Hrvatski standard nikad bliži prosjeku EU-a i sve dalje od država regije

Zadnjih nekoliko godina su brojni makroekonomski pokazatelji ukazivali na to da građani Hrvatske žive bolje nego u razdoblju od 2008. do 2018. godine, u kojem je trajala kriza i gospodarstvo efektivno stagniralo.

To zapravo vrijedi za sve države Adria regije, iako se brzina približavanja prosjeku EU-a razlikuje među njima. Razlikuju se i početne pozicije, bez obzira na to gleda li se pet, deset ili više godina unazad.

To je dio šireg procesa konvergencije, tj. približavanja standarda siromašnijih država istoka i jugoistoka Europe standardu razvijenih država zapada i sjevera Europe. Postoje razlike između relativne udaljenosti, brzine i početka tog sustizanja, ali je evidentan.

Jedan od načina na koji se može mjeriti taj trend je BDP po stanovniku. Razlike između (jugo)istoka Europe te zapada i sjevera su se po tome definitivno smanjile, ali to više govori o općenitoj snazi ekonomije nego o samom standardu građana.

Za procjenu približavanja u standardu bolje je mjerilo stvarna individualna potrošnja (engl. actual individual consumption). Ona usko korelira s BDP-om po stanovniku, ali je načelno bolja za procjenu standarda samih građana od BDP-a, koji uspoređuje ekonomiju kao takvu.

Depositphotos

Stvarna individualna potrošnja mjeri dobra i usluge koji su kućanstva konzumirala tijekom jedne godine, bez obzira na to jesu li to napravili direktno ili preko usluga neprofitnih udruga i države (npr. zdravstvo i obrazovanje). Dodatno, izračun se korigira za razlike u cijenama.

Nikad bliže prosjeku EU-a

Hrvatska je 2023. bila na 76 posto prosjeka EU-a mjereno stvarnom individualnom potrošnjom. To je povijesno najmanja udaljenost Hrvatske od prosjeka EU-a. Hrvatska je 2019. bila na 68 posto, 2015. (prva godina rasta BDP-a nakon krize) na 62 posto, a davne 1995. na 45 posto prosjeka EU-a.

Prema ovom pokazatelju vidi se "izgubljeno desetljeće" Hrvatske, koje je trajalo od 2008. do 2018. Na početku tog razdoblja Hrvatska je bila na 66 posto prosjeka EU-a mjereno stvarnom individualnom potrošnjom, a na kraju na 65 posto.

Prema tome, ali i drugim makroekonomskim varijablama, jasno je da Hrvatska deset godina nije ostvarila nikakvo približavanje prosjeku EU-a, tj. da konvergencije nije bilo. To ne čudi, jer je prvu polovicu tog razdoblja BDP padao (tek 2015. raste), nezaposlenost je bila visoka, oko 200 tisuća zaposlenih u privatnom sektoru dobilo je otkaz, a stranih investicija gotovo i nije bilo.

Bloomberg

Istodobno se pokušavala održavati državna potrošnja, ali ne kroz državne investicije nego održavanje plaća i radnih mjesta u javnom sektoru. Omjer javnog duga i BDP-a je s manje od 40 posto prije "izgubljenog desetljeća" narastao na više od 80 posto do 2014. Hrvatska se tek 2018. vratila na relativno iste razine kao 2008., ali puno zaduženija i s daleko gorom demografskom strukturom.

Adria regija kaska za Slovenijom i Hrvatskom

U Adria regiji je Slovenija najbliže prosjeku EU-a, na 85 posto. Slijedi Hrvatska sa 76 posto, a zatim Crna Gora na 64 posto od prosjeka stvarne individualne potrošnje EU-a.

Srbija jako zaostaje i sporo dostiže EU. Njenih 55 posto od prosjeka EU-a je Hrvatska dostigla još davne 1997. godine, dok Slovenija nikada nije bila toliko udaljena (najgore 1995. kada je bila na 70 posto prosjeka EU-a).

Depositphotos

Sjeverna Makedonija s 49 posto stvarne individualne potrošnje od prosjeka EU-a može samo sanjati da će se kratkoročno i srednjoročno približiti EU-u kao Slovenija i Hrvatska.

Najveće razočaranje je BiH s 42 posto prosjeka EU-a i jako sporim približavanjem. Od 2006. se približila samo pet postotnih bodova, s 37 posto te godine na 42 posto 2023. Ako je suditi prema trendu, Albanija bi je mogla prestići jer se puno brže približava iako je krenula s manje početne pozicije (26 posto 2006.).

"Nova Europa" lovi korak

Interesantno je usporediti prosjek EU-a s najvećim ekonomijama u njoj te SAD-om i Japanom. Naknadno je izračunat prosjek današnjeg EU-a od 1995., kao da su današnje države članice otad dio njega. Može se primijetiti nekoliko zakonitosti i promjena relativnih odnosa u standardu među državama.

Prema svim promatranim državama (Njemačka, Italija, Francuska, SAD, UK, Japan) EU je smanjio razliku. To je primarno zbog toga što su države tzv. "Nove Europe" od sredine 1990-ih do danas imala jedne od najvećih stopa ekonomskog rasta na svijetu.

Prednost Njemačke po pitanju stvarne individualne potrošnje je stoga manja 2022. (121 posto) nego 1995. (136 posto). To je zbog bržeg ekonomskog rasta država "Nove Europe", u koje spada i Hrvatska.

Depositphotos

UK i Francuska su 1995. imale 20 posto veću stvarnu individualnu potrošnju svojih građana od prosjeka EU-a, a 2022. je ta prednost pala na samo pet do šest posto. Ekonomsko stagniranje Italije u razdoblju velikog rasta "Nove Europe" dovelo je do toga da je s 20 posto veće stvarne individualne potrošnje 1995. od prosjeka pala na dva posto manje od prosjeka EU-a.

Relativno nazadovanje Japana još je gore. Sa 115 posto od prosjeka EU-a 1995. pao je na 87 posto 2022. prema stvarnoj individualnoj potrošnji. Prvi udar doživio je za vrijeme azijske financijske krize druge polovice 1990-ih. Bolje se od EU-a oporavio od financijske krize iz 2008., ali od 2016. je u novim problemima i bilježi oštar pad standarda.

Povijesna prilika za Hrvatsku

Nakon dugih deset godina stagniranja Hrvatska je napokon u fazi ekonomskog rasta, jednog od najvećih u EU-u zadnjih godina. To je manje rezultat njenih domaćih politika, a više spleta međunarodnih okolnosti.

Jedino što se može priznati kao rezultat "domaće pameti" stavljanje je javnog duga pod kontrolu, u čemu je pomogao visoki ekonomski rast i uvođenje eura. Daleko je to od fiskalno konzervativnih politika, jer su plaće u javnom sektoru snažno rasle, a porezno opterećenje plaća ostalo isto. Ipak, i mali pomak u fiskalnoj disciplini nagrađen je najvećim kreditnim rejtingom u povijesti.

Admir Buljubašić/Hina

Postoje znakovi da se preokrenuo i trend iseljavanja, tj. da je u Hrvatsku počeo doseljavati veći broj ljudi nego iz nje iseljavati. Podaci za 2022. i 2023. pokazuju pozitivan migracijski saldo. Demografija ostaje dugoročni problem, ali neto useljavanje ga kratkoročno ublažava.

Ako održi visoke stope rasta još nekoliko godina, Hrvatska bi uskoro mogla priječi 80 posto stvarne individualne potrošnje od prosjeka EU-a. Time može biti i snažan poticaj ostatku regije, koji je još jako daleko od razine Hrvatske i Slovenije, a posebno državama koje se (pre)sporo približavaju EU-u: BiH i Sjevernoj Makedoniji.