Većina Europljana smatra da su današnje mirovine premale i da će u budućnosti tj. do trenutka kada oni koji su danas u 30-ima i 40-ima, mirovinski sustav njihove zemlje postati neodrživ.
Istodobno većina odbija mjere koje bi pomogle u održavanju mirovinskog sustava. Konkretno, neprihvatljive su imigracija, podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu, povećanje doprinosa iz plaće, zakonska obaveza da djeca moraju uzdržavati roditelje umirovljenike i više od svega - smanjenje prosječnih mirovina. Rezultat je to anketnog istraživanja kompanije YouGov na uzorcima od između 1000 i 1100 građana Poljske, Njemačke, Španjolske, Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Ispitanicima su prihvatljive samo dvije mjere: povećanje poreza za umirovljenike s iznadprosječnim mirovinama i dodatno izdvajanje privatne mirovinske planove. U kontekstu Hrvatske je interesantno da već odavno postoji mjera koja je najprihvatljivija ostalim Europljanima (ili bar u državama gdje su provedene ankete) za "spas" mirovinskog sustava, a zovemo je privatna mirovinska štednja tj. drugi i treći mirovinski stup. Ali građani Hrvatske loše upravljaju privatnom mirovinskom štednjom, što ozbiljno ograničava njen potencijal da umanji buduće probleme s mirovinskim sustavom.
Čitaj više
Ovo je ocjena kvalitete mirovinskog sustava Hrvatske
Mirovinski sustavi globalno postaju sve teže održivi, a Europa je u najtežoj situaciji zbog višedesetljetne demografske krize. Hrvatska je dodatno pogođena iseljavanjem.
21.10.2025
Hoće li nove mirovinske izmjene zaustaviti relativni pad mirovina?
Iako je dodatak od šest eura po godini staža simboličan, predstavlja važan signal poboljšanja standarda starijih građana.
09.10.2025
Što morate znati ako želite promijeniti obvezni mirovinski fond ili kategoriju?
Svaki zaposlenik u Hrvatskoj, obvezan je na početku svog zaposlenja odabrati obavezni mirovinski fond (OMF), a za one koji to ne učine, umjesto njih odluči REGOS.
11.10.2025
Na pomolu ozbiljnije preslagivanje u mirovinskom sustavu
Društva za upravljanje mirovinskim fondovima postaju sve veća, kao i imovina pod njihovim upravljanjem, posljedično su naknade sve manje. Zato su se u upravama, navodno, dosjetili spin offu.
16.10.2025
Iako su drugi i treći mirovinski stup uvedeni prije skoro četvrt stoljeća, većina ljudi ni izbliza ne koristi njihov puni potencijal. Ideja individualne kapitalizirane štednje je da dio doprinosa za mirovine bude osobno ulaganje za budućnost, pa zakonski i drugi i treći stup predstavljaju privatnu imovinu osiguranika koja je u potpunosti nasljedna. Za razliku od prvog stupa temeljenog na sustavu međugeneracijske solidarnosti u kojoj sadašnji zaposleni uplaćuju doprinose za isplate sadašnjih umirovljenika, u drugom i trećem stupu svaka osoba uplaćuje za vlastitu mirovinu u budućnosti.
Privatnom imovinom u drugom i trećem mirovinskom stupu upravljaju mirovinski fondovi, koji prikupljaju i ulažu sredstva u ime svojih članova tj. uplatitelja. Kroz godine se sustav postepeno transformirao pa je danas dovoljno širok da građani imaju prostora za upravljanje, posebno nakon podjele drugog stupa na tri kategorije 2014. godine.
Velike razlike u prinosima između kategorija i unutar kategorija
Kategorije se dijele prema riziku na A, B i C. Glavna distinkcija je zakonsko ograničenje ulaganja u dionice, koji je postavljen na maksimalno 70 posto za kategoriju A, 40 posto kategoriju B i 10 posto za kategoriju C. Prevedeno, glavna razlika je rizičnost. Zbog toga se godišnji prinosi značajno razlikuju, s prosječno najvećim prinosima u kategoriji A, srednjima u kategoriji B i minimalnima u kategoriji C.
Ne samo da se razlikuju prinosi među kategorijama nego se značajno razlikuju i prinosi između fondova iste kategorije. Za primjer, prinosi fondova B kategorije od 1. 1. 2025. do 1. 1. 2026. su u rasponu od 4,42 posto do 11,48 posto. Razlika od 7 postotnih bodova u samo jednoj godini nije zanemariva. Prosječni prinos C kategorije je bio 2,01 posto, a A kategorije 15,19 posto. Razlika u prinosima između najgoreg fonda kategorije C i najboljeg fonda kategorije A je čak 17 postotnih bodova.
Naravno, postoji puno više faktora koje treba uzeti u obzir od samog jednogodišnjeg prinosa. Životnu dob, radni staž, osobnu sklonost riziku, naknadu itd. Fondove nikako ne treba mijenjati svake godine, svakih par godina i slično, ali se može puno dobiti u budućnosti ako se barem par puta kroz radni vijek napravi analiza prošlog, trenutačnog i budućeg stanja.
Međutim, građani Hrvatske su potpuno inertni po pitanju odabira mirovinskih fondova. Većina je u istom fondu u koji ih je stavila država kada su se prvi put u životu zaposlili, ne znaju koliki im prinos fond ostvaruje, a ni kategoriju (slijedom automatizma je većina u B kategoriji, osim onih koji su se prvi put zaposlili nakon 1. siječnja 2024. koji su u A). To je ogromna nacionalna nebriga za osobnu imovinu.
Nezainteresiranost većine članova za osobnu imovinu
Upravo zbog nebrige je imovina fondova B kategorije višestruko veća nego fondova A kategorije. Ljudi su jednostavno ostajali tamo gdje ih je država "smjestila", a sve do 2024. ih je automatski stavljala u B kategoriju. Prema informacijama HANFA-e, 89 posto ukupne imovine OMF-ova je 2024. bilo u B kategoriji.
Prema investicijskoj logici i dugoročnim trendovima koji jasno pokazuju kako na duge staze A kategorija, koja više ulaže u dionice, ostvaruje veće prinose o B i C kategorija, većina ljudi se trebala prebaciti u A kategoriju. Osim onih koji su nekoliko godina pred odlazak u mirovinu.
Ne samo da se nije birala dugoročno isplativija kategorija, nego se i unutar kategorije B nije vršio odabir fonda s boljim prinosima. Tako je nastala apsurdna situacija da dva fonda s većim prinosima imaju puno manju imovinu od fondova s nižim prinosima. To je vidljivo na trogodišnjim, petogodišnjim i ukupnim prinosima od osnivanja. Raiffeisen OMF – B je ostvarivao najniže prinose u svim vremenskim okvirima, a ima za više od dvije milijarde eura veću imovinu od fondova PBZ CO – B i Erste Plavi – B.
Puno veća efikasnost A kategorije
Raspodjela imovine i prinosa je puno logičnija u A kategoriji. Fond s najvećim prinosima, PBZ CO – A, ima najveću imovinu. Raiffeisen OMF-A, s najnižim prinosima, ima najmanju imovinu.
Raspodjela nije savršena jer AZ – A ima veću imovinu od Erste Plavi – A unatoč nešto slabijim prinosima. Ali je distribucija puno logičnija nego u B kategoriji.
Dugoročni oportunitetni trošak indiferentnosti
Izneseni podaci ukazuju na to da su članovi fondova A kategorije financijski puno logičniji. Unutar nje djeluje mehanizam selekcije u kojem članovi aktivno biraju uspješnije fondove.
A s obzirom na to da su svi do 1. siječnja 2024. automatski svrstavani u B kategoriju, član A kategorije se moglo postati samo osobnim izborom. Bila je potrebna viša razina financijske pismenosti, svijesti i znanja da se donese potpuni ispravan zaključak da se svima osim onima koji su nekoliko godina pred mirovinu više isplati biti u kategoriji A nego kategoriji B. Zbog toga se i u samoj kategoriji više vršila selekcija na temelju rezultata tj. prinosa fondova.
Raspodjela imovine i prinosa u B kategoriji je financijski potpuno besmislena te pokazuje svu inertnost većine ljudi u Hrvatskoj. Osim što je većini imalo daleko više smisla i buduće koristi od toga da budu u kategoriji A (što je i država shvatila tek 1. siječnja 2024. pa se od tada automatski stavlja u A kategoriju umjesto B kao prije), unutar same kategorije je puno isplativije bilo biti član Erste Plavi – B ili PBZ CO – B nego AZ – B i Raiffeisen OMF – B. Pa ipak je većina imovine u dva fonda s manjim prinosima.
Na individualnoj razini je problem jasan; manji ostvareni prinosi i manja buduća mirovina. Negativan utjecaj će se u budućnosti odraziti i na državni proračun jer će zbog manjih prinosa i posljedično manjih mirovina postojati politički pritisak da se povećaju izdvajanja iz prvog stupa, koji se već sada značajnim dijelom (oko 40 posto) mora puniti iz državnog proračuna.
Situacija je očiti primjer tržišne neefikasnosti. Iako je ljudima u osobnom interesu da biraju kategorije i fondove na ekonomski logičan način, oni to ne čine. Glavni razlog je neinformiranost.
Činjenica je da funkcioniranje fondova, stupova, prinosa itd. nije najjednostavnija stvar i potrebno je određeno znanje da bi se razumjelo. Dapače, nužna je relativno visoka razina financijske pismenosti.
Kada je već drugi stup zakonski obavezan onda bi se država trebala pobrinuti da objasni građanima financijsku logiku sustava i kako efikasno birati. Osnovne stvari, kao biranje fondova prema prinosima, se mogu jednostavno objasniti širem krugu građana. Istina je da se radi o individualnim odlukama pojedinaca od kojih će primarno oni osobno imati korist ili (oportunitetni) trošak, ali ulaganje u OMF je zakonska obveza koju propisuje država a ne slobodna odluka. Zbog toga država ima i odgovornost za to da bolje informira i obrazuje one koje de facto prisiljava na uplate u OMF-ove. To je i njoj u interesu s obzirom na to da će se današnji prinosi direktno preliti u veće mirovine u budućnosti, time veću potrošnju i veće porezne prihode.
Država ne bi smjela napraviti ništa više od toga. Bilo kakva zabrana, restrikcija, upravljanje, prisila i druga direktna intervencija bi bila kontraproduktivna. Ali podizanje opće financijske pismenosti je od opće društvene koristi, s višestrukim povratom na ulaganje.
.webp){kind=icon}
