Sukob u Iranu potresa tržišta i otvara nove pukotine u eurozoni

Sukob između Irana, SAD-a i Izraela u samo tjedan dana ozbiljno je potresao tržišta i izazvao globalni energetski i logistički šok. Cijena nafte nakratko je probila psihološku granicu od 100 dolara po barelu, da bi od ponedjeljka poslijepodne ponovno pala ispod te razine, dok je promet kroz Hormuški tjesnac, žilu kucavicu za svjetsko tržište energenata, pao za dramatičnih 90 posto.

Dok se više od 150 tankera gomila na čekanju, posljedice se već osjećaju daleko izvan regije, a najveći pritisak trpi Europa. Za Bloomberg Adriju, izvanredni profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Kristijan Kotarski analizira dubinu krize i strukturne rizike s kojima se suočava europsko gospodarstvo, naglašavajući kako je volatilnost cijena iznimno visoka.

Gdje je gornja granica cijene nafte?

Katarski ministar energetike u prvom je tjednu sukoba spomenuo mogućnost da cijena nafte premaši i 150 dolara po barelu, no Kotarski smatra da takav katastrofičan scenarij ipak nije najizgledniji. Ipak, upozorava da povratka na staro neće biti.

"Države izvoznice energenata imaju interes podgrijavati neizvjesnost jer im više cijene idu u korist. Ipak, ne vidim katastrofičan scenarij, jednim dijelom i zato što je Iran smanjio lansiranje raketa i dronova za 90 posto, ne nužno iz želje za deeskalacijom, već zbog ograničenih vojnih mogućnosti", pojašnjava Kotarski.

Međutim, čak i uz smanjeni intenzitet sukoba, opasnost ostaje. U eri asimetričnog ratovanja, prijetnja od napada dronovima na tankere ostaje realna, što znači da će se u cijene trajno ugraditi premija rizika. "Imat ćete trajno ukorijenjenu neizvjesnost, što će se onda ugraditi u strukturno više cijene nafte. Teško da možemo očekivati skori pad na razinu od 60 do 65 dolara na koju smo naviknuli početkom godine", procjenjuje Kotarski.

Razvijene države imaju određene alate za ublažavanje početnog udara. Europska unija, iako ovisna o uvozu, ima strateške zalihe nafte za otprilike 90 do 100 dana, a sličnim rezervama raspolažu i SAD te Kina. Američka administracija razmatra i vojne opcije, poput organiziranja konvoja i davanja državnih garancija osiguravateljskim kućama kako bi se transport nastavio. Ipak, američki predsjednik Trump nalazi se pred onim što Kotarski naziva "kvadraturom kruga" - želi slomiti iranski režim, ali istovremeno mora spriječiti skok cijena goriva kod kuće uoči važnih izbora za Kongres u studenom.

Tu dimenziju ističe i vanjskopolitički analitičar Bloomberg Adrije, Nenad Radičević, koji napominje kako "za Trumpa ovi izbori nisu samo borba za kontrolu nad Kongresom, već i referendum o njegovoj politici i osobni test legitimiteta. Svaki cent poskupljenja goriva na američkim benzinskim postajama izravan je udarac na njegovu biračku bazu i prijeti potkopavanjem narativa o ekonomskom uspjehu na kojem gradi svoju političku budućnost".

'Oko oluje' za europsko gospodarstvo

Dok se Washington bori s vlastitim političkim kalkulacijama, za Europu ova kriza dolazi u najgorem mogućem trenutku, stvarajući ono što Kotarski naziva "okom oluje za europsko gospodarstvo". Problem je u tome što se nekoliko negativnih trendova sada međusobno pojačava. Europska industrija već je i prije ovog šoka bila u izrazito nepovoljnom položaju.

"Imali ste situaciju da je cijena struje u SAD-u za industriju oko osam eurocenti po kilovatsatu, u Kini je također oko osam ili devet, a prosjek u Europskoj uniji je oko 20 eurocenti. Europska industrija ima puno skuplje energente već u startu", naglašava Kotarski. Na taj strukturni problem sada se nadovezuje nova volatilnost cijena nafte, snažan euro koji otežava izvoz te viši jedinični troškovi rada u odnosu na SAD.

Najugroženije su države koje su najovisnije o uvozu energenata, poput mediteranskih članica - Španjolske, Grčke, Portugala i Italije. No, drugi, još veći rizik, ističe Kotarski, prijeti državama s visokim javnim dugom.

"Tu prvenstveno treba izdvojiti Grčku, Italiju, Francusku, čiji javni dug zabrinjavajuće brzo raste, te Španjolsku i Belgiju. Njih bi ova priča definitivno mogla najviše pogoditi", upozorava. Na tu strukturnu slabost nadovezuje se i ono što Radičević naziva "sistemskom greškom" eurozone – postojanje zajedničke valute bez zajedničke fiskalne politike, što prezadužene članice čini izrazito ranjivima na vanjske šokove.

Dilema Europske središnje banke

Sve ovo ozbiljne glavobolje zadaje Europskoj središnjoj banci. Rast cijena energenata direktno se prelijeva na višu stopu inflacije, a glavna misija ECB-a je borba protiv inflacije, kaže Kotarski. To potvrđuje i Radičević, koji upozorava da "groznica" na energetskim tržištima prijeti pokretanjem novog vala globalne inflacije koji bi mogao zaustaviti gospodarski oporavak. Međutim, iz ECB-a je za vikend poručeno kako se kamatne stope vjerojatno neće mijenjati u odluci sredinom ožujka, što sugerira da prevladava strah od guranja gospodarstva u recesiju. Profesor Kotarski posebno naglašava monetarnu perspektivu problema.

"Ako se kamatne stope povećavaju, onda refinanciranje te planine dugova koje te države imaju postaje puno, puno teže", ističe Kotarski. Time se otvara rizik od nove europske dužničke krize. ECB se nalazi u gotovo bezizlaznoj situaciji: ako ne podigne kamatne stope, riskira višu inflaciju i pad životnog standarda građana; ako ih podigne, riskira guranje prezaduženih članica u recesiju i financijsku nestabilnost, kaže. Dodatni problem je heterogenost eurozone, gdje jedinstvena monetarna politika različito pogađa države ovisno o njihovoj ekonomskoj strukturi i stopi inflacije.

Dodatni problem je duboka strukturna heterogenost eurozone: trenutna stopa inflacije nije jednaka u npr. Francuskoj i Hrvatskoj. "Ključan problem za monetarnu uniju je kako imati jednu politiku koja će odgovarati svima ako imate divergentne gospodarske strukture, različitu dinamiku tržišta rada i stope inflacije", objašnjava Kotarski. On podsjeća da je s vremenom unutar eurozone došlo do sinkronizacije poslovnih ciklusa, odnosno da su ekonomije država članica, kako kaže, "počele sinkronizirano plivati".

"Međutim, pandemija, a pogotovo ruska agresija na Ukrajinu, poremetila je tu sinkronizaciju. Do tada relativno usklađeni poslovni ciklusi počeli su se razilaziti kad je izbila energetska kriza 2022.", kaže Kotarski. Tada su države koje su velike uvoznice energenata bile izuzetno pogođene, dok su one manje ovisne, poput Francuske s njezinom flotom nuklearnih reaktora, prošle znatno bolje. "Nakon te krize ponovno smo imali trend konvergencije, ali ovaj problem izazvan sukobom na Bliskom istoku ponovno dovodi do toga da će neke države osjetiti daleko veći udar inflacije u odnosu na druge, a to stavlja velik izazov pred kreatore monetarne politike u eurozoni", zaključuje.

Ova kriza još jednom bolno ističe geopolitičku i monetarnu ovisnost Europe. Prema Kotarskom, ambicije o jačanju globalne uloge eura ostat će samo slovo na papiru sve dok Unija ne riješi svoje temeljne strukturne nedostatke. On naglašava kako je jačanje eura sputano nedovršenom arhitekturom monetarne unije, poglavito nedostatkom Unije tržišta kapitala i zajedničke europske "sigurne imovine" koja bi mogla konkurirati američkim državnim obveznicama.

Jačanje međunarodne uloge eura, zaključuje Kotarski, nije tek tehničko ekonomsko pitanje, već geopolitička nužnost za postizanje strateške autonomije. Bez takvih institucionalnih reformi koje bi euru omogućile da postane stvarni rival dolaru, svaka nova kriza podsjetit će Europu na njezinu strukturnu ranjivost i visoku cijenu koju plaća zbog nedostatka političke i ekonomske kohezije.

Cijeli razgovor pogledajte u videu.