Ovo je ocjena kvalitete mirovinskog sustava Hrvatske

Mirovinski sustavi postaju sve veći uteg državama diljem svijeta. Iznosi mirovina u odnosu na plaću padaju, troškovi mirovinskog sustava u odnosu na BDP rastu, broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih raste.

Problemi sve teže održivosti mirovinskih sustava se mogu samo povećavati u budućnosti zbog demografskih zakonitosti koje su u samom korijenu problema. U Europi je broj rođenih u padu već desetljećima, u SAD-u broj rođenih na 1000 stanovnika je dosegao svoj povijesni minimum a u Kini se broj rođenih prepolovio u samo nekoliko godina.

Ipak, u najgoroj situaciji je Europa. Ideja da će masovna imigracija biti dovoljna da održi socijalnu državu, a u sklopu nje i mirovinski sustav, se pokazala kao pogrešna. Države poput Hrvatske su u posebno lošoj situaciji jer su godinama uz pad broja rođenih imale masovne imigracije u bogatije države zapadne Europe.

Sve to diktira nužnost prilagodbe mirovinskih sustava novim uvjetima. Modeli nastali prije stotinjak godina, u sasvim različitim uvjetima, ne mogu više funkcionirati. Bar ne bez korjenitih promjena. Nužno je kontinuirano praćenje i prilagođavanje jer će u suprotnome održavanje mirovinskog sustava postati prevelik uteg za ostatak gospodarstva, smanjiti potencijalni ekonomski rast i efektom lavine dovesti do urušavanja cijelog socio-ekonomskog ustroja.

Mirovinski sustav se može smatrati civilizacijskom stečevinom, ali treba imati na umu koji su troškovi njegovog održavanja. Ne postoji idealno rješenje problema koji su u njemu nastali tijekom vremena,  jer su oni demografske naravi, no dobrim upravljanjem se mogu limitirati nepoželjne posljedice njegove sve manje održivosti.

Kako se mjeri kvaliteta mirovinskog sustava?

Kvaliteta mirovinskog sustava se može ocjenjivati na puno načina. Jedan od najsveobuhvatnijih je Globalni indeks mirovina kojeg su razvili CFA Institute, kompanija Mercer i Monash Centre for Financial Studies (MCFS). Njime se procjenjuje kvaliteta mirovinskih sustava država svijetu po tri glavna kriterija: adekvatnost, održivosti i integritet.

Podindeks adekvatnosti mjeri koristi koje mirovinski sustavi pružaju siromašnima i različitim skupinama primatelja dohotka te učinkovitost ukupnog sustava dohotka u mirovini. Uključuje i stopa štednje kućanstava, razina zaduženosti kućanstava i stopu vlasništva nad nekretninama, jer ti čimbenici povećavaju sigurnost u mirovini.

Neke od stvari koje se njime uzimaju u obzir su visina mirovine u odnosu na prosječnu plaću u državi, kako se s vremenom prilagođava visina mirovine (korigiranje s rastom plaća i cijena), štednja i zaduženost kućanstava, oporezivanje mirovina, postotak vlasništva nad nekretninama itd.

Podindeks održivosti mjeri dugoročnu održivost postojećeg mirovinskog sustava. U izračun uvrštava ekonomsku važnost privatnih mirovinskih fondova i razinu njihove kapitaliziranosti, očekivano trajanje razdoblja u mirovini sada i u budućnosti, stopu sudjelovanja starijeg stanovništva na tržištu rada,  razina javne potrošnje za mirovine, državni dug i ekonomski rast.

Integritet se odnosi zakonski i regulatorni okvir u kojem djeluje mirovinski sustav, trošak upravljanja i zaštitu članova. Transparentnost, nezavisnost, zakonska zaštita su također dio ovog podindeksa.

Najbolji i najgori mirovinski sustavi u Europi

Hrvatska iznenađujuće dobro stoji, s ukupnom ocjenom B i indeksom 68,7. To je u rangu Belgije, Njemačke, Irske i Portugala. Najveća ocjena je u podindeksu "Integritet" (83,3). Podindeks "Adekvatnost" iznosi 66,8 i zapravo je najmanji među državama Europe koje imaju isti ukupni indeks B. Održivost je ocijenjena s C+ (60,5), što s obzirom na ostatak Europe nije toliko nisko. Primjerice, više je od Belgije, Njemačke, Francuske i Portugala, koje imaju sličan ukupni indeks.

U odnosu na 2024. je ostvaren napredak s općeg indeksa 67,2 na 68,7, što je rezultat poboljšanja podindeksa "Održivost" (s 57,4 na 60,5) i "Integritet" (s 81,7 na 83,2). Ali ako se gleda što je najviše dovelo do unaprjeđenja onda je to poboljšana dugoročna prognoza ekonomskog rasta, što je dio podindeksa "Održivost". Prvi put je Hrvatska uvrštena 2023., kada je imala indeks 62,3.

U izvještaju se Hrvatskoj predlaže da povećanje minimalne razine potpore za najsiromašnije starije osobe, poveća razina uplata u drugi stup, poveća stopa zaposlenosti (posebno starijih dobnih skupina tj. starijih od 54 godine), i uvede mehanizam za zaštitu interesa obje strane u slučaju razvoda.

Pogled u pojedine ocjene unutar podindeksa otkriva u čemu mirovinski sustav Hrvatske najviše zaostaje. U podindeksu "Adekvatnost" je najgore ocijenjen iznos prosječne mirovine u odnosu na plaću i korekcija mirovina, o čemu smo nedavno pisali na Bloomberg Adriji. Po pitanju održivosti je najveći problem u odnosu na mirovinske sustave drugih država niska radna aktivnost u dobi između 55 i 64 godine te starijih od 64 godine.

Mirovine u Hrvatskoj relativno stagniraju

Prema podacima HZMO, prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 686 eura, što je 47,8 posto prosječne plaće u svibnju. Iako je snažno rasla zadnjih godina, taj rast je bio nešto manji od rasta prosječne plaće pa su danas mirovina čak relativno manje (u odnosu na prosječnu plaću) nego što su bile 2014. godine.

Jasno je zašto Hrvatska po ovom pitanju ima najnižu ocjenu u pointedindeksu "Adekvatnost". Kada se gleda bruto medijalni dohodak od mirovine u odnosu na bruto medijalni dohodak od rada u dobi 50-59 godina, Hrvatska je uvjerljivo najgora u EU a prosječni dohodak u mirovini je tek 35 posto prosječnog dohotka od rada u dobi od 50 do 59 godina.

Preniska zaposlenost starijih od 55 godina

Drugi faktor u kojem Hrvatska značajno zaostaje je niska zaposlenost i radna aktivnost stanovništva između 55 i 64 godine. S 53,9 posto je više od deset postotnih bodova udaljena od prosjeka EU (65,2 posto), a od država poput Švedske, Norveške, Danske, Estonije, Češke, Njemačke i Nizozemske čak dvadeset postotnih bodova.

Ova dva problema, niska prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću i niska radna aktivnost u dobi između 55 i 64 godine, su povezana. Prosječni umirovljenik u Hrvatskoj ima tek 32 godine radnog staža, što je i do deset godina manje nego u određenim državama Europe koje imaju izdašan i stabilan mirovinski sustav.

Budućnost mirovinskog sustava

U kratkom roku mirovinski sustav će održavati ekonomski rast, rast plaća i dolazak stranih radnika. Ali u dugom roku će zbog demografske krize tj. sve manjeg broja rođenih morati doći do temeljitih promjena da bi se smanjio teret uzdržavanja starijih generacija u budućnosti.

Što vrijeme više odmiče to se uvođenje drugog i trećeg mirovinskog stupa pokazuju dobrom odlukom. Prinosi su jako dobri a zakonska ograničenja su olabavljena i dopuštena su veća ulaganja u dionice. Puno je bilo nesnalaženja putem, krivih državnih odluka (kao automatsko stavljanje novih zaposlenih u B kategoriju umjesto A), prevelikih ograničenja ulaganja, ali i krivih investicijskih odluka samih fondova. Budućnost utemeljena isključivo na sustavu međugeneracijske solidarnosti je sve manje realna. Moderni mirovinski sustavi, ako se želi da ne budu preveliki društveno-ekonomski uteg, će se morati razvijati u drugom smjeru.