Hrvatska rekorder nejednakosti: 5 posto najbogatijih drži više od polovice bogatstva građana

Pet posto najbogatijih građana u Hrvatskoj drži više od polovice ukupnog bogatstva domaćih kućanstava, sumoran je podatak kojeg je krajem prošlog tjedna objavila Europska središnja banka (ECB). Točnije, pod njihovom se kontrolom nalazi 54,4 posto neto bogatstva što nas, među dvadesetak država eurozone za koje postoje podaci, stavlja na sam vrh po onome što i koliko kontroliraju oni najbogatiji.

Situacija je gotovo ista i kad se pogleda 10 posto najbogatijih. Oni u rukama drže 63,6 posto bogatstva, dok na 50 posto najsiromašnijih istovremeno otpada samo 6,4 posto. Nešto dulja vremenska serija pokazuje kako u posljednjih osam godina jaz između bogatih i siromašnih samo raste, što ide u prilog tvrdnjama kako od recentnog ekonomskog rasta profitira samo najbogatiji sloj domaćeg stanovništva.

Mjerenje raspodjele bogatstva u nekoj državi ili ekonomiji često je prožeto nepotpunim podacima. U Hrvatskoj se to najčešće svodi tek na podatke o plaćama koje objavljuje Državni zavod za statistiku (DZS) koji su prilično manjkavi za tu svrhu.

Poznato je da oni najimućniji svoje bogatstvo ne ostvaruju od redovnih plaća. Ivica Todorić se, nakon što je svojedobno država preuzela kontrolu nad njegovim bivšim koncernom, žalio kako nema nikakve prihode iako je u vlasništvu imao dvorac.

Podaci o prihodima koje objavljuje DZS zasnivaju se na brojkama iz tzv. JOPPD obrazaca, odnosno na podacima o isplaćenim plaćama u pravnim osobama. Ako se Branko Roglić u nekoj od svojih tvrtki prijavi na dvije tisuće bruto eura plaće, DZS će ga smjestiti u viši srednji sloj iako on to jasno nije.

Nešto malo precizniji podaci možda bi se mogli dobiti iz Porezne uprave na temelju podataka o porezu na dohodak koji bi trebao obuhvaćati i druge prihode osim onih iz redovnog rada. Primjerice, ako netko zarađuje investiranjem na burzi, iznajmljivanjem nekretnina ili slično. No i oni zanemaruju ono glavno – već postojeću imovinu.

Ako Karlo Vajdić živi u jednosobnom stanu na prvom katu zgrade, a njegov kolega Varlo Kajdić, koji radi u istom uredu isti posao za istu plaću, živi u trosobnom stanu na trećem katu iste zgrade, jasno je da je Varlo Kajdić bogatiji iako bi ih DZS po primanjima smjestio u posve istu kategoriju.

 

Kako bi se dobila bolja slika o bogatstvu i raspodjeli između bogatih i siromašnih europska i nacionalne središnje banke procjenjuju neto bogatstvo kućanstava. Konkretnije, zbrajaju se stavke poput novca na računima, vrijednosti nekretnina ili financijskih instrumenata koje neko kućanstvo ima te se umanjuju za kredite i dugovanja.

I takva metoda ima svoje nedostatke jer se provodi anketama i procjenama, ali kroz vrijeme ipak daje bolju sliku o razlici između bogatih i siromašnih od podataka o plaćama. A za Hrvatsku je slika sve gora i gora.

Najsvježije procjene koje su krajem prošlog tjedna objavile središnje banke odnose se na kraj 2025. godine. Najraniji podaci, pak, sežu do polovice 2017. U tom razdoblju udio bogatstva kojeg kontrolira sloj od pet posto najbogatijih domaćinstava porastao je s 49 na sadašnjih 54,4 posto. Dio kojeg kontrolira 10 posto najbogatijih slično se povećao s 58,9 na 63,6 posto.

Istovremeno udio kojeg u rukama drže najsiromašniji pao je sa 7,3 na 6,4 posto. Razlika se povećala i tek je u prošloj godini došlo do svojevrsne stagnacije svih spomenutih udjela.

U Hrvatskoj narodnoj banci lani su analizirali dotad dostupne podatke te su napomenuli kako se bogatstvo najimućnijih povećava znatnim dijelom zbog rasta vrijednosti stambenog bogatstva. Drugim riječima, bogati imaju i nastavljaju kupovati nekretnine što istovremeno dovodi do rasta njihovih cijena i opet povećava njihovo bogatstvo. Siromašni, u međuvremenu, ispaštaju čak i usprkos tome što smo u samom vrhu europskih statistika po broju građana koji žive u vlastitoj nekretnini.

Hrvatski bogataši sve su bogatiji zahvaljujući rastu cijena nekretnina | Robert Anic/Pixsell

 

ECB objavljuje podatke za 19 država eurozone – nedostaju podaci za Nizozemsku te novoprimljenu Bugarsku. U tim razmjerima, nalazimo se pri samom vrhu po nejednakosti između bogatih i siromašnih. Kao što smo već spomenuli, pet posto najbogatijih drži 54,4 posto nego bogatstva kućanstava i to je najviši udio od onih država za koje postoje podaci. Blizu nam je Austrija što, zajedno s drugim podacima, pomalo razbija mit o egalitarnoj državi u središtu Europe.

Uz Austriju, udjele više od 50 posto imaju još i Latvija i Litva što bi moglo ići u prilog tvrdnjama o tranzicijskom i postranzicijskom brzom bogaćenju onih koji su uspjeli iskoristiti prilike, kao i kod nas. Suprotan primjer od toga je susjedna Slovenija gdje pet posto najbogatijih drži "samo" 37,5 posto bogatstva kućanstava što je među nižim udjelima u eurozoni. U Slovačkoj je taj udio još i manji, tek 35 posto.

Slično se može vidjeti i iz brojki koje pokazuju kolike udjele drži deset posto najbogatijih. Na samom vrhu smo Austrija i mi, a blizu su još Latvija, Italija i Njemačka. Pri dnu su Slovačka i Slovenija, ali i otočne ekonomije Cipar, Malta i Irska.

Sliku o (ne)ravnomjernosti raspodjele bogatstva s druge strane upotpunjuju podaci o tome koliko kontrolira sloj od 50 posto najsiromašnijih. U Hrvatskoj je to 6,4 posto i tu stojimo tek za nijansu bolje nego kad su u pitanju bogati. Ono što, na europskoj razini dosta iznenađuje je vrlo nizak udio u državama poput Njemačke i Austrije, ali i Finske za koje se općenito smatra da su nešto egalitarnije kad je u pitanju bogatstvo.

U Njemačkoj polovica najsiromašnijih kontrolira samo 2,2 posto od ukupog bogatstva; u Austriji oni drže tek nešto viših 3,7 posto, a u Finskoj 4,6 posto. Slovenija, Slovačka te otočne nacije opet ispadaju puno ravnopravnije.

Neravnomjernost raspodjele bogatstva u Hrvatskoj dopunjavaju i podaci o iznosima na računima u bankama. Sredinom prošle godine HNB je objavio da je deset posto najbogatijih tijekom 2024. svoje račune dodatno podebljalo za 742 milijuna eura, a idućih deset posto iza njih za 428 milijuna, te se taj porast postupno smanjuje u nižim razredima distribucije.

Ekonomski rast Hrvatske, pokazuju najsvježiji podaci, ponešto je usporio u prvom ovogodišnjem tromjesečju. No sudeći po povijesnim kretanjima i u budućnosti se može očekivati kako će od njega profitirati najbogatiji.

Priča o 200 bogatih obitelji koje su, nakon egalitarnijeg politekonomskog sustava iz Jugoslavije, trebale obrati vrhnje s vrha hrvatske ekonomije – bila ona anegdotalna ili ne – ostvarila se i nastavlja se ostvarivati. A bogataške obitelji grabe sve dublje i dublje u posudu.