Zašto su umirovljenici nezadovoljni i koliko su rasle mirovine?

S obzirom na političke ciljeve, dohodak i fiskalni utjecaj na državni proračun društvo ugrubo možemo podijeliti za nezaposlene, zaposlene u privatnom sektoru, zaposlene u javnom sektoru i umirovljenike. Naravno, to je nužno simplifikacija, ali je dovoljno dobar analitički okvir u kojem se može jedno društvo podijeliti prema interesima i potrebama.

Svi u društvu su povezani zajedničkim društveno-političkim okvirom u kojem djeluju, ali se i suočavaju s problemima na različite načine. Među njima su najovisnija skupina umirovljenici, koji sasvim ovise o političkoj volji i fiskalnim mogućnostima države. To proizlazi iz činjenice da mirovinski sustav nije samoodrživ te ovisi o tome koliko će država tj. vladajuća politička garnitura biti voljna izdvojiti iz općeg državnog proračuna za mirovine.

Zadnjih nekoliko godina se u Hrvatskoj pojavila zanimljiva dinamika koja dokazuje ranjivost umirovljeničke populacije. Veliki ekonomski oporavak kroz zadnjih desetak godina je nezaposlenima uvelike olakšao pronalazak posla, a zaposlenima u javnom i u privatnom sektoru donio visok rast plaća, što se odrazilo na pad postotka ljudi mlađih od 60 godina u riziku do siromaštva s 18,2 posto 2015. na 14,6 posto 2024. (podaci Eurostata). Sve dobne skupine su u boljoj poziciji. Ali među starijima od 64 godine je postotak ljudi u riziku od siromaštva drastično narastao, s 26,3 posto 2015. na 37 posto 2024. godine. Zbog čega se to događa?

Podaci o zadovoljstvu životom, što je potpuno subjektivan pokazatelj temeljen na potpunoj samoprocjeni ispitanika, pokazuju još izraženije razlike između mladih i starih. Mladi u Hrvatskoj dobi od 16 do 29 godina su s ocjenom 8,2 (na skali 0-10) najzadovoljniji životom u cijeloj EU, između 25 i 65 godina su s ocjenom 7,4 malo iznad prosjeka EU, a stariji od 64 godine s ocjenom 6,3 su drugi najnezadovoljniji u EU. Razlike među dobnim skupinama su u drugim zemljama EU puno manje, negdje čak i obrnute (stariji od 64 su najzadovoljnija skupina).

Rast cijena je "pojeo" rast mirovina?

Na usporedbi mjesečne inflacije tijekom godina te rasta prosječne mirovine tijekom godina je vidljivo da su mirovine rasle više od cijena u većini godina, s izuzetkom 2016., 2021. i 2022. godine. Ali u 2021. i 2022. su zbog velike inflacije i realne plaće bile u padu, pa su umirovljenici dijelili sudbinu zaposlenih po tom pitanju.

Međutim postoji velika razlika između zaposlenih i umirovljenika po pitanju cijena. I jednima i drugim hrana čini velik dio troškova, ali umirovljenicima daleko veći. Kako se inflacija na državnoj razini računa na temelju prosječne potrošačke košarice cjelokupne populacije, ona zapravo umanjuje stvarnu inflaciju onima s manjim dohotkom koji po prirodi stvari veći dio kućnog budžeta troše na hranu. Većina umirovljenika svakako spada u kategoriju stanovnika s niskim dohocima.

 

Zbog toga je važnije gledati rast cijena hrane nego opću rast cijena. Indeksi prosječne mirovine i rasta cijena hrane pokazuju kako su umirovljenici tek od druge polovice 2023. imali realan rast mirovina u odnosu na cijene hrane, na što troše većinu budžeta. Po godinama je tijekom 2021. i 2022. rast cijena hrane nadmašivao rast mirovina, pa je realni pad mirovina bio veći nego realni pad plaća. Tek u kolovozu 2023. počinje veliki rast mirovina i smirivanje rasta cijena hrane, a time rastu realne mirovine.

Plaće su rasle više od mirovina

Jedan od psiholoških fenomena kod ljudi je da svoju financijsku situaciju uspoređuju s drugim osobama iz svoje okoline. Siromašna osoba je puno manje nesretna ako je okružena drugim siromašnim osobama nego ako je okružena bogatima. A umirovljenici u Hrvatskoj su ne samo siromašni nego i okruženi sve bogatijim ljudima od sebe.

U prvoj polovici 2014. je prosječna mirovina iznosila između 48,7 i 49 posto prosječne plaće, zavisno o mjesecu. Nakon toga počinje relativni pad mirovina, na toliko niske razine da je u veljači 2023. iznosila svega 42,6 posto prosječne plaće (neto). Taj dugogodišnji pad je doveo do dodatnog relativnog osiromašivanja umirovljenih i ostavio psihičke posljedice. Jednostavno je njihova financijska dohodovna moć u odnos na ostatak društva padala.

Tek u drugoj polovici počinje oporavak, ali još se mirovine nisu vratile na relativnu razinu na kojoj su bile u prvoj polovici 2014. godine. Tijekom 2025. su se kretale između 44,5 i 47,8 posto prosječne plaće.

Mirovine postaju glorificirana socijalna pomoć

Umirovljenici nisu danas apsolutno siromašniji nego prije nekoliko godina, jer je rast mirovina nadmašio i opću inflaciju i rast cijena hrane. Ali njihova pozicija je relativno gora u odnosu na zaposlene, u javnom i u privatnom sektoru.

Relativni pad mirovina u odnosu na plaće stvorio je osjećaj gubitka i nepravde koji se ne može popraviti jednokratnim povećanjima. To objašnjava zašto su stariji u Hrvatskoj među najnezadovoljnijima u Europskoj uniji, dok su mlađi najzadovoljniji. Prvi zaostaju za ostalim demografskim skupinama, a drugi prvi put u povijesti Hrvatske se ne moraju brinuti oko visoke nezaposlenosti, stagnacije plaća i radne nesigurnosti.

Problemi umirovljenika u Hrvatskoj strukturne su prirode jer proizlaze iz lošeg mirovinskog sustava. Samo oko 60 posto troška mirovina se pokriva iz doprinosa, a ostatak dolazi iz državnog proračuna. Slijedom toga je visina mirovina primarno političko pitanje; hoće li se osigurati više sredstava za mirovine u proračunu ili manje?

To nije održivo rješenje ni za zaposlene, ni za umirovljenike, ni za državu. Ali je rješenje koje se mora prihvatiti jer trenutačno nema alternativu. Ipak, za buduću veću održivost mirovinskog sustava se može i treba početi pripremati što prije, jer će u suprotnome državni proračun postati primarno mehanizam za punjenje mirovinskog sustava a mirovine de facto državna socijalna pomoć.