Novi globalni porez zahvaća i hrvatske tvrtke, evo koliko bi mogle platiti

Uvođenje globalnog minimalnog poreza na dobit od 15 posto, poznatog kao Pillar Two, obuhvatilo je gotovo tisuću tvrtki u Hrvatskoj. Iako je cilj ove globalne inicijative spriječiti prelijevanje dobiti u porezne oaze, za Hrvatsku i njezine kompanije nova pravila u praksi donose više administrativnog tereta i troškova nego značajnih prihoda za državni proračun.

U razgovoru za emisiju Zoom In Bloomberg Adrije, porezni stručnjaci Ivan Čevizović, ovlašteni porezni savjetnik, i Luka Pamuković iz Odjela poreznog savjetovanja u Forvis Mazarsu, analizirali su što Pillar Two zaista znači za hrvatsko gospodarstvo i konkurentnost.

Više papirologije nego poreza

Novi porezni režim primjenjuje se na multinacionalne grupe s konsolidiranim prihodom većim od 750 milijuna eura. Međutim, ispunjavanje tog kriterija ne znači automatski i obvezu plaćanja dopunskog poreza. Većina kompanija u Hrvatskoj, ističu stručnjaci, imat će isključivo obvezu izvještavanja.

"Iz svog iskustva s klijentima, smatram da će biti puno više onih koji su imali samo administrativnu obvezu izvještavanja. Mislim da će za Hrvatsku biti jako mali broj društava koji će imati nekakvu obvezu plaćanja", objašnjava Luka Pamuković. Prema podacima, zaprimljena su 533 obrasca koja obuhvaćaju 979 poduzeća, no stvarni financijski efekt za proračun bit će zanemariv.

S time se slaže i Ivan Čevizović, koji ističe da s obzirom na hrvatsku nominalnu stopu poreza na dobit od 18 posto, koja je iznad propisanog minimuma, ne treba očekivati veće proračunske prihode. "Mislim da u Hrvatskoj neki financijski efekt za proračun neće biti posebno velik. On će biti relativno malen", kaže Čevizović. Prema njegovom mišljenju, globalno će reforma polučiti rezultate, ali za Hrvatsku je prvenstveno riječ o novom administrativnom teretu.

Najveći izazov za kompanije u prvoj godini primjene bilo je prikupljanje podataka. "Podaci potrebni za Pillar Two izračune često nisu sadržani u jednom računovodstvenom sustavu, pa je potrebna intenzivna komunikacija unutar cijele grupe. To se pokazalo kao najveći izazov", pojasnio je Pamuković.

Cijena usklađivanja viša od naplate

Dok će se u državnu blagajnu sliti skroman iznos, troškovi koje će kompanije imati za usklađivanje s novim pravilima nipošto nisu mali. Angažiranje savjetnika, prilagodba softvera i prikupljanje podataka za jednu veliku grupaciju mogu predstavljati značajan financijski izdatak.

"Neka istraživanja kažu da troškovi mogu premašiti milijun eura na razini cijele grupacije, dok je medijalni iznos između 150 i 400 tisuća eura. Govorimo o poprilično značajnom iznosu", navodi Čevizović.

Jedna od najvećih zabluda među menadžerima jest da se nova pravila na njih ne odnose jer u Hrvatskoj plaćaju porez po stopi od 18 posto. "To nije baš tako, jer se efektivna stopa prema Pillar Two pravilima izračunava drugačije", upozorava Pamuković i savjetuje upravama da već sada počnu sustavno prikupljati podatke kako ih iduća porezna prijava ne bi neugodno iznenadila.

Depositphotos

Pillar Two neće označiti kraj porezne konkurencije, već samo promjenu njezina oblika. "Države više neće moći privlačiti investitore isključivo niskim poreznim stopama, već će se konkurencija prebaciti na subvencije, kvalitetu infrastrukture, pravnu sigurnost i dostupnost radne snage", smatra Pamuković. To, dodaje, znači da će Hrvatska morati prilagoditi svoj Zakon o poticanju ulaganja, jer trenutni model koji umanjuje poreznu stopu gubi smisao. Umjesto toga, rješenje su izravna bespovratna sredstva (grantovi) koja ne utječu na izračun efektivne porezne stope.

Porezni sustav opterećuje rad, a muči ga nestabilnost

Analizirajući širi porezni kontekst, Čevizović ocjenjuje da je ključni problem hrvatskog sustava nejednako oporezivanje različitih izvora dohotka. "Sasvim je svejedno jesam li sto eura zaradio radeći ili iznajmljujući imovinu, trebali bismo otprilike podjednako platiti poreza, no to kod nas nije slučaj", kaže. Zalaže se za ujednačavanje oporezivanja, što bi značilo rasterećenje rada, ali i moguće povećanje poreza na najam ili redefiniranje paušalnog oporezivanja.

Koliko je rad u Hrvatskoj opterećen, slikovito je opisao Pamuković: "Ako poslodavac poveća ukupni trošak rada za 100 eura, radniku na račun sjedne tek nešto više od polovice tog iznosa."

Iako lokalne jedinice sada imaju mogućnost samostalno određivati stope poreza na dohodak, Čevizović smatra da niže stope same po sebi nisu dovoljne za privlačenje radnika i poduzetnika. "Ako nemate odgovarajuću infrastrukturu, vrtiće i škole, teško ćete motivirati ljude na preseljenje. To je dobar instrument, ali nije dovoljan", tvrdi.

Na koncu, ono što investitorima smeta više od samih poreznih stopa jest nepredvidljivost sustava. "Veći problem nastaje kada se propisi često mijenjaju, a postupci predugo traju. Investitori koji gledaju pet do deset godina unaprijed ne mogu procijeniti rizik u takvom okruženju", naglašava Pamuković.

Upravo zato, na pitanje o jednoj poreznoj promjeni koja bi najviše poboljšala hrvatsku konkurentnost, oba stručnjaka dala su identičan odgovor. "Potrebna je veća stabilnost i predvidljivost poreznog sustava. Što manje izmjena i dulji rokovi za njihovo stupanje na snagu", zaključili su, složivši se da je to ključni preduvjet za stvaranje povoljnijeg okruženja za građane, poduzetnike i sve potencijalne ulagače.

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.