EU dobio prvo skladište ove vrste: CO₂ će zakopavati ispod morskog dna

Europska unija dobila je prvo veliko postrojenje za trajno skladištenje ugljikova dioksida, čime tehnologija na koju Bruxelles računa u smanjenju industrijskih emisija prelazi iz demonstracijskih projekata u komercijalnu primjenu.

Danski kralj Frederik X. u petak je u luci Esbjerg službeno otvorio Greensand, projekt koji vodi INEOS Energy zajedno s Harbour Energyjem i danskim državnim fondom Nordsøfonden. U prvoj komercijalnoj fazi moći će skladištiti do 400 tisuća tona CO₂ godišnje, a kapacitet bi s vremenom mogao narasti na četiri do osam milijuna tona, navodi se u službenom priopćenju INEOS-a.

Riječ je o cijelom lancu hvatanja, prijevoza i trajnog skladištenja ugljikova dioksida. U početnoj fazi CO₂ će uglavnom dolaziti iz danskih postrojenja za proizvodnju biometana. Nakon hvatanja ukapljuje se i kamionima prevozi do posebnog terminala u luci Esbjerg, gdje se privremeno skladišti.

Od tamo ga preuzima Carbon Destroyer 1, prvi namjenski izgrađen brod za prijevoz CO₂ u EU-u. Brod ga prevozi do iscrpljenog naftnog polja Nini West u danskom dijelu Sjevernog mora, oko 250 kilometara od obale. Ondje se CO₂ utiskuje u ležište približno 1.800 metara ispod morskog dna, gdje bi trebao ostati trajno pohranjen.

Integritet ležišta testirao je Danski i grenlandski geološki zavod (GEUS), a projekt je dobio i sigurnosno odobrenje neovisne organizacije DNV.

Od 400 tisuća do osam milijuna tona

Početnih 400 tisuća tona godišnje tek je prva faza projekta. Greensand je projektiran tako da se kapacitet, ovisno o potražnji, može povećati na četiri do osam milijuna tona CO₂ godišnje.

To je važno i zbog znatno većih ciljeva koje si je postavila Europska unija. EU želi do 2030. imati najmanje 50 milijuna tona godišnjeg kapaciteta za skladištenje CO₂, a do 2040. između 250 i 280 milijuna tona. Do tih je razina Europa još daleko.

Tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika, poznata kao CCS, posebno je važna za industrije u kojima je emisije teško potpuno ukloniti drugim metodama. Umjesto ispuštanja u atmosferu, CO₂ se hvata na mjestu nastanka, transportira i utiskuje u odgovarajuće geološke formacije duboko pod zemljom.

INEOS Greensand zato predstavlja i kao način smanjenja emisija bez gašenja energetski intenzivne proizvodnje u Europi. Takve industrije, prema podacima koje kompanija navodi, izravno zapošljavaju gotovo osam milijuna ljudi i godišnje stvaraju oko 550 milijardi eura dodane vrijednosti.

"Europa neće postići neto nultu stopu emisija zatvaranjem tvornica i izvozom radnih mjesta. Potrebna su nam rješenja koja omogućuju industriji da ostane konkurentna dok istodobno smanjuje emisije", rekao je u priopćenju predsjednik INEOS-a Jim Ratcliffe.

Greensand, dodao je, više nije pilot-projekt ni koncept, nego operativan posao prijevoza i skladištenja ugljika.

Nova infrastruktura za europsku industriju

Pokretanjem Greensanda infrastruktura za skladištenje postaje dostupna i drugim industrijskim projektima hvatanja CO₂ koji se razvijaju diljem Europe. INEOS očekuje da će se s rastom tih projekata mijenjati i izvori ugljikova dioksida koji stižu u Dansku.

 

"Greensand počinje s biogenim CO₂, ali njegov značaj daleko nadilazi taj prvi korak. Spremni smo povećati kapacitete kako bismo primali CO₂ iz industrija diljem Europe", rekao je Mads Gade, izvršni direktor INEOS Energy Europe.

Za europskog povjerenika za energetiku i stanovanje Dana Jørgensena početak rada Greensanda pokazuje da se skladištenje ugljika pomaknulo iz faze demonstracije prema stvarnoj primjeni.

"Utiremo put europskim industrijama da nastave tranziciju prema niskougljičnoj budućnosti, a istodobno zadrže proizvodnju, ulaganja i zaposlenost na našem kontinentu", rekao je Jørgensen.

Greensand nije prvi projekt skladištenja CO₂ u Europi. Norveški Northern Lights počeo je skladištiti ugljikov dioksid u kolovozu 2025. godine, no Norveška nije članica Europske unije. Greensand je zato prvi projekt takvih razmjera koji ulazi u komercijalni rad unutar EU-a.