Ulaganja u vodne resurse ključna za otpornost našeg gospodarstva na klimatske ekstreme

Ekstremno niski vodostaji Dunava i Drave dosegnuli su razine koje prijete ključnim gospodarskim sektorima u Hrvatskoj, dok su u susjednim zemljama posljedice već izravne. Zbog manjka vode ograničena je proizvodnja u nuklearnim elektranama u Rumunjskoj i Mađarskoj, a u Srbiji je pala proizvodnja hidroenergije.

O tome kako se Hrvatska nosi s posljedicama hidroloških ekstrema i koja su ulaganja potrebna za povećanje otpornosti sustava, za Bloomberg Adriju govorio je Milan Rezo, direktor Vodnogospodarskog odjela za Muru i gornju Dravu iz Hrvatskih voda.

Prvi na udaru energetika, promet i poljoprivreda

Iako u Hrvatskim vodama ističu da zasad nema poremećaja u vodoopskrbi, posljedice dugotrajne suše već su snažno pogodile energetiku i riječni promet. Prema riječima Milana Reze, situacija je posebno kritična na rijeci Dravi.

"U ovom trenutku tri hidroelektrane na prostoru rijeke Drave rade s kapacitetom od 25 posto. To znači da od ukupno šest agregata na svakoj hidroelektrani radimo s polovicom, uz protok od otprilike 120 kubnih metara u sekundi, dok je kapacitet svakog agregata 250 kubnih metara u sekundi", pojasnio je Rezo.

Ništa bolja situacija nije ni u riječnom prometu. "Rijeka Drava i rijeka Mura sve do ušća u Dunav praktično su neprohodne. Plovnost na Dunavu također je ograničena i moguća je isključivo za plovila s niskim gazom, dok su svi brodovi s dubljim gazom zaustavljeni", ističe Rezo.

Uz energetiku i promet, prvi sektor koji osjeća posljedice je poljoprivreda zbog velike potrebe za navodnjavanjem. Ipak, Rezo naglašava da zasad nema nikakvih ograničenja za poljoprivrednike na slivu rijeke Drave. Dugotrajna hidrološka suša ne znači samo manje vode u rijekama, već utječe i na podzemne vode, a time i na izdašnost izvorišta javne vodoopskrbe i na cjelokupne ekosustave.

Od modela reakcije na model prevencije

Klimatske promjene hidrološke ekstreme, poput suša i poplava, čine sve učestalijima, zbog čega se više ne mogu smatrati izvanrednim situacijama. Prema Rezinom mišljenju, nužan je potpuni zaokret u pristupu upravljanju vodnim resursima.

"Ono što smo nekada smatrali iznimnim događajima u budućnosti može postati sve češći slučaj. Zato moramo prijeći s modela 'reagiraj kad se problem dogodi' na model 'predvidi, planiraj i prilagodi sustav'", kaže Rezo.

To, kako navodi, znači da se otpornost na suše i poplave mora sustavno ugrađivati u redovno planiranje infrastrukture, gospodarstva, energetike i prostorno planiranje. "Nije normalno planirati hidroelektrane na područjima za koja znate da su podložna sušama, jer takva investicija neće biti ni opravdana ni isplativa", dodaje. 

Budući da voda ne poznaje granice, ključna je i prekogranična suradnja. "Naše rijeke, Drava, Mura i Dunav, dijelimo sa susjedima i svaka aktivnost uzvodno direktno utječe na nas. Zato je iznimno važna suradnja koju imamo sa susjednim zemljama", ističe Rezo. Ta se suradnja, kako objašnjava, odvija kroz redovite sastanke tehničkih komisija sa Slovenijom, Mađarskom i Srbijom, gdje se razmjenjuju podaci i usklađuju operativni planovi. "Koordinacija je ključna, bilo da je riječ o najavi vodenih valova u slučaju poplava ili o upravljanju protocima u vrijeme suša. Samo zajedničkim planiranjem možemo osigurati stabilnost za sve".

Kako bi se povećala otpornost sustava, Hrvatske vode su u posljednjih pet godina uložile stotine milijuna eura u izgradnju vodnih građevina poput brana, retencija i akumulacija. Cilj tih projekata je dvostruk - zaštita od poplava i osiguravanje dovoljnih količina vode tijekom sušnih razdoblja kako bi se očuvao biološki minimum u rijekama.

Planovi za budućnost još su ambiciozniji. "Već sada radimo programe po pojedinim slivovima, a konkretno na slivu Mure i gornje Drave planiramo izgradnju preko 35 akumulacijskih jezera. Na taj način osigurat ćemo da nam Mura, Drava ili Sava ne dođu u situaciju isušivanja ili pada ispod biološkog minimuma", zaključio je Rezo.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.