Inflacija ne popušta, a Vladin paket ne zahvaća njezine ključne pokretače

Hrvatski BDP u prvom je tromjesečju 2026. zabilježio godišnji rast od 2,2 posto, dok je u odnosu na prethodni kvartal stagnirao. Najveći doprinos rastu i dalje je dolazio od potrošnje.

Potrošnja kućanstava porasla je 2,6 posto, državna potrošnja 0,7 posto, a ukupna konačna potrošnja 1,9 posto. Investicije u fiksni kapital povećane su 2,5 posto. Istodobno je izvoz robe i usluga pao 1,6 posto, a uvoz 0,3 posto, zbog čega je neto izvoz imao negativan doprinos ukupnom gospodarskom rastu.

Struktura bruto dodane vrijednosti pokazuje da su rast u prvom tromjesečju predvodile javne usluge, odnosno javna uprava, obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb, s rastom od 3,0 posto. Snažan rast ostvarili su i informacijsko-komunikacijski sektor, koji je porastao 4,5 posto, te poljoprivreda s rastom od 4,8 posto.

Građevinarstvo je povećalo aktivnost za 2,8 posto unatoč padu broja izdanih građevinskih dozvola od 26 posto, dok su trgovina, promet, skladištenje, smještaj i ugostiteljstvo porasli 1,8 posto. Pad su zabilježile jedino stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti, i to za 1,1 posto.

Kvartalni rast stagnira iz tri glavna razloga. Prvo, industrijska proizvodnja zaredala je mjesece pada: u siječnju se smanjila 2,3  posto m/m, u veljači 0,8 posto m/m, a u ožujku 1,7 posto m/m, dok je godišnji rast tek oko 1 posto. Drugo, neto izvoz je negativan jer je izvoz pao 1,6 posto, a uvoz tek 0,3  posto. Treće, iako plaće u pravnim osobama realno rastu (2,5  posto godišnje), potrošnja kućanstava pokazuje mjesečne oscilacije: realni promet u trgovini na malo pao je 1,2  posto m/m u siječnju, porastao 0,9  posto m/m u ožujku te ponovno pao 0,2  posto m/m u travnju. Ta volatilnost sugerira da potražnja raste, ali ne tako jako da bi pokrenula jači rast BDP‑a.

 

Međutim, inflacijski pritisci ostaju povišeni. Inflacija u Hrvatskoj u svibnju 2026. iznosila je 5,2 posto na godišnjoj razini. Glavni generator inflacije ostaje energija, s rastom od 17 posto godišnje, te usluge, koje su porasle za 7,9 posto, dok su cijene hrane, pića i duhana rasle umjerenijih 2,3 posto.

Harmonizirani indeks potrošačkih cijena, (HICP) usporediv s eurozonom, porastao je 4,9 posto godišnje u svibnju, čime je Hrvatska i dalje pri vrhu eurozone po stopi inflacije.

Zbog očekivanih sekundarnih učinaka energetskog šoka potaknutih geopolitičkim napetostima na Bliskom istoku, Vlada RH predstavila je novi paket antiinflacijskih mjera koje bi trebale stupiti na snagu početkom iduće godine.

Paket spaja četiri bloka: nastavak energetskih potpora, proračunsku disciplinu, moratorij na administrativne cijene do prvog kvartala 2027. i porezne izmjene, uključujući porez od 50 posto na prekomjerne profitne marže, izmjene paušalnog oporezivanja te ukidanje poreza na dohodak na mirovine. Sama proračunska disciplina iznosi 1,3 milijarde. eura, odnosno 1,4 posto BDP-a.

Vlada time cilja energiju, administrativne cijene i politički vidljive prekomjerne marže, ali slabije zahvaća ono što danas najviše hrani inflaciju: plaće, usluge i domaću potrošnju. Zato je najglasnija mjera, porez na prekomjerne marže, vjerojatno kratkoročno najslabiji antiinflacijski alat jer obuhvaća tek oko 1.740 srednjih i velikih poduzetnika s ≥50  posto prihoda u Hrvatskoj i oporezuje marže iznad prosjeka prethodne tri godine uz toleranciju od 15  posto; mjera može obeshrabriti investicije jer ne razlikuje rast marže zbog produktivnosti od oportunističkog dizanja cijena.

Moratorij na administrativne cijene najizravniji je kanal prema nižoj mjerenoj inflaciji, ali ne briše trošak, nego ga premješta na državu, javna tijela i lokalne proračune. Ukidanje poreza na mirovine vraća gotovo 180 milijuna eura za 541.000 umirovljenika, što je socijalno opravdano, ali makroekonomski znači da se dio fiskalnog stezanja odmah vraća u potrošnju. Samo ta mjera poništava oko 14 posto najavljene proračunske štednje, i to prije uračunavanja troška nastavka energetskih mjera.

Najkontroverznije mjere možda nisu porez na marže, nego izmjene paušalnog oporezivanja obrtnika i turističkih iznajmljivača. One su manje antiinflacijski alat, a više pokušaj obračuna s poreznom arbitražom u domaćim uslugama i prevelikim oslanjanjem gospodarstva na turistički najam.

Učinak izmjena kod obrtnika paušalaca procjenjuje se na oko 60 milijuna eura, što nije dovoljno da bitno smanji inflaciju, ali može smanjiti porezne distorzije. Kod malih iznajmljivača, povećanje paušala može dugoročno potaknuti manju ovisnost o turizmu i dio stambenog fonda postupno vratiti prema dugoročnom najmu, što bi imalo povoljan učinak i na "vruće" tržište nekretnina.

Mjere kratkoročno spuštaju inflaciju i redistribuiraju teret rasta cijena – energija i administrativne usluge ne poskupljuju građanima, ali trošak se seli na proračun i korporativne marže. Strukturni uzroci inflacije kao što su rast plaća i niska produktivnost ostaju neadresirani. Plaće u javnom sektoru čine značajan dio državne potrošnje. U nacrtu državnog proračuna za 2026. na plaće zaposlenika odlazi 22  posto, ili gotovo 9 milijardi eura. Trošak plaća u javnom sektoru kao postotak BDP-a raste u zadnje tri godine i dosegao je skoro 12 posto BDP-a u 2025. U Sloveniji ta brojka manja je za 1,5 postotna boda.

Svaka kriza otvara prostor za reforme, no ovaj paket više redistribuira trošak inflacije nego što adresira uzroke inflacije. Umjesto da iskoristi trenutak za reformu javne uprave i povećanje produktivnosti, Vlada se odlučila za kombinaciju fiskalne discipline i administrativnih intervencija. Dugoročno, bez smanjenja javne potrošnje i transfera radne snage iz javnog u produktivniji privatni sektor, prostor za trajno nižu inflaciju ostat će ograničen.