EU inzistira na ženama u upravama, hrvatske tvrtke pitaju gdje su. 'Tu su, samo ih ne vidite'

Iako žene čine veći dio visokoobrazovanih u Europskoj uniji, ta se brojka nikako ne uspijeva preliti na poslovni svijet. Tek trećina žena u cijelom svijetu nalazi se na rukovodećim pozicijama, a kako bi se situacija popravila EU je uvela direktivu kojom želi povećati broj žena na ključnim pozicijama tvrtki. No, iako direktiva u teoriji zaista jest korak prema većoj ravnopravnosti, njezina provedba nije tako jednostavna, posebno u industrijama u kojima tradicionalno dominiraju muškarci. Zbog svega se neke tvrtke pitaju kako će ispuniti kvote kad žena uopće nema dovoljno u njihovim kadrovskim bazenima ili na tržištu rada.

O čemu je točno riječ? U lipnju 2026. godine na snagu stupa EU Direktiva o poboljšanju rodne ravnoteže prema kojoj se velikim tvrtkama koje kotiraju na burzama nalaže da u upravnim i nadzornim odborima imaju barem 40 posto žena ili, alternativno, 33 posto žena na svim direktorskim pozicijama.

Sukladno broju zaposlenih i prihodima, toj se direktivi u Hrvatskoj mora prilagoditi tek nešto više od 20 domaćih tvrtki, no iz nekih od njih navode da su ovakve kvote teško ostvarive i nezahvalne. I to ne zato što ne žele zaposliti žene, nego zato što je žena u, primjerice, proizvodnim ili tehnološkim branšama jednostavno manje. No koje je onda rješenje?    

Žene u hrvatskom poslovnom svijetu

Selectio Indeks, koji već 20 godina mjeri udio žena u upravama društava u sastavu indeksa Crobex, pokazuje da u 2025. godini taj udio iznosi 22,5 posto. Iako je to zaista mali udio žena u upravama domaćih kompanija, ove godine je zapravo zabilježen blagi rast u odnosu na 19,4 posto iz istog razdoblja prošle godine.

Također, postotak tvrtki sastavnica Crobex-a koje u upravama nemaju niti jednu ženu se smanjio. No treba imati na umu da, dok je u sastavu Crobex-a takvih tvrtki 42 posto, sve od 100 najznačajnijih kompanija na Londonskoj burzi imaju barem jednu ženu u upravi.

"Dvanaest godina su europske države pokušavale doskočiti nevjerojatnoj činjenici da su žene u većini država u postotku više obrazovane, ali to naprosto ne odražava stanje na upravljačkim pozicijama. Zašto je tome tako? Vjerojatno ima jako puno razloga", objašnjava Nataša Novaković, direktorica za ESG u HUP-u, za Bloomberg Adriju.

Nije sve u kvotama

No dok je jasno da brojke u domaćim tvrtkama nisu na strani žena i da na tome treba raditi, ostaje činjenica da nije sve u statistici i kvotama. Manji broj žena u nekim kompanijama odraz je manje zastupljenosti žena u nekim strukama općenito.

Primjerice, prema zadnjim dostupnim podacima DZS-a, u Hrvatskoj je prerađivačkoj industriji zaposleno 229,6 tisuće muškaraca i 77,6 tisuća žena, dok je kategoriji stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti zaposleno 72,6 tisuće muškaraca i 36,4 tisuće žena.

Uzmemo li primjer tvrtki, u Končaru, koji primarno posluje u elektroenergetici kao jednoj vrlo specifičnoj i tradicionalnoj industriji, od 5,6 tisuća zaposlenika, većinu kadra i dalje čine muškarci.  

"Najveći broj naših zaposlenika radi u tvornicama, a nositelji ključnih procesa upravo su inženjeri elektrotehnike i strojarstva, tehničari u povezanim strukama i ostali radnici u našim pogonima", ističe Gordan Kolak, predsjednik uprave Končara, za Bloomberg Adriju.

Gordan Kolak | Bloomberg Adria

Pa iako naglašava da zapošljavaju značajan broj žena na različitim ulogama, ističe da raznolikost njihovog kadra prvenstveno ovisi o prilikama na tržištu rada, odnosno o dostupnosti kvalificirane radne snage koja ispunjava njihove specifične potrebe koje su, zbog nikad snažnije globalne potražnje, sve intenzivnije. 

Više muških zaposlenika ima u domaćoj IT tvrtki Sofascore. Tamo trenutno radi oko 75 posto muškaraca i 25 posto žena, no ova je razlika, kako nam govori Ivana Mikanović, CHRO & VP of Board Sofascorea, u skladu s prosjekom u IT industriji.

Pitanje direktive

Sofascore doduše ne spada među kompanije koje podliježu ranije spomenutoj direktivi, no jedna je od mnogih koje svjedoče razlici u broju muškaraca i žena među zaposlenima zbog sektora u kojem posluju. Mikanović tako za Bloomberg Adriju naglašava da je IT je specifična industrija koja se dugo smatrala "muškom" te je zbog toga put prema ravnoteži na vodećim pozicijama kompleksan i višeslojan.

"U industrijama i strukama gdje danas još uvijek postoji osjetan nerazmjer u broju dostupnih visokoobrazovnih stručnjaka, nezahvalno je nametati kvote koje bi prvenstveno bile same sebi svrha, a također je teško prognozirati njihove posljedice na poslovanje", ističe Kolak.

Kolak naglašava i da, kao pobornik rodne jednakosti i kulture jednakih mogućnosti, vjeruju u karijerno napredovanje i dodjelu rukovodećih odgovornosti isključivo na temelju iskustva, znanja i kompetencija.

Također, Kolak dodaje da je prema nedavnim istraživanjima Europske komisije razvidno da žene u Europi čine trećinu diplomanata u STEM području, a navedeno je u korelaciji i s podacima koje proteklih godina dobivamo od tehničkih fakulteta, koji govore da oko 30 posto njihovih novih studenata čine djevojke. Nadalje, podaci Eurostata iz 2023. govore kako su u navedenoj godini u EU žene činile 41 posto znanstvenica i inženjerki.

"Posebno važan podatak za našu industriju pritom predstavlja činjenica da je iz navedenog uzorka samo 22,4 posto njih bilo zaposleno u proizvođačkoj industriji (manufacturing). Uz to, Digital Decade Progress Report iz 2024. također ukazuje na podatak da među ICT specijalistima žene čine jednu petinu. Ipak, čvrsto vjerujemo da smo u tom pogledu na uzlaznoj putanji i da smo na pragu nove ere u kojoj ćemo svjedočiti znatno povoljnijoj statistici", kaže Kolak.  

Ivana Mikanović | Sofascore

Ipak, Novaković ima nešto drugačije viđenje situacije kada je u pitanju nedostatak žena u nekim sektorima. Ističe da, iako postoji manji broj žena koje rade u nekim industrijama, to nije presudno da ne budu upravama kompanija. 

"Naravno da ima dovoljno žena. Kad se već osvrćemo na te sektore, recimo uzmimo tekstil – tu većinom rade žene pa su svejedno u upravama većinom muškarci. U konačnici, ne mora ni svaki član uprave ni biti iz tog sektora, ne mora biti inženjer, može biti član uprave zadužen za financije. Mnogo mojih prijateljica su prešle sa pozicija iz jedne kompanije u drugu koja uopće nije isti sektor, a zapravo su tamo u ulozi CFO-a", ističe.

Dodaje da moramo doći do točke gdje je normalno da "kao što muškarac jednom postane član uprave iako je prije toga bio direktor pravne službe, tako i žena može s neke pozicije doći na poziciju u upravi". 

Također, naglašava i da je puno država, poput Njemačke, Španjolske, Italije, ranije spomenutu direktivu puno prije implementiralo i tamo su "te mrske" kvote dovele do određenog poboljšanja.

Obrazovanje kao važan faktor

I obrazovanje jedan od važnih segmenata ovog, često začaranog kruga, manjka žena u određenim strukama. Žena je manje na tehnoloških i sličnim fakultetima, zatim i u takvim kompanijama, pa posljedično i na njihovim upravnim pozicijama.

Ipak, to se posljednjih godina mijenja. Maja Brkljačić, rukovoditeljica Sveučilišnog instituta Algebra LAB, za Bloomberg Adriju navodi da iako na Sveučilištu Algebra Bernays brojčano dominiraju muškarci, u posljednje četiri akademske godine zabilježen je ohrabrujući trend.

"Sve veći broj žena odlučuje se za obrazovanje u digitalnim, odnosno, tehnološkim područjima. Podaci pokazuju kontinuirani rast udjela ženskih studentica na gotovo svim tehnološkim studijima", navodi.

Konkretno, pozitivne brojke bilježe na studiju Multimedijske produkcije, gdje je udio studentica porastao s 24,1 posto u akademskoj godini 2022./2023. na čak 44 posto u 2025./2026. godini. Zatim na studiju Razvoja računalnih igara, koji je u samo godinu dana zabilježio gotovo trostruko povećanje udjela studentica – s 15,1 posto na čak 40 posto; a pozitivan trend zabilježen je i na tradicionalno tehnički orijentiranim programima poput Programskog inženjerstva, gdje je udio studentica u tri godine porastao s 13,2 posto na 21,4 posto.

"S obzirom na još uvijek izraženu podzastupljenost žena u STEM području, ovi podaci ukazuju na pozitivne pomake koji se mogu povezati s jačanjem društvene svijesti o važnosti uključivanja žena u tehnologiju, ali i naporima obrazovnih institucija da kroz kampanje, stipendije i vidljivost ženskih uzora u industriji potaknu veći interes i sudjelovanje studentica", naglašava Brkljačić.

Maja Brkljačić | Algebra

Što treba mijenjati?

Što je onda rješenje i može li europska direktiva zaista promijeniti statistiku u korist žena? Kratak odgovor na drugo pitanje je – ne. Pitanje manjeg broja žena na upravnim pozicijama je puno kompleksnije od uvođenja kvota.

Također, Mikanović ističe da glavne prepreke nisu isključivo u industriji, već u društvu u cjelini. Navodi da kada je u pitanju IT sektor, ulazak većeg broja žena često koče dublji obrasci, od rodnih stereotipa i manjih očekivanja prema djevojčicama u tehničkim područjima, do nedostatka ženskih uzora u tehnologiji.

Naglašava i da postizanje ravnomjerne zastupljenosti žena zahtijeva puno više od internih promjena.

"To uključuje i prilagodbe u odgoju koji od najranije dobi djevojčicama i dječacima treba pružati jednake prilike i poticaje. Osim toga, nužne su i šire društvene i kulturološke promjene, poput redefiniranja tradicionalnih uloga, stvaranja sustava podrške ženama koje ciljaju na rukovodeće pozicije te boljeg balansa između privatnog i poslovnog života. Stoga je za mnoge kompanije u industrijama s većinskom muškom radnom snagom rok iz direktive izazovan, ali i važan poticaj za dugoročne i sustavne promjene", naglašava Mikanović.

Novaković zaključuje da kvote same po sebi ne mogu promijeniti niti društvo niti puno stvari koje još utječu na to je li žena na upravljačkoj poziciji ili nije, ali svakako će doprinijeti prvenstveno tome da se o tome priča.

 

-- Tekst je nadopunjen izjavama Nataše Novaković.