Hrvatice rade više, a zarađuju manje – i zato cijelo gospodarstvo plaća cijenu

Svaki dan u Hrvatskoj, milijuni ruku kuha, čisti, presvlači i uspavljuje. No većina tih ruku pripada ženama. Dok majke provode sate u kuhinji i dječjoj sobi, muškarci na iste zadatke troše tek djelić vremena. Koliko zapravo košta ova nejednakost - u satima, prihodima i produktivnosti? Što se događa s plaćom žena kada postanu majke, i koliko hrvatsko gospodarstvo gubi jer se potencijal žena ne koristi do kraja?

Od kućanskih poslova do roditeljskog dopusta, priča o neplaćenom radu i rodnom jazu u plaćama otkriva nevidljive, ali opipljive gubitke koje osjećamo svi.

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju koliko nejednako muškarci i žene raspoređuju svoje vrijeme na kućanske i obiteljske obaveze. Prosječna žena u Hrvatskoj provodi četiri sata i četiri minute dnevno na brigu o kućanstvu i obitelji, dok muškarci na iste aktivnosti troše tek dva sata i 26 minuta.

Razlika od gotovo dva sata dnevno jasno ilustrira kako žene i dalje preuzimaju glavninu neplaćenog rada u domaćinstvu, što ima dugoročne posljedice na njihovu raspoloživost za plaćeni rad i profesionalni razvoj.

Rodni jaz u plaćama i dalje prisutan

Žene u Hrvatskoj prema analizi s portala MojPosao u prosjeku zarađuju 14 posto manje od muškaraca, budući da je prosječna neto plaća muškaraca tijekom protekle godine iznosila 1.498 eura, dok su žene u prosjeku zarađivale 1.289 eura. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u prvom tromjesečju 2025. iznosila je 1.396 eura za žene, a za muškarce 1.437 eura.

Davor Puklavec/Pixsell

Iako postoji rast u plaćama žena, razlika u odnosu na muškarce ipak je vidljiva. Eurostat je još 2019. zabilježio rodni jaz u bruto satnici od 11,5 posto u korist muškaraca, a noviji podaci portala MojaPlaća potvrđuju da se razlika ne smanjuje - u drugom tromjesječju 2025. muškarci su zarađivali prosječno 1.640 eura neto, dok su žene bile na 1.426 eura, što čini oko 15 posto manje.

Jaz postoji u svim dobnim skupinama: žene od 17 do 24 godine zarađuju 13 posto manje, među onima od 25 do 34 godine razlika je 14 posto, a najveći jaz bilježi se u skupini od 35 do 44 godine, gdje muškarci zarađuju čak 21 posto više. U dobi od 45 do 54 godine razlika iznosi 19 posto, a tek nakon 55. godine jaz se donekle smanjuje na 12 posto.

Kako roditeljski dopust utječe na prihode?

U Hrvatskoj majka obavezno koristi 98 dana porodiljnog dopusta – 28 dana prije poroda i 70 dana nakon njega. Potom, do šest mjeseci života djeteta, majka može koristiti dodatni porodiljni dopust. Zaposleni otac ima pravo, nakon rođenja djeteta, na očinski dopust u trajanju od 20 radnih dana za jedno dijete, odnosno 30 radnih dana u slučaju rođenja blizanaca, trojki ili istovremenog rođenja više djece.

Potom sijedi roditeljski dopust koji zaposleni roditelji mogu koristiti nakon navršenih šest mjeseci života djeteta a koji se ne mora iskoristi odmah već se može koristiti do osme godine života djeteta. Ovo je osobno pravo oba roditelja, koje oni koriste u trajanju od osam mjeseci  (za prvo i drugo rođeno dijete) te 30 mjeseci (za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete). 

Pravo na roditeljski dopust u pravilu mogu koristiti oba roditelja, u jednakom trajanju, odnosno svaki po četiri odnosno 15 mjeseci (ovisno o broju djece), s time da je dva mjeseca neprenosivo i njih može iskoristiti samo otac. 

Do ožujka 2025. naknada je bila ograničena na 995 eura neto mjesečno, no izmjenama zakona limit je podignut na 3 tisuće eura - čime žene (i muškarci) s plaćama do tog iznosa dobivaju punu naknadu. To je veliki iskorak u pogledu financijske sigurnosti u najranijem razdoblju roditeljstva.

Ipak, istraživanja EIGE-a i Eurostata ukazuju da se prihodi žena nakon povratka s dopusta ne vraćaju nužno na razinu prije poroda. Efekt tzv. "kazne majčinstva" (motherhood penalty) mjeri se kroz rodni jaz u zaradi koji se povećava među roditeljima. Prema podacima Europskog instituta za ravnopravnost spolova iz 2022., kod parova s djecom, žene u Hrvatskoj zarađuju 26 posto manje od muškaraca, dok je taj jaz kod parova bez djece 23 posto. Drugim riječima, prekid karijere i manja raspoloživost za rad i napredovanje imaju trajne posljedice.

Neiskorišteni potencijal: koliki je trošak za gospodarstvo?

Na razini EU, Europski institut za ravnopravnost spolova procjenjuje da bi smanjenje rodnih nejednakosti moglo povećati BDP Unije za gotovo 10 posto do 2050., odnosno za 3,15 bilijuna eura. Hrvatska specifično gubi jer žene, iako obrazovanije od muškaraca (više ih završava fakultet), ostaju slabije zastupljene na tržištu rada.

Od lipnja 2026. velike kompanije na burzi morat će imati barem 40 posto žena u upravama ili 33 posto na direktorskim pozicijama. U Hrvatskoj se to odnosi na nešto više od 20 tvrtki, a neke upozoravaju da će kvote biti teško ostvarive jer u pojedinim sektorima radi manje žena.

"Dvanaest godina su europske države pokušavale doskočiti nevjerojatnoj činjenici da su žene u većini država u postotku više obrazovane, ali to naprosto ne odražava stanje na upravljačkim pozicijama. Zašto je tome tako? Vjerojatno ima jako puno razloga", kaže Nataša Novaković, direktorica za ESG u HUP-u.

"Naravno da ima dovoljno žena. Kad se već osvrćemo na te sektore, recimo uzmimo tekstil - tu većinom rade žene pa su svejedno u upravama većinom muškarci. U konačnici, ne mora ni svaki član uprave ni biti iz tog sektora, ne mora biti inženjer, može biti član uprave zadužen za financije", zaključuje.

Prema podacima HNB-a iz 2023., stopa zaposlenosti žena od 20 do 65 godina iznosi tek 60 posto, što nas svrstava među tri zemlje EU s najnižom stopom zaposlenosti žena. Guverner Boris Vujčić naglasio je da bi povećanje te stope izravno potaknulo rast BDP-a. Svjetska banka, u izvješću Human Capital Review (Pregled ljudskog kapitala) za Hrvatsku, procjenjuje da bi bolje korištenje ljudskog kapitala, osobito ženskog, moglo udvostručiti prosječni gospodarski rast s 1,6 na tri posto godišnje.

Statistika jasno pokazuje problem

Žene u Hrvatskoj svakodnevno odrađuju dvostruki "neplaćeni rad" kod kuće, zarađuju manje od muškaraca, a razlike rastu s godinama i roditeljskim obvezama. Premda su posljednje zakonske promjene unaprijedile financijsku sigurnost u razdoblju roditeljskog dopusta, dugoročne posljedice po prihode žena ostaju vidljive.

Istovremeno, gospodarstvo gubi - ne samo kroz propuštene plaće i porezne prihode, već i kroz neiskorišten inovacijski i produktivni potencijal. Kada bi se jaz smanjio, Hrvatska bi mogla ostvariti rast usporediv s procjenama Europske unije i Svjetske banke: nekoliko postotnih bodova BDP-a više svake godine.

Drugim riječima, jednakost nije samo pitanje pravednosti, nego i ekonomskog interesa.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar