sjaj te pobjede je okaljan činjenicom da dio razloga leži u velikom iseljavanju u prvim godinama nakon ulaska u Europsku uniju (EU). Kada se ekonomija počela oporavljati nezaposlenost je brzo počela padati, na manje od sedam posto 2019., a propulzivni gospodarski rast od 2021. do danas je ne samo stvorio uvjete da nezaposlenost postane stvar prošlosti nego da se pojavi suprotni problem, manjak radne snage. S obzirom na to da nezaposlenost više nije problem, pažnja makroekonomskih analiza se može usmjeriti na još važniji pokazatelj vezan s tržištem rada, stopu aktivnosti. A tu još uvijek postoji velik prostor za napredak, jer je ona među najnižima u EU. 

Hrvati su neaktivni

Stopa aktivnosti stanovništva predstavlja omjer radne snage, što uključuje zaposlene i nezaposlene koji aktivno traže posao, u odnosu na ukupno stanovništvo određene dobne skupine. Mjeri koliki dio stanovništva sudjeluje na tržištu rada, najčešće u dobi između 15 i 64 godine.

Hrvatska je sa stopom aktivnosti stanovništva od 71,9 posto u 2024. značajno ispod prosjeka EU (75,3 posto), a kaska za susjednim članicama Slovenijom (75,9 posto) i Mađarskom (78,6 posto). Dugoročni trend pokazuje rast stope aktivnosti i u Hrvatskoj i na razini EU, s tim da od 2021. godine Hrvatska smanjuje razliku. To pokazuje snažan oporavak tržišta rada, ali i da još uvijek postoji neiskorišten radni potencijal. 

Starije generacije su slaba točka tržišta rada

Ukupno gledajući na razini dobne skupine od 15 do 64 godine manja stopa aktivnosti nego u Hrvatskoj je samo u Belgiji, Grčkoj, Rumunjskoj i Italiji. Razlika u odnosu na države s najvećom stopom u Europi (ne samo EU) je između 10,3 (Estonija) i 16,7 (Island) postotnih bodova. Zaostatak za prosjekom EU iznosi 3,4 postotna boda.

Zanimljivo je za primijetiti gdje nastaje zaostatak. U dobi između 25 i 54 godine je stopa aktivnosti u Hrvatskoj čak iznad prosjeka EU za 1,4 postotna boda, više nego u zemljama kao što su Danska, Norveška, Njemačka i Finska.

Problem je niska razina aktivnosti u starijim dobnim skupinama, između 55 i 64 godine te 65 i 74 godine. Alarmantan je podatak da samo 55,7 posto stanovništva Hrvatske u dobi od 55 do 64 godine je zaposlen ili traži posao, što je 12,8 postotnih bodova manje od prosjeka EU. Dok je u Hrvatskoj jedva malo više od svake druge osobe u toj dobnoj skupini radno aktivno, u državama poput Islanda, Nizozemske, Švicarske, Švedske i Danske je stopa aktivnosti 75 posto i više.

Slična situacija je u dobnoj skupini od 65 do 74 godine. 5,7 posto stanovništva Hrvatske u njoj je radno aktivno, dok je prosjek EU 11,6 posto. Kontra intuitivno, u državama koje imaju stabilne i izdašne mirovinske sustave, poput Islanda, Nizozemske, Švicarske, i skandinavskih država, je stopa aktivnosti između 21,8 i 34,9 posto.

Neiskorišteni potencijal starijih generacija

Navedeni podaci sugeriraju da Hrvatska nema problem aktiviranja stanovništva mlađe i srednje životne dobi, nego mobilizacije starije populacije. Ljudi u Hrvatskoj odlaze u mirovinu prije starijih u EU, a rjeđe i nastavljaju raditi nakon ispunjavanja uvjeta za punu mirovinu.

Ovo opažanje se poklapa s drugim pokazateljima. Prosječni radni vijek novih umirovljenika u Hrvatskoj je 34 godine, a svih umirovljenika 32 godine. Prema podacima Eurostata, današnji očekivani radni vijek stanovništva iznad 15 godina je u Hrvatskoj 34,8 godina, a prosjek EU je 37,2 godine. U zemljama poput Švedske, Njemačke, Švicarske, Danske i Nizozemske iznosi više od 40 godina. To se poklapa s informacijom da samo pet posto onih koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu u Hrvatskoj nastavlja raditi, dok je prosjek EU 13 posto.

Jedna od pretpostavki je da se radi o ranijem odlasku u mirovinu žena, zbog zakonskih mogućnosti i društvenih očekivanja (briga za starije članove obitelji, unuke i sl.) ali podaci pokazuju da podjednako stopa aktivnosti nakon 55. godine života pada kod oba spola u Hrvatskoj.

Dodano, hrvatski mirovinski sustav manje penalizira raniji odlazak u mirovinu nego u ostalim članicama EU, na što redovito upozoravaju makroekonomske analize svjetskih i europskih institucija poput OECD-a, Svjetske banke i Europske komisije.

Problem je neusklađenost sposobnosti i vještina starijih radnika s modernih zahtjevima tržišta. Samo 24,4 posto stanovnika u dobi od 25 do 64 godine sudjeluje u nekom obliku cjeloživotnog učenja, formalnog ili neformalnog, dok je prosjek EU 43,5 posto.

Treba imati na umu i zdravstvene faktore, jer je udio osoba s invaliditetom u Hrvatskoj ispod prosjeka EU u populaciji između 20 i 64 godine, iznad prosjeka u populaciji 55-64, a treći najveći u EU u populaciji od 65 do 74 godine. Konkretno, u dobi između 65 i 74 godine 50,9 posto ljudi u Hrvatskoj ima blaži ili teži invaliditet, a 38,1 posto na razini cijele EU. Sličnu situaciju oslikavaju i podaci prema kojima osoba s navršenih 50 godina u Hrvatskoj može očekivati još 15,3 godine zdravog života, dok je prosjek EU 19 godina.

 

Nijedno od navedenih objašnjenja ne može samostalno objasniti zašto stopa aktivnosti u Hrvatskoj naglo pada nakon 55. godine života. Razumno je za pretpostaviti da se radi o kombinaciji faktora, od zdravstvenih do institucionalnih i strukturnih. A to limitira ekonomski razvoj jer smanjuje iskorištenost radnog potencijala. Problem nezaposlenosti je napokon doveden pod kontrolu. Sljedeći korak bi trebao biti aktivacija radnog potencijala starijih stanovnika Hrvatske, reformom i unaprjeđenjem zdravstvenog, mirovinskog i obrazovnog sustava.