Jesu li bijesni psi Trumpovog "vječnog rata" rastrgali optimizam burzovnih prognoza?

Još početkom mjeseca zaključili smo da se nakon sklapanja privremenog memoranduma između SAD-a i Irana svjetska tržišta vraćaju onome što rade najbolje – upravljanju ulaganjima i njihovu oplemenjivanju.

Potom je Donald Trump u Ankari prekorio saveznike iz NATO-a, najavio trgovinski rat Španjolskoj i ponovno udario po Iranu. Gotovo istodobno, Moskva je zbog opsežnih ukrajinskih napada na energetsku infrastrukturu duboko u Rusiji zaustavila izvoz nafte. Hoće li Volodimir Zelenski ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu s glave izbiti krimsku krunu, a najveće kupce njegove nafte, Kinu i Indiju, protjerati na globalno tržište nafte, gdje će povećati pritisak na cijene?

Psi rata bjesne i u Tel Avivu i Ankari. Benjamin Netanyahu u predizbornoj groznici treba veliku pobjedu, no s pijedestala regionalnog hegemona namjerava ga istisnuti turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, kojeg unutarnja trvenja u zemlji tjeraju na djelovanje.

Kineski čelnik Xi Jinping u međuvremenu, uoči ključnog stranačkog kongresa koji će odlučiti o budućem vodstvu drugog gospodarstva svijeta, čistkama konsolidira vlast. No Narodna Republika će teško postići zacrtane ciljeve rasta, što dovodi u pitanje legitimnost političkog monopola partije koja ozbiljno razmišlja o poticanju potrošnje. A to bi samo dodatno povećalo potražnju za energentima.

Geopolitička neizvjesnost ponovno je za volanom globalnih tržišta.

Golubovi i jastrebovi

Očekivano, ključni makroekonomski čimbenik – cijena nafte – ponovno je započeo svoj pohod prema gore. Time su se vratili i osnovni scenariji za kretanje tržišta kapitala, koji predviđaju pogoršanje inflacijskog okruženja s obje strane Atlantika.

Svjetska energetska tržišta su nakon obnove sukoba u Iranu i zatvaranja Hormuza zabilježila izrazito povećanje volatilnosti. Cijena brenta u srijedu je premašila 85 dolara po barelu, a u protekla tri trgovateljska dana cijene su porasle za 12 posto.

"U ponedjeljak sam na sjednici njemačkog vladinog kabineta bio sretan što je država napokon usvojila proračun za iduću godinu i što su cijene trenutačno samo pet posto više nego u istom razdoblju prošle godine", izjavio je nedavno za Bloomberg Adriju predsjednik njemačke Bundesbanke i član Upravnog vijeća ECB-a Joachim Nagel. "No pozitivno raspoloženje su presjekle vijesti iz Ankare i dinamika se ponovno okrenula prema dolje, a naš se rad vraća na početnu točku", rekao je guverner, dodavši pritom da su monetarni bankari trenutačno samo suputnici, dok za volanom sjedi geopolitička neizvjesnost.

Glede buduće monetarne politike ECB-a, Nagel je bio vrlo suzdržan, pri čemu je rujan označio kao izgledniji termin za promjenu kamatnih stopa. "Imamo osnovni scenarij i nekoliko rezervnih, a više će se znati nakon ljetne stanke uoči rujanskog sastanka na vrhu, kada ćemo dobiti nove podatke i na temelju njih donijeti odluku”, najavio je.

Američka je inflacija u lipnju doduše usporila, no u dinamičnim geopolitičkim okolnostima to je irelevantan podatak. Na to je, uostalom, početkom tjedna pred kongresnicima upozorio i poslovično suzdržani predsjednik Feda. Kevin Warsh ustvrdio je da lipanjsko usporavanje još ne znači da je posao obavljen.

Ekonomisti procjenjuju da njegove izjave doduše ne znače izravnu najavu povećanja kamatnih stopa, no to je dosad najjasnije priznanje novog šefa Feda da bi za obuzdavanje inflacije moglo biti potrebno dodatno zaoštriti monetarnu politiku. "Iako Warsh sada čvrsto stoji na svojim nogama, to ne znači da se sprema smanjenje kamatnih stopa", izjavila je za Bloomberg Lindsay James, investicijska strateginja u tvrtki Quilter. "Umjesto toga, vjerojatno ćemo vidjeti konzervativne prognoze Feda kada se sastane za dva tjedna." Podizanje kamatnih stopa najviše bi pogodilo upravo najviše vrednovane dionice američkih hyperscalera.

Negativne prognoze za tržišta do kraja godine ponovno jačaju, što najviše brine europske ulagače jer je stari kontinent gospodarski znatno ovisniji o kretanju cijena nafte nego SAD, koji ima znatne zalihe, a nedavno se domogao i venezuelanskih izvora.

Tome treba pribrojiti i posljednje nepovoljne makroekonomske podatke iz drugog najvećeg svjetskog gospodarstva, Kine. Narodna Republika je u posljednjem tromjesečju zabilježila bljeđahni rast od jedva 4,3 posto, što je najmanje od 2022. godine.

Premijer Li Qiang, koji unutar tamošnje političke nomenklature provodi gospodarsku politiku, nije isključio mogućnost uvođenja inače politički nepopularnih poticaja za povećanje domaće potrošnje, koja je već dugo glavni kamen spoticanja kineskoga gospodarskog modela. Mjere poticanja, koje su s obzirom na naniže revidirane prognoze – Kina bi ove godine trebala ostvariti rast od samo 4,6 posto – vrlo izgledne, u tom bi slučaju povećale energetske potrebe azijskog diva.

Bikovi i medvjedi

Geopolitičke napetosti za europska tržišta dolaze u najmanje prikladnom trenutku kvartalnih izvješća o poslovanju, koja bi trebala ponuditi ružičastu sliku. Europske bi kompanije trebale zabilježiti najsnažniji rast dobiti u posljednje tri godine, čemu će pridonijeti očekivani iznimni rezultati naftnih kompanija, banaka i tvrtki iz područja umjetne inteligencije. Oporavak dobiti mogao bi dionicama dati dodatni vjetar u leđa, dok je indeks MSCI Europe u proteklom tromjesečju već ojačao za dobrih 11 posto, što je najviše od prvog tromjesečja 2023. godine, pokazuju podaci Bloomberga.

Američka su dionička tržišta, prema ocjenama nekih promatrača, otpornija na geopolitičke potrese, no ulagače muče sumnje u investicije u umjetnu inteligenciju i visoka vrednovanja povezanih društava. "Tržište sve više očekuje opipljive financijske učinke tih milijardnih ulaganja, prognoze o budućem rastu više nisu dovoljne", sažima atmosferu na Wall Streetu Tomaž Arih, specijalist za upravljanje u Savi Infondu.

"Američko tržište ima višu produktivnost rada, dublji tehnološki ekosustav, bolju kapitalnu učinkovitost i veću privlačnost za globalne kapitalske tokove", kaže zamjenik direktora Sektora investicijskih fondova u NLB Skladima Matej Mazi.

Drugi pak smatraju da su pojačane napetosti u Hormuzu prolaznog karaktera, a da će ishod obnovljenog Trumpova pritiska biti pozitivan. "Iran je ponovno stjeran u kut, tjesnac se prema Trumpovim najavama otvara, što je oboje pozitivan signal za tržišta", ocjenjuje novi razvoj događaja i njegov utjecaj na tržišta Terry Haines, osnivač i analitičar agencije Pangaea Policy.

"Negativna reakcija tržišta na nove američke napade na Iran vjerojatno će se smiriti kada postane jasnije zašto svi igrači – SAD, zaljevske države, Izrael i Kina – imaju zajedničke interese da i dalje pritišću Iran kako bi postigao dogovor i prekinuo agresiju u Hormuzu. Ta je dinamika srednjoročno pozitivna za energetsku stabilnost i obrambeni sektor, čak i ako kratkoročne cijene nafte snažno porastu", optimistično predviđa.

Manje "bikovski" nastrojen prema europskim dioničkim tržištima je Mazi. "Europske makroekonomske prognoze ostaju slabe. Industrija je pod pritiskom, izvozna dinamika lošija je nego u SAD-u, gospodarski rast je malen, a cijena energije za dio europske industrije ostaje strukturni trošak", nabraja čimbenike koji ne govore u prilog europskim tržištima. Mlačne su i prognoze rasta za najveća europska gospodarstva – Njemačkoj se predviđa 0,5-postotni, a Francuskoj malo viši, 0,6-postotni rast BDP-a.

Guranje glave u pijesak?

Optimistične prognoze za europske dionice u ostatku godine uglavnom se temelje na jednoj ključnoj pretpostavci – da će rat s Iranom biti kratkotrajan. No to je, s obzirom na dosadašnji razvoj događaja i gotovo tjedan dana eskalirajućih sukoba, sve upitnije. Nakon samo dva tjedna primirja prekršeno je svih 14 točaka memoranduma. Pogrešno je i stajalište da je riječ o sukobu između Irana i SAD-a, zajedno s Izraelom.

Sukobi već sada nisu ograničeni na Hormuški tjesnac, nego se regionalno šire. Iran je na američko granatiranje odgovorio napadima na američke baze u Kuvajtu i Jordanu. Teheran također nije spreman popustiti unatoč Trumpovim prijetnjama da će pojačati napade sve dok Islamska Republika ponovno ne otvori Hormuški tjesnac.

Umjesto kratke kirurške intervencije, rat sve više poprima obilježja tipičnog "vječnog rata"; zamka u koju su dosad upali brojni američki predsjednici. "Snažni vođe s moćnom vojskom skloni su pasti u zabludu o kratkom ratu", smatra Lawrence D. Freedman, profesor ratnih studija na King's Collegeu u Londonu, koji je prošle godine napisao članak pod naslovom "Doba vječnih ratova". Kako Trump u Iranu, tako i Putin u Ukrajini ne razumiju granice vojne moći te si stoga postavljaju ciljeve koje je moguće postići, ako uopće, samo dugotrajnom borbom, ističe.

New York Times je prije nekoliko dana napisao da rat s Iranom sve više nalikuje na fijasko Vijetnamskog rata, koji je trajao više od 10 godina.

Važan igrač je i Izrael, koji na memorandum od samog početka gleda sa skepsom. U njemu, naime, nema ničega o iranskom raketnom programu, kao ni o ograničavanju iranske doktrine prednje obrane putem "osovine otpora" – što su dvije najveće prijetnje njegovoj nacionalnoj sigurnosti. Tel Aviv također brine predviđeno odmrzavanje sredstava za koja smatra da bi ih radikalizirano vodstvo u Iranu iskoristilo za jačanje regionalnih neprijatelja židovske države.

"Ako pitate mene, prekid pregovora puno je bolji od loših pregovora", izjavio je za NYT Jacob Nagel, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost premijera Benjamina Netanyahua. Za Izrael je eskalacija neprijateljstava između SAD-a i Irana pozitivan rasplet, kao i za premijera Netanyahua, kojeg u listopadu čekaju prvi izbori nakon upada Hamasa 2023. godine, a poraz Irana donio bi mu važne političke bodove.

Reaktivacija Izraela u Libanonu, Siriji, Gazi, Jemenu i Iranu vjerojatno bi na djelovanje potaknula i Tursku. Predsjednik Erdogan nedavno je izjavio da izraelski napadi predstavljaju prijetnju sigurnosti Turske. Podsjetimo, Trump je u Ankari izjavio da je spriječio uključenje Turske u rat na strani izraelskih neprijatelja jer Erdogan "ne voli Izrael". I Erdogan se suočava s unutarnjopolitičkim iskušenjima i pogoršanjem makroekonomskih čimbenika, pri čemu bi vanjski neprijatelj mogao ublažiti rastući pritisak.

"Rat s Iranom ponajprije je rizik za veću volatilnost, a ne nužno razlog za promjenu temeljne priče", o europskoj perspektivi smatra Mazi. "Zaoštravanje u pravilu znači višu cijenu nafte, veću inflacijsku neizvjesnost, više zahtijevane prinose na obveznice i manju spremnost ulagača na rizik, no ako energetski šok ne postane trajan, riječ je više o kratkoročnoj geopolitičkoj premiji nego o potpunom preokretu trenda", smatra upravitelj imovinom u NLB Skladima.

Da tržišta na rizike gledaju kroz ružičaste naočale, upozorava Slavko Rogan, stariji upravitelj investicijskih fondova u Triglav Investmentsu. "Trenutačno koegzistiraju dvije priče", napisao je u komentaru, "s jedne strane imamo gospodarske pokazatelje koji prikazuju mješovitu sliku. Američko tržište rada se hladi, povjerenje potrošača ostaje suzdržano, a geopolitičke napetosti i dalje utječu na cijene energenata i inflacijska očekivanja. S druge strane, analitičari uoči početka sezone objava poslovnih rezultata ostaju izrazito optimistični. Očekivanja glede rasta dobiti kompanija najviša su u posljednjih pet godina, što znači da će kompanije morati opravdati visoka vrednovanja na dioničkim tržištima", upozorava.

Pred pretjeranim entuzijazmom upozorava i Arih iz Save Infond. Unatoč tome što je opća slika iznenađujuće dobra, kaže, prvo polugodište ove godine ulagačima je ponovno pokazalo da geopolitički događaji u vrlo kratkom vremenu mogu snažno utjecati na raspoloženje na tržištima kapitala. Nakon sklapanja memoranduma cijene nafte brzo su se vratile na približno predratne razine, što je smanjilo inflacijske pritiske i ulagačima vratilo dio povjerenja, no geopolitičko okruženje ostaje krhko, pa je u nastavku godine za očekivati i veću volatilnost tržišta, oprezan je i upozorava na veliku osjetljivost europskih dioničkih tržišta na cijene energenata.

Rast europskih dionica nije utemeljen na očekivanju snažnijeg gospodarskog rasta europskih ekonomija, već na nižim vrednovanjima, trenutačno rastućim dobitima banaka, njemačkom fiskalnom i obrambenom stimulansu te prelijevanju kapitala iz američkih tehnoloških dionica u vrijednosno privlačnije dijelove tržišta, kaže Mazi.

Američke su banke prije nekoliko dana izvijestile o rekordnim dobitima u posljednjem kvartalu, a Mazi kaže da je upravo europski bankarski sektor as u europskom rukavu. Razlog tomu je činjenica da banke i financijski sektor imaju veći udio u indeksima nego u američkima, a bankama okruženje viših kamatnih stopa u pravilu pomaže kod kamatnih prihoda. "To je zanimljiva asimetrija. Ono što je za dio gospodarstva kočnica, za banke kratkoročno može biti pozitivno. Zato europsko dioničko tržište može rasti i u okruženju u kojem makroekonomska slika nije posebno dobra."

Drugi izvor rasta Europe paradoksalno je energetski sektor, koji bi prema nekim procjenama trebao ostvariti čak polovicu očekivanog rasta u drugom kvartalu. Naftni divovi imaju koristi od povišenih cijena sirove nafte.

Kompanija BP ovog je tjedna objavila da u drugom kvartalu očekuje milijardu dolara otpisa povezanih sa svojim poslovanjem s plinom i niskougljičnom energijom, budući da se energetski div ponovno fokusira na naftu i plin.

Shell je upozorio da su rezultati trgovanja plinom bili znatno viši nego u prvom kvartalu, dok je pokazatelj rafinerijske marže Repsola bio najsnažniji od 2023. godine, navodi Bloomberg.

Arih među sektorima, uz tehnologiju koja i dalje znatno zaostaje za SAD-om, zanimljivo spominje rudarstvo. "Dugoročna potražnja za bakrom, litijem i drugim sirovinama ostaje visoka zbog zelene tranzicije i elektrifikacije gospodarstva."

Ne manjka ni negativnih prognoza. Kako smo izvještavali, nad europskim se tržištima nadvila neizvjesna sudbina njezine industrijske kralježnice – automobilske industrije. Volkswagen je najavio najopsežnije restrukturiranje u povijesti te se zbog loših prognoza našao pod pritiskom ulagača, koji protiv njemačkog koncerna i drugih igrača u industriji sve više zauzimaju kratke pozicije.

Prvi čovjek Bundesbanke proizvođačima automobila savjetuje da se preusmjere na obrambenu industriju. Nagel smatra da njemačke koncerne čekaju teške reforme poslovnog modela koje će se usredotočiti na smanjenje prekomjernih proizvodnih kapaciteta. "Jedna od mogućnosti kako to učiniti – a neke kompanije to već čine – jest preusmjeravanje na obrambenu industriju."

Mazi uz automobilsku industriju među ranjive europske sektore ubraja kemijsku industriju, energetski intenzivnu industriju te dijelove potrošačkog sektora. "Automobili su pod pritiskom kineske konkurencije, visokih troškova, prelaska na električnu energiju i slabije potražnje. Kemijski i energetski intenzivni sektori izloženi su visokim cijenama energije i slaboj industrijskoj aktivnosti. Dijelovi potrošačkog sektora, posebice oni koji su vezani uz Kinu ili diskrecijsku potrošnju, ostaju pak ranjivi zbog slabije globalne potražnje", sažima prognoze za ostatak godine.