Hrvati izgubili milijune eura zbog krivog odabira obveznih mirovinskih fondova

Hrvatski mirovinski sustav često se mijenjao, ali možemo izdvojiti dvije velike promjene koje su ga strukturno izmijenile. Prva je bila 2002. godine, kada se monolitni sustav temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti razdvojio na tri stupa.

Prvi je ostao utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti, odnosno zaposleni izdvajaju 15 posto iz svoje bruto plaće kao doprinos mirovinskom sustavu, iz čega država isplaćuje mirovine trenutačnih radnika.

Važna novost uvedena 2002. drugi je mirovinski stup, temeljen na individualiziranoj kapitaliziranoj štednji. U njega zaposleni izdvajaju pet posto svoje bruto plaće na osobni račun u mirovinskim fondovima. Ta sredstva fondovi investiraju u dionice, obveznice i druge vrijednosne papire. Za razliku od prvog stupa, radi se o privatnoj imovini (nasljediva je).

Hrvatska je tu reformu uvela na preporuku Svjetske banke, s još nekim državama srednje i istočne Europe. Neke, poput Poljske i Mađarske, tijekom vremena ukinule su tu reformu jer su procijenile da je u tome trenutku preskupa, a pozitivne efekte davat će tek kasnije.

Hrvatska nije ukinula reformu nego ju je u drugoj velikoj mirovinskoj reformi iz 2014. proširila. Tada je drugi stup razbijen na tri kategorije: A, B i C.

Činjenica je da efikasnost mirovinske reforme temeljene na individualiziranoj kapitaliziranoj štednji ovisi o prinosima fondova koji upravljaju imovinom uplatitelja, tj. zaposlenih. Zbog lošeg državnog i članskog upravljanja, izgubljeni su milijuni eura prinosa od 2014. godine, a taj gubitak potencijalnih prinosa nastavlja se jer Hrvati ne upravljaju svojom privatnom imovinom u OMF-ovima.

Kategorija A zamišljena je kao ona koja će više ulagati u dionice i time biti najrizičnija. U dugom roku dionice ostvaruju relativno stabilne prinose, ali krize na dioničkim tržištima mogu u određenim godinama dovesti do pada vrijednosti imovine takvih fondova.

Kategorija B zapravo je izvorni drugi mirovinski stup, relativno investicijski konzervativan, koji ulaže primarno u državne obveznice. To je gotovo apsolutno sigurna investicija, ali su i prinosi niži nego kod dionica.

Kategorija C gotovo isključivo ulaže u državne obveznice i time joj je rizičnost minimalna. Ne preporučuje se nikome osim onima koji su tik pred odlazak u mirovinu.

Gledajući ukupni prinos od 21. kolovoza 2014., kada su fondovi kategorija A i C počeli s radom, jasno je da postoje velike razlike među kategorijama. Otad do danas je prinos u kategoriji A prosječno iznosio 107,42 posto, najmanje u Raiffeisenovu (95,31 posto), a najviše u PBZ-ovu fondu (153,84 posto).

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, kumulativna inflacija u tom je razdoblju iznosila 31,5 posto, pa su svi fondovi kategorije A nadvladali inflaciju. Zadnje je tri godine prosječni prinos bio 32,62 posto, a inflacija 20,8 posto. Raiffeisen A fond imao je prinos od 17,42 posto, manje od inflacije.

Fondovi B kategorije su od 21. kolovoza 2014. također nadvladali inflaciju s prosječni prinosom od 69,99 posto, ali je važno naglasiti da nijedan fond iz kategorije B nije imao veći prinos od najgorega iz kategorije A. U zadnje tri godine dva su fonda iz kategorije B ostvarila manji prinos od kumulativne inflacije: AZ-ov i Raiffeisenov.

Fondovi kategorije C su od 21. kolovoza 2014. jedva ostvarili veće prinose od kumulativne inflacije, prosječno 41,30 posto. Prinos u zadnje tri godine im je bio samo 4,1 posto prosječno, što ni izbliza nije dovoljno da pobijedi kumulativnu inflaciju. Tako je kumulativna inflacija u prosjeku bila 16,7 posto veća nego prinosi fondova te kategorije.

Kriva alokacija fondova stajala milijune eura prinosa

Čak 89 posto ukupne imovine nalazi se u fondovima kategorije B, a najveći je AZ-ov obvezni mirovinski fond s ukupnom imovinom od 7,62 milijarde eura. Iako je ostvario najgori prinos od 2014., a zadnje tri godine nije uspio ni nadvladati inflaciju, Raiffeisenov B fond je drugi najveći u državi, s imovinom od 5,94 milijarde eura. Iz toga je jasno da se stanovništvo u Hrvatskoj malo ili nimalo brine o vlastitoj imovini u obaveznim mirovinskim fondovima.

Fondovi kategorije A, koji imaju uvjerljivo najveće prinose i zadnje tri godine i od 2014. godine, drže samo tri posto ukupne imovine fondova u Hrvatskoj. Paradoksalno, također su dokaz totalne nebrige stanovnika Hrvatske.

Krivac za to je velikim dijelom i država, iako to ne opravdava građane od činjenice da uopće ne upravljaju svojom imovinom. Iako su fondovi kategorije A uvedeni još 2014. godine, država je sve nove umirovljenike automatski stavljala u kategoriju B. To nije imalo financijskog smisla jer sama činjenica da fondovi kategorije A više ulažu u dionice od kategorije B znači da će dugoročni prinosi biti veći, što se i dogodilo.

Greška je ispravljena tek s početkom 2019. godine, ali su dotad već svi zaposleni u Hrvatskoj izgubili značajne prinose. Točnije, članstvom u kategoriji B ostvarili su puno manje prinose nego što bi ostvarili da su bili članovi fondova kategorije A. Stoga će im mirovine u budućnosti biti manje.

Novi članovi se od 2019. automatski stavljaju u kategoriju A

Od početka 2019. država one koji prvi puta ulaze u tržište rada automatski stavlja u fondove kategorije A, što ima puno više smisla s financijske strane. No onima koji su ostali u kategoriji B, a još su daleko od mirovine, što je većina, nije savjetovano da se prebace iz kategorije B u kategoriju A kako bi ostvarili bolje prinose i time veću mirovinu u budućnosti.

O kolikom se apsurdu radilo govori činjenica da je krajem 2018. u fondovima kategorije B bilo 1.9 milijuna članova, a u fondovima kategorije A samo 6273 člana. Stanovništvo Hrvatske izgubilo je milijune eura prinosa zato što se pri stvaranju triju kategorija fondova oni koji tek počinju raditi nisu odmah stavljali u kategoriju A nego su ostajali u kategoriji B.

Barem je 2019. greška ispravljena, pa otad broj članova fondova kategorije A snažno raste. Krajem 2024. bilo je 430 tisuća članova u kategoriji A (usporedite to sa 6273 člana krajem 2018.), a broj članova fondova kategorije B smanjio se na 1,8 milijuna.

Sve bolja struktura imovine fondova

Fondovi svih kategorija imaju stroga zakonska ograničenja po pitanju strukture ulaganja. Ta ograničenja bila su puno stroža prije nekoliko godina, što im je otežavalo investiranje i ograničavalo prinose.

Tijekom vremena su se zakonska ograničenja smanjivala, što je fondovima omogućilo da slobodnije usmjeravaju investicije. To je dovelo i do relativno boljih prinosa.

Čak se i fondovi kategorije A u početku više od 55 posto investicija držali u obveznicama (uglavnom državnim) i manje od 30 posto u dionicama. Tijekom vremena se sve manji dio imovine investirao u obveznice, a sve veći u dionice. U principu, prošle godine je 31 posto imovine bilo u dionicama, 40 posto u obveznicama i 17 posto u alternativnim i investicijskim fondovima.

S vremenom se mijenjala i struktura ulaganja fondova kategorije B. Prije desetak godina je 70 posto imovine bilo u obveznicama, a danas oko 60 posto. Udio dionica u imovini narastao je s oko 20 posto na 25 posto.

Hrvati trebaju početi upravljati svojom imovinom u OMF-ovima

U globalu, obvezni mirovinski fondovi ostvaruju dobre rezultate zadnjih godina s obzirom na tržišna kretanja. Kako vrijeme bude prolazilo tako će se sve većem broju ljudi isplatiti da više biraju kombiniranu isplatu mirovine iz prvog i drugog stupa umjesto da se prebace sasvim u prvi stup. Čak i oni koji su se sasvim prebacili u prvi stup od mirovinskih su fondova imali koristi, jer im je ono što su izdvajali iz plaće u obliku doprinosa ulagano i ostvarili su prinose zbog kojih će im i nakon prebacivanja u prvi stup dolaziti veća mirovina.

Definitivno je potrebna bolja edukacija građana Hrvatske o tome kako upravljati svojom imovinom u mirovinskim fondovima. Već su dosad zaposleni u Hrvatskoj izgubili milijuna eura prinosa zato što su u kategoriji B umjesto A i taj iznos svaki dan sve više raste. Za to je odgovorna država, koja je loše alocirala članove OMF-ova od 2014. do 2019. godine, ali i sami zaposleni koji uopće ne upravljaju svojom privatnom imovinom u OMF-ovima.

Nema garancije da se neće dogoditi kriza na tržištu dionica, a time i dovesti prinose mirovinskih fondova kategorije A u minus, ali je to dugoročno isplativija strategija, koju i sama država primjenjuje od 2019. godine.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar