Na pomolu ozbiljnije preslagivanje u mirovinskom sustavu

Uoči konferencije Zagrebačke burze (ZSE) i mirovinskih fondova izazovi promjena, čini se da bi konkretnih promjena po pitanju mirovinaca moglo i biti, ali pitanje hoćemo li o njima slušati išta javno. Naime, prema neslužbenim informacijama na tržištu, uskoro bi mogli dočekati razdvajanje društava koja upravljaju mirovinskim fondovima.

Razlog je očit – profitabilnost. Društva za upravljanje mirovinskim fondovima postaju sve veća, kao i imovina pod njihovim upravljanjem, posljedično su naknade sve manje. Zato su se u upravama, navodno, dosjetili spin offu.

Iako bi podjela mirovinaca išla na ruku upraviteljima, pitanje je kako bi se to odrazilo na udjelničare. Kako je još uvijek riječ o neslužbenim informacijama, nema previše detalja o tome što nas čeka ni kako bi razdvajanje trebalo izgledati u praksi.

Spominje se upravljačka podjela PBZ Croatia osiguranja i AZ fondova pa se postavljaju brojna pitanja: ako se razdvoje samo dva društva za upravljanje, s po dva vlasnika, hoće li Erste plavi i RBA postati preveliki tom slučaju? Dolaze li i neki novi igrači na tržište? Povećava li se broj institucionalnih investitora s velikom imovinom? Hoće li udjelničari trebati ponovno birati fond i upravitelja?

Politička odluka

O svemu tome prije svega će odlučivati politika, odnosno država. Jasno su nam to rekli iz Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) koja inače daje dozvole za upravljanje obveznim i dobrovoljnim fondovima.

"U ovom trenutku tako nešto nije moguće jer nije predviđeno postojećim Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima. Ako dođe do zakonskih izmjena u tom dijelu, Hanfa će postupati u skladu s njima."

Dakle, prvo se treba ići u promjenu zakonske regulative, a tek onda možemo očekivati konkretne pomake. Zasad nema naznaka da bi izmjena Zakona o obveznim mirovinskim fondovima mogla ići u javnu raspravu, ali informacija o mogućem razdvajanju ili spin offu vrlo je intrigantna.

Prilika za šire reforme

Već smo puno puta pisali kako je hrvatski mirovinski sustav neodrživ zbog nepovoljnih demografskih trendova. Divljanje inflacije posljednjih godina dodatno je naglasilo problem domaćih penzionira koji kao nagradu za kraj radnog vijeka dobivaju čekanje smrti u siromaštvu. Taj problem ćemo morati adresirati kad-tad, a rješenja neće biti lijepa ni ugodna, ni za politiku, a još manje za radnike.

Stoga možda i ne bi bilo loše da, ako već budemo mijenjali zakonsku regulativu, razmislimo o široj mirovinskoj reformi i preispitamo postulate na kojima nam sustav danas počiva. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća smo odabrali rješenje kako se novac koji su građani uplaćivali za penzije više ne bi bacao u vjetar kroz kojekakva "spašavanja brodogradilišta" i nastojali smo kreirati nešto poput američkog 401(k) koji je trebao u što većoj mjeri spasiti standard budućih umirovljenika.

Jesmo li u tome uspjeli? Trenutačni iznosi mirovina i izgledi za budućnost sustava kažu da nismo. Stoga ne mi bilo zgorega promišljati o korjenitim promjenama jer je mastodontskim mirovincima već duže vremena hrvatsko tržište kapitala premalo.

Iako će se na prvu mnogima upaliti alarmi čim se politika krene uplitati u njihovu životnu ušteđevinu, valja imati na umu kako smo danas ipak nešto pametniji u usporedbi s koncem prošlog stoljeća. Imamo dvadesetak godina više iskustva u kapitalizmu, sve više građana osvješćuje važnost tržišta kapitala za vlastitu budućnost pa možemo reći da smo generalno pametniji i da bi shodno tome mogli donijeti i nešto pametnije odluke.

Da, općenito nam je financijska pismenost još uvijek na dosta niskim granama, ali sigurno bi današnja rasprava bila konstruktivnija od one otprije 30 godina.

Financijska inventura

Umnožavanje društava za upravljanje mirovinskim fondovima možemo pozitivno gledati i iz aspekta jačanja konkurencije među njima. No, primarni benefit bi bio jačanje svijesti udjelničara o tome tko i kako upravlja njihovim novcem. Iako često možemo čuti prigovore na prinose i način ulaganja mirovinaca, rijetko tko od nas se odlučuje za promjenu fonda.

Pa možda je ovo dobra prilika za svojevrsnu financijsku inventuru. Da napokon dobro promislimo o tome kome smo, u velikoj veličini slučajeva automatizmom, dali svoju mirovinsku štednju na upravljanje i ulaganje. Pisali smo i o tome koliko veliku razliku može donijeti odabir mirovinskog fonda, brojke su konkretne i za mnoge iznenađujuće – razlike u prinosima se mogu kretati između 80-ak tisuća do nekoliko stotina tisuća eura.