Hrvati nisu nikada bili zadovoljniji životom, posebno mladi

Realni rast plaća, sve manje blokiranih građana, pad udjela nenaplativih kredita uz istodobni rast nominalnog iznosa kredita, sve veći broj prvi put registriranih osobnih automobila, najniža stopa nezaposlenosti u povijesti... Stvarnih, čvrstih i objektivnih pokazatelja rasta blagostanja u Hrvatskoj napretek je.

Mnogi su malodušni na te podatke, tvrdeći da se radi samo o brojkama na papiru, a ne stvarnom stanju. Prema njihovoj subjektivnoj procjeni stanje je sve gore. No prema anketi o općenitom zadovoljstvu životom koju provodi Eurostat, građani Hrvatske nikada nisu bili toliko zadovoljni.

To dokazuje da je stanovništvo Hrvatske zadnjih nekoliko godina itekako osjetilo poboljšanje materijalnih uvjeta života, što je dovelo do veće subjektivne procjene procijene razine zadovoljstva životom. Oni koji tvrde da im se kvaliteta života zadnjih nekoliko godina smanjila imaju pravo na subjektivni dojam, koji može biti i materijalno i objektivno istinit, ali Hrvati dominantno smatraju da su im životi danas bolji nego prije pet, deset i više godina.

Koliko su Hrvati zadovoljni životom?

Naravno, postoje razlike među socioekonomskim kategorijama, ali opći je trend jako pozitivan. Mladi između 16 i 29 godina puno su zadovoljniji životom nego stariji od 65 godina. To vrijedi u većini država EU-a (osim država Skandinavije, Nizozemske i Luksemburga), ali je razlika između tih dviju dobnih skupina najekstremniji u Hrvatskoj.

Mladi u Hrvatskoj između 16 i 29 godina čak su najzadovoljniji u cijelom EU-u, i to već drugu godinu za redom (2023. i 2024.), dok su stariji od 65 godina u Hrvatskoj jedni od najnezadovoljnijih u EU-u. Na ljestvici ocjena od nula do 10, gdje je nula potpuno nezadovoljstvo životom, a 10 potpuno zadovoljstvo, prosječna ocjena mladih u Hrvatskoj je 8,2, a u EU-u 7,5. Među starijima je ocjena 6,3 u Hrvatskoj, a sedam na razini cijelog EU-a.

Općenito je na razini Hrvatske ocjena kvalitete života 2013. bila 6,4, a 2024. 7,2. Ocjena je među mladima (od 16 do 29 godina) narasla sa 7,3 na 8,2, sredovječnima (25 do 65 godina) sa 6,4 na 7,4, ali među starijima (65 godina i više) narasla je samo sa šest 2013. na 6,3 2024.

Mladi u Hrvatskoj najzadovoljniji su u EU-u

Jedna od najintrigantnijih stvari je da mladi u Hrvatskoj svoje zadovoljstvo životom ocjenjuju najvećom ocjenom među svim državama članicama. Doduše, mladi su uglavnom svuda najzadovoljnija demografska skupina (osim u državama Skandinavije, Nizozemskoj i Luksemburgu), ali je podatak da su mladi u Hrvatskoj najzadovoljniji u EU-u svejedno kontroverzan.

Dakako, materijalno i objektivno gledajući mladi u Hrvatskoj prema nijednom indikatoru nisu najbolji u EU-u, ali njihov subjektivni dojam drugačiji je. Razlog za to je djelomično u tome što životno zadovoljstvo ovisi o osobnoj procjeni postaju li stvari bolje, tj. jesu li životni uvjeti bolji nego prije nekoliko godina. Primjerice, mladi u jednoj državi mogu biti objektivno puno bogatiji i imati bolje prilike, ali će svejedno često biti manje zadovoljni od mladih u državi gdje imaju slabije životne prilike, pod uvjetom da je ekonomska situacija u bogatijoj državi podjednaka kao prije nekoliko godina, a u siromašnijoj državi puno bolja nego prije nekoliko godina.

Zbog toga su mladi u Hrvatskoj 2013. bili među najmanje zadovoljnima u EU-u i manje zadovoljni od mladih u Švedskoj, a do 2024. postali su najzadovoljniji u EU-u i daleko zadovoljniji od mladih u Švedskoj (koji su u međuvremenu postali manje zadovoljni životom). Što se promijenilo?

Najviše od svega poslovne prilike. Nezaposlenost mladih do 25 godina je u Hrvatskoj u prosincu 2013. iznosila 48,1 posto, dok je na razini cijelog EU-a iznosila 24,9 posto. U obama primjerima stopa nezaposlenosti pada, ali je u Hrvatskoj zbog ekstremno velike razine pad bio daleko veći.

Ne toliko davno je u Hrvatskoj mladima bilo jako teško pronaći posao: slanje na stotine životopisa, beskrajna testiranja za posao, demotivirajući uvjeti rada, strah od gubitka teško pronađenog posla itd. Mladi koji su tražili posao između 2008. i 2018. bili su pod konstantnim stresom i nezadovoljni zbog loših prilika za zaposlenje.

Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj je u prosincu 2024. iznosila 16,1 posto, blizu prosjeka EU-a (14,8 posto) i manje nego u državama u koje su nekada mladi Hrvati iseljavali u potrazi za poslom, kao što su Švedska (23,4 posto) i Italija (19,3 posto). Veliki napredak doveo je do rasta optimizma te veće subjektivne procjene zadovoljstva životom.

Mladima u Hrvatskoj je objektivno zapravo općenito relativno dobro. U ozbiljnoj socijalnoj i materijalnoj deprivaciji je u Hrvatskoj 2024. bilo 0,7 posto mladih između 15 i 29 godina, manje od svih članica EU-a (5,8 posto).

Svi su zadovoljniji nego prije desetak i više godina

Prosječna ocjena zadovoljstva životom u dobi između 25 i 64 godine rasla je čak i malo više nego kod mladih, za jedan (u mladih za 0,8). Razlog je relativno jednostavan: snažan realni rast plaća. To za sobom povlači pad broja blokiranih građana, udjela nenaplativih kredita, rast broja domaćih turista na Jadranu, rast broja kupljenih novih prvi put registriranih osobnih automobila itd.

Prosječna neto plaća u prosincu 2013., kada je provođena prva anketa Eurostata o zadovoljstvu životom, bila je 731 euro (5.716 kuna). U prosincu 2024. iznosila je 1.361 euro, što daje nominalni rast prosječne plaće od 79,6 posto u navedenom razdoblju. Kumulativna inflacija, tj. ukupni opći rast cijena je u istom razdoblju iznosio 31,3 posto (od čega je samo 1,9 posto od prosinca 2013. do prosinaca 2020.). Realni rast plaća ne može se zanemariti, a učinci toga vide se u potrošnji te svim ostalim već navedenim pokazateljima.

Stariji od 65 najmanje su zadovoljni

Najmanji rast prosječne ocjene zadovoljstva životom na skali od nula do 10 zabilježen je kod starijih od 65 godina, sa šest na samo 6,3. To je zapravo odličan rezultat s obzirom na to da je postotak starijih od 65 godina koji žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti između 2015. (nema starijih podataka) i 2024. narastao s 19,5 na 33,8 posto.

To ne znači da mirovine nisu rasle ili da su rasle manje od plaća. Zapravo je udio prosječne mirovine (bez međunarodnih ugovora) u neto plaći u prosincu 2015. iznosio 38,22 posto u studenom 2015., a u prosincu 45,7 posto.

Potrošnja umirovljenika bitno je drugačija od potrošnje ostatka stanovništva, zbog čega je vjerojatno da je inflacija za umirovljenika bila veća od opće stope inflacije, zato što veći dio dohotka troše ne hranu (čija je cijena rasla više od opće inflacije), a manji na proizvode i usluge koje nisu imale veliki rast cijene (npr. gorivo).

Općenito su zadovoljniji oni koji više zarađuju i imaju djecu

Interesente su i druge spoznaje koje proizlaze iz ankete o zadovoljstvu životom. Razlika između prosječne ocjene zadovoljstva životom kod muškaraca i žena neznatna je i nema razlike s obzirom na to žive li ispitanici u velikom gradu, na selu ili malom gradu.

S druge strane, s dohotkom raste i ocjena kvalitete života, a u kućanstvima s djecom zadovoljstvo životom veće je nego u kućanstvima bez djece i samačkim kućanstvima. Navedeno vrijedi za razinu cijelog EU-a.

Rast standarda povećava i subjektivno zadovoljstvo

Zapravo se u Hrvatskoj ne događa ništa neočekivano. Odavno je poznato da rast standarda s vremenom dovodi do rasta zadovoljstva životom i da su građani u bogatijim državama zadovoljniji svojim životom nego u siromašnima. Postoje određene kulturološke razlike među državama, regijama i narodima, ali općenito rast blagostanja dovodi do rasta životne sreće.

Države koje žele zadovoljnije građane trebaju stvoriti poticajne ekonomske, političke i pravne uvjete za rast gospodarstva i plaća. To je preduvjet. Postoji puno preduvjeta za zadovoljstvo životom, kako na individualnoj tako i na društvenoj razini, ali u temeljima svega je rast standarda. Primjer Hrvatske zadnjih nekoliko godina pokazuje da poboljšanje makroekonomskih indikatora nije samo "materijalizam", nego ima i mjerljive rezultate na osobne subjektivne procjene ljudi zadovoljstvom životom.