Investitorima je porezna stabilnost važnija od nižih stopa: Hrvatska na raskrižju

Dok se europske države bore s proračunskim deficitima i posežu za povećanjem PDV-a, investitori i kompanije pažljivo važu gdje će usmjeriti svoj kapital. U tom kompleksnom okruženju, Hrvatska pokušava izgraditi imidž porezno konkurentne zemlje. No, je li niska stopa poreza na dobit dovoljan adut i što strani ulagači doista traže? O ključnim poreznim trendovima i poziciji Hrvatske u regionalnoj i europskoj utakmici u emisiji Spotlight za Bloomberg Adria TV govorio je Pere Mioč, partner za porezno savjetovanje u tvrtki Forvis Mazars.

Forvis Mazars objavio je regionalni porezni vodič za 2026. godinu koji obuhvaća 25 jurisdikcija, od Balkana i Srednje Europe do Srednje Azije, a zaključak za ovu 2026. godinu je da se bilježi najšire istovremeno povećanje stopa PDV-a u posljednjih nekoliko godina, dok multinacionalne kompanije po prvi put podnose prijave prema globalnim pravilima minimalnog poreza poznatim kao Pillar II.

Predvidljivost kao adut koji blijedi

Na pitanje je li Hrvatska i dalje atraktivna destinacija za ulaganja u odnosu na zemlje srednje i istočne Europe, Mioč ističe da je naša stopa poreza na dobit od 18 posto u prosjeku regije. Ono što je godinama bio ključni adut jest predvidljivost, s obzirom na to da se stopa nije mijenjala od 2017. godine. Međutim, taj se imidž polako narušava.

"Najave novih promjena u kontekstu dodatnog poreza za društva koja ostvaruju natprosječne marže svakako ne pridonose toj predvidljivosti, koja je često važnija investitorima nego sama porezna stopa", upozorava Mioč.

U razgovoru s multinacionalnim kompanijama, potvrđuje, predvidljivost redovito pobjeđuje visinu poreznih stopa. Globalna inicijativa Pillar 2, koja definira minimalno oporezivanje dobiti od 15 posto za multinacionalne kompanije, dodatno umanjuje privlačnost utrke prema dnu s poreznim stopama. "Ako ne platite u Hrvatskoj, dočekat će vas u vašoj domaćoj zemlji. Zato je predvidljivost preferirana varijabla", objašnjava Mioč.

Porezna 'utrka' za talentima: Nije sve u postocima

Jedan od zanimljivijih podataka iz istraživanja tvrtke Forvis Mazars golema je razlika u oporezivanju rada diljem Europe, koja se kreće od 13 posto na Kosovu do gotovo 50 posto u Njemačkoj. Ipak, Mioč tvrdi da porez na rad, iako bitan, nije presudan faktor u privlačenju talenata.

"Teško bi tko zaključio da su zemlje s 13 posto opterećenja konkurentnije ili da privlače više talenata od Njemačke", kaže on, ističući da je riječ o kombinaciji više faktora, uključujući kvalitetu života i infrastrukturu.

Hrvatska se s takozvanim poreznim klinom od 41 posto na prosječnoj plaći nalazi u sredini regije, no postaje znatno atraktivnija kada se u obzir uzmu olakšice za obitelji. Suočena s kroničnim nedostatkom radne snage, Hrvatska mora tražiti rješenja za daljnje rasterećenje. Prema Mioču, pravi zahvat ne leži samo u poreznim škarama.

"Kad pogledate ukupno opterećenje rada, vidljivo je da većina davanja odlazi na doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Prava reforma trebala bi doći sa smanjenjem državne potrošnje i reformom tih sustava, što bi stvorilo uvjete za smanjenje davanja na rad", naglašava Mioč.

Rastući PDV i neizvjesna europska budućnost

Diljem Europe primjetan je trend rasta stopa PDV-a kao odgovor na proračunske deficite nastale nakon pandemije i inflatornih pritisaka. PDV je porez koji je administrativno najjednostavnije ubrati i najmanje utječe na konkurentnost gospodarstva. No, kakva nas budućnost čeka u idućih pet godina? Mioč vidi dva suprotstavljena smjera.

 

"S jedne strane, porezno opterećenje na razini EU-a značajno je veće nego u konkurentskim gospodarstvima poput SAD-a i Kine, što stvara pritisak za rasterećenjem. S druge strane, svjedočimo rastu državne potrošnje, pogotovo za zdravstvo, mirovine, a odnedavno i za obranu", analizira Mioč, navodeći primjer Estonije koja već uvodi posebne poreze za financiranje obrambenih kapaciteta. Ishod te utakmice, zaključuje, ostaje neizvjestan.

Na kraju, upitan za jednu ključnu reformu koja bi najviše pridonijela konkurentnosti Hrvatske, Mioč nudi dva prijedloga. Jedan jednostavniji bio bi stvaranje zakonodavnog okvira koji bi omogućio tvrtkama prodaju udjela u drugim društvima bez poreznog tereta, što bi ojačalo poziciju Zagreba kao regionalnog financijskog centra. Onaj drugi, znatno zahtjevniji, zadirao bi u troškovnu stranu proračuna kroz reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava, što je, prema njegovu mišljenju, preduvjet za svako ozbiljnije i održivo smanjenje opterećenja rada.