Financijska nepismenost košta nas desetke milijardi eura - inflacija ždere depozite, dok je burza gladna kapitala

Najsvježiji podaci Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju kako su Hrvati u kolovozu ove godine na bankovnim računima držali 41,8 milijardi eura, što je pola milijarde više nego u srpnju, odnosno 3,3 milijarde eura više nego u istom razdoblju lani.

Lijepo je da imamo sve više štednje, ali je s druge strane porazno da toliko novca na računima građana izjeda inflacija u trenutku kad praktički sve klase ulagačke imovine probijaju rekorde – od zlata, preko dionica pa sve do kriptovaluta.

Da stvar bude tragičnija, tek oko četvrtine iznosa depozita je oročeno, dok na ostatak od preko 30 milijardi eura štediše ne dobivaju praktički nikakvu kamatu. Dapače, novac im rapidno gubi vrijednost budući da je stopa inflacije u Hrvatskoj već godinama pri samom europskom vrhu. U rujnu je, po HICP-u, iznosila 4,6 posto.

Ove brojke su potvrda da smo i dalje vrlo konzervativni po pitanju upravljanja novcem, iako ima blagih pomaka naprijed. Pokazuju to podaci da je udio depozita u ukupnoj financijskoj imovini građana koja premašuje 100 milijardi eura u posljednjih pet godina pao za sedam posto (s 50 na 43 posto), ali i sve veća ulaganja u narodne obveznice i trezorce. Iako su ulaganja u državne papire napredak u odnosu na tavorenje novca na tekućim računima, i dalje nisu dovoljna da bi se pobijedila inflacija pa građani i kroz njih zapravo gube.

Propuštene prilike

Koliko smo inertni po pitanju investiranja oslikavaju riječi ministra financija Marka Primorca, koji je nedavno kazao kako je tek 20-ak posto financijske imovine građana angažirano na tržištu kapitala. To je velika šteta jer je domaća burza ove godine poprilično živahna i bilo je odličnih prilika da se novac oplemeni bez puno muke.

Primjerice, Crobex je u posljednjih godinu dana rastao za 30-ak posto, dionice Končara i Končar D&ST-a za 72, odnosno 115 posto, vrlo lijepo je rasla i dionica Croatia osiguranja (76 posto), kao i Adrisa (42,3 posto). Da skratimo priču, praktički je bilo teže "ubosti" dionicu veće domaće kompanije koja nije debelo pobijedila inflacija nego obrnuto.

Zato je zapanjujuće da se građani nisu u većoj mjeri angažirali svoj novac da radi za njih, a ne da gubi vrijednost. Ako gledamo godišnji promet na Zagrebačkoj burzi (ZSE), on je u posljednjih 12 mjeseci iznosio nešto manje od 800 milijuna eura. Drugim riječima, da se samo 0,5 posto ukupne štednje građana (oko 2 milijarde eura) prelije na domaće tržište kapitala, čelnicu ZSE-a Ivanu Gažić vjerojatno bi strefio infarkt – što od sreće, što od stresa.

Deseci milijardi idu u vjetar

Evo malo karikiranja s brojkama kako bi plastično pokazali koliko novca Hrvati gube inertnošću. Ako uzmemo brojku od 41,7 milijardi depozita na tekućima koji ubiru smiješnu ili praktički nikakvu kamatu, ispada da inflacija od 4,6 posto pojede skoro dvije milijarde eura godišnje. S druge strane, da je sav taj iznos investiran na burzi i da je rastao po stopi Crobexa od 30-ak posto, građani bi imali oko 12,5 milijardi prinosa. Dakle, skoro 15 milijardi eura konkretnih gubitaka i neostvarenih prinosa u samo godinu dana plaćamo kao danak elementarnoj financijskoj nepismenosti.

Iluzorno je očekivati da će se navike građana promijeniti u kratkom vremenu, ali sve bolji povrati na burzama i tvrdokorna inflacija sigurno će polako smekšavati sve veći broj konzervativnih štediša i kanalizirati ih prema tržištu kapitala.

Snažniji angažman barem par milijardi eura depozita ne bi donio samo zaradu štedišama, već bi pomogao i domaćim tvrtke koje teško dolaze do kapitala kroz banke. Ne trebamo ni spominjati što bi takva financijska injekcija za naše tržište kapitala kojeg politička vrhuška namjerava pozicionirati kao regionalni hub. Jedini uvjet je da linija nastavi ići prema gore.