Evo koje igre igraju najbistriji umovi Wall Streeta

Tržišta su preplavljena zagonetkama, okladama i - igrama. Pitajte nekog menadžera hedge fonda koliko novca da stavite na neku okladu, a potom isto to pitanje postavite i igraču blackjacka. Dobri su izgledi da će se i jedan i drugi pozvati na takozvani Kellyjev kriterij. Možete i nekog analitičara pitati treba li kupiti dionice npr. Nvidije, a on će vas podsjetiti na način na koji je Keynes opisao tržište: kao natjecanje ljepote gdje suci moraju nagađati tko će se najviše svidjeti drugim članovima žirija.

Igre mogu biti dobar alat za brušenje vještina koje pomažu donositi odluke u kompliciranim i nesigurnim okolnostima. Priče koje slijede pokazuju da su mnogi investicijski profesionalci istovremeno i strastveni obožavatelji igara i slagalica. Iz svojih hobija oni izvlače različite stvari: poker vas uči upravljanju rizikom i emocionalnoj regulaciji. Križaljke su dobre za prepoznavanje uzoraka i analiziranje kako drugi ljudi razmišljaju. I sport može biti dobar mentalni trening.

Financije nisu igra. Financije su tuđe mirovine, štednje i transakcije, a druga strana će vam možda oprostiti ako ih nadmudrite, ali ne i ako ih prevarite. Igranje igara može dovesti do toga da trgovci izgube iz vida stvarni svijet koji postoji oko njihovih ekrana (prisjetimo se samo prevaranta iz FTX-a, Sama Bankmana-Frieda, koji se nije skidao s videoigara). S druge strane, dokle god ulaganje znači i rizik, dobar igrač će vjerojatno imati prednost.

Što trgovci dobivaju iz pokera

Vanessa Selbst profesionalno je igrala poker više od deset godina, a u tom razdoblju naučila je jednu važnu stvar: kako se pomiriti s vlastitim neznanjem. Kada igrate poker, znate koje karte imate u rukama, koji su ulozi na stolu i - to je sve. Ne znate ništa o tome kakve karte imaju protivnici, ne znate koliko su spremni riskirati, ne znate misle li da ste idiot. Upravo zbog toga poker je podjednako test psihološke stabilnosti i zadatak iz matematike i statističke vjerojatnosti.

Selbst sada trguje opcijama u Jane Street Groupu, a kaže kako je i za trgovanje opcijama i za poker ključno znati donositi odluke s ograničenom količinom informacija. Jedna greška koju igrači pokera često čine je što ne žele uložiti dok nisu sigurni da će pobijediti. Niste nerazumni ako ne volite rizik, ali Selbst kaže da uspješni igrači ulažu kad god su izgledi za pobjedu iznad 50 posto, a veličinu svojeg uloga određuju sukladno postotku. "Mnogima se ne sviđa ideja da će im netko odgovoriti na ulog i pobijediti ih," kaže Selbst, koja je svojevremeno najviše zarađivala od svih igračica pokera na svijetu. "To će se ponekad i dogoditi. Ako vam se to nikad ne dogodi, to znači da ne ulažete dovoljno."

Takva vrsta hrabrosti ne dolazi lako. Da biste ju naučili, trebate odigrati milijun partija pokera. "Mnoge vještine igrača pokera svode se na razumijevanje trendova i slušanje intuicije," objašnjava Selbst. "Ista stvar je i s tržištima. Vidite određene karakteristike, shvaćate što su one, što znače i koliko često će se raditi o nečemu po čemu želite nešto poduzeti."

Na primjer, ako netko želi kupiti opcijski guovor za 50 centi preko poštene vrijednosti, Selbst pita: pod kojim uvjetima će ugovor otići do, recimo 10 dolara i koji su izgledi da će se to i dogoditi? Tu analizu često odrađuju algoritmi prije izvršavanja narudžbe. Selbst trgovcima savjetuje da se posvete introspekciji. "Mnogi ljudi razmišljaju samo o partijama koje su izgubili. Ali razmišljanje o partijama gdje ste pobijedili - ako ste pobijedili na loš način - jednako je važno," objašnjava ona.

Selbst je tijekom svoje karijere igračice pokera osvojila tri narukvice sa svjetskih turnira pokera i osvojila oko 12 milijuna dolara. Godine 2014. postala je prva žena na vrhu globalnog indeksa pokera, ljestvice najboljih igrača svijeta. Svoju strast pripisuje sudjelovanju na internetskim forumima početkom 2000-ih, kada su igrači analizirali i debatirali o strategijama u velikom duhu suradnje. Kako je igra postajala sve kompetitivnija, Selbst je počela gubiti interes. Poker je profesionalno prestala igrati 2017. i počela raditi u financijama, najprije u hedge fondu Bridgewater Associates. Posao je dobila preko prijatelja kojeg je upoznala baš na pokeru. Nekoliko godina kasnije prebacila se u Jane Street, gdje ju je timski rad i naglasak na procesu umjesto na ishodima podsjetio na online forume o pokeru. "Rad u Jane Streetu bio je jako inspirativan jer me podsjećao na to razdoblje u životu," kaže Selbst.

Bloomberg

Nakon radnog vremena - lovimo čudovišta

"Jedne zagušljive večeri u Singapuru, nas dvanaestorica ušli smo u stan i sjeli u krugu, kao učenici na prvi dan škole," piše Alfred Cang. "Danju smo bili izvršni direktori, čelnici jedinica za trgovanje, upravitelji rizikom, novinari ili pripravnici. Te noći svoje titule ostavili smo pred vratima. Sve što nas je zanimalo je da pronađemo vukodlake prije nego što nas ubiju."

Ta igra u Singapuru se zove Langren Sha, što je mandarinski za "vukodlak". Svi dobiju neku tajnu ulogu, a ljudi koji su dobili ulogu ubojica moraju prevariti druge kako bi ostali živi. U Cangovoj verziji uloge uključuju i nevine seljane, ali i četiri uloge s posebnim moćima - prorok, vještica, lovac i idiot. U svakoj rundi svjetla se gase, čudovišta uzmu žrtvu i obavijeste suce. Potom slijedi debata nakon koje se odlučuje tko je odgovoran. Igra završava kada grupa uspješno "ubije" vukodlaka ili kada greškom smaknu previše nevinih.

Neki trgovci kažu kako ta igra - koja ima mnogo svojih podvarijanti, a ponekad se zove i Mafija - ima očite paralele s njihovim poslovima. Na tržištima gdje su informacije asimetrične, ponekad morate skrivati svoju ulogu dok istovremeno zaključujete tko je na vašoj strani. Za igru je nevjerojatno teško pronaći matematički model, budući da ima veliki broj varijabli. Ta karakteristika privlači pojedince koji vole zagonetke i rješavanje problema.

Ritual za Cangovu grupu započeo je tijekom pandemije koronavirusa, kada su se dnevne sobe pretvorile u urede. Međutim, razrađene igre "ubojstava" u Kini su nevjerojatno popularne već desetljećima, a nedavno su inspirirale i globalno popularne TV verzije poput britanskih Traitorsa.

Za Frankiija Lina, konzultanta iz Šangaja koji organizira te igre u Singapuru, privlačnost leži u elementu noviteta.

"Svaka runda traje oko sat vremena i svaki put dobivate novu ulogu - ne postoje dvije iste partije," objašnjava on. Igru shvaća kao trening za logičko razmišljanje, vještine govora i psihološku otpornost. Lin je svjedočio situacijama gdje su ljudi tijekom partija dobivali ponude za poslove, a čak je bilo i par upoznavanja koja su dovela do brakova.

Tijekom igranja, kaže Alfred Cang, nitko ne priča o poslu, ali partije se prelijevaju u stvarni svijet. U danima nakon partija nalijeće na svoje suigrače po konferencijama. Jedan trgovac upoznao ga je sa skupinom kolega uz riječi: "Alfred je ubojit."

Izazovi križaljke

Menadžer hedge fonda Pete Muller poznat je po svojim šarolikim hobijima. Muller surfa, piše pjesme, organizira natjecanje u križaljkama temeljeno na glazbi, a križaljke objavljuje i u Washington Postu.

"Još uvijek nadgledam rad kompanije," kaže Muller za PDT Partners, svoju tvrtku koja ulaže ovisno o kvantitativnim strategijama. "Kadgod me netko pita koliko vremena provodim radeći ovo ili ono, objašnjavam da je vrijeme pogrešna dimenzija. Mogu u pet kvalitetnih minuta doći do odličnog rješenja za neki poslovni problem, pjesmu ili križaljku, ili mogu 15 minuta lupati glavom u zid."

Muller je poprilično tajnovit poduzetnik. Ne govori mnogo o svojoj tvrtci, kaže samo da imovina kojom upravlja nadmašuje 10 milijardi dolara. O svojim hobijima, s druge strane, priča vrlo otvoreno i voli podsjećati na to da je jednom prilikom pobijedio prvaka Sjeverne Amerike u Scrabbleu. "Dobio sam super pločice, a on zbilja nije," govori Muller.

Kao autor križaljki, Muller kaže kako mu je cilj "ući u bitku s onim tko ispunjava križaljku" i na kraju izgubiti. Njegova križaljka o glazbi zove se i metakrižaljka, jer ima i dodatni element zagonetke koju možete odgonetnuti tek kada križaljku i popunite.

Kada križaljke rješava, Muller će opakog protivnika izmisliti, ako ga već ne može pronaći. Na primjer, pokušava riješiti dnevne križaljke New York Timesa tako što će se oslanjati na samo pola uputa.

Bloomberg

Kartaška igra za trgovce

Jane Street Group, kompanija čiji prihodi u trećem kvartalu dosežu gotovo sedam milijardi dolara, izmislila je vlastitu igru imena Figgie. Igrači strategije za igru analiziraju u akademskim radovima, ali i na Redditu. Teško je nekome izvana dobiti karte, ali prošle godine je izišla mobilna aplikacija tako da svi mogu igrati.

Igra ima četiri ili pet sudionika, a svaki započinje s žetonima koji predstavljaju 350 dolara. Na početku runde svi daju jednaki udio koji ide u zajedničku zalihu od 200 dolara. Podijeli se 40 karata koje igrači velikom brzinom razmjenjuju četiri minute kako bi uvećali vrijednost svojih karata. Igra ima specijalizirani špil sa standardnim bojama i simbolima, ali bez brojeva. Dvije kombinacije boja i simbola imaju po deset karata, jedna ima osam, a jedna dvanaest. Bodove osvajate ako identificirate i dobijete karte u "ciljanim bojama i simbolima", istim kao i kombinacija s 12 karata. Na primjer, ako je kombinacija s 12 karata u srcu, ciljane boje i simboli su u karu.

Igrači zarađuju i prodajom karata svojim protivnicima. Na kraju svake runde, svaka karta iz ciljane kombinacije vrijedi 10 dolara, a pobjednik uzima sve iz zajedničke zalihe. Druge kombinacije su bezvrijedne.

Baš kao i na pravom tržištu, ne postoji red igre, već igrači samo viču što žele kupiti ili prodati i za koliko. Cilj je dobiti najveću vrijednost u nekoliko rundi. Igrači za svaki krug dobiju novi špil karata, a svaki ima drugačiju kombinaciju.
Viši trgovac u Jane Streetu, David Vincent, izmislio je Figgie 2013. Igru je nazvao po dionici kojom se u tom trenutku trgovalo.

"Figgie je najprije igra akcije, a donošenje brzih odluka koje su 'dovoljno dobre' puno je bolje nego da dugo razmišljate u potrazi za savršenim odgovorom," kaže Ross Rheingans-Yoo, koji je pomogao u vođenju igračkih turnira. On je sada investitor i freelance biotech konzultant koji podučava trgovanje. Novi igrači Figgieja mogu osnovne strategije shvatiti u samo par sati, kaže Rheingans-Yoo. Za poker vam, s druge strane, trebaju mjeseci.

"Figgie je nevjerojatno jednostavna igra," kaže Anthony Ozerov, doktorand statistike na Berkeleyu koji je čak napisao i rad o strategijama Figgieja. "Ta značajka trgovanja čini ovu igru mnogo izravnijom imitacijom stvarne trgovine nego mnoge druge."

 

Kompanija Jane Street se obogatila jer su bili voljni brzo reagirati kad zamijete priliku i preuzimati rizike, a upravo Figgie trgovcima pomaže izbrusiti te vještine. Ipak, te iste karakteristike privlače i kontroverze. U Indiji, regulatori su optužili Jane Street da koriste svoje trgovanje i tehnologiju za dobivanje nepoštene prednosti na najvećem svjetskom tržištu opcija i tako zgrću ogroman profit na štetu običnih investitora. Tvrtka se protiv tih tvrdnji bori na sudu i kaže kako rade legitimno.

Ove godine, Jane Street je u studentskim kampusima uvela novu igru, MegaGem. Ne žele podijeliti detalje o igri, ali i ona je osmišljena kao simulacija tržišta i trgovanja.

Bloomberg

"Liar's poker" u eri umjetne inteligencije

Arbitražna skupina u Salomon Brothersu osamdesetih je godina prošlog stoljeća postala poznata po tome što su se među sobom kladili na osmeroznamenkaste serijske brojeve na novčanicama dolara. Igra se zvala "Liar's poker". Svaki igrač uzeo bi jednu novčanicu dolara, a za pobjedu ste morali točno pogoditi koliko često se neka znamenka ponavlja u svim novčanicama koje igrači imaju u rukama.

Igra nagrađuje logiku i domišljatost, a predstavljala je novi način na koji su trgovci mogli nametnuti svoju dominaciju. Postala je kulturni pokazatelj odnosa moći koji je počeo favorizirati kvantitativne analitičare na Wall Streetu. Igra se proširila po Salomonu, a s vremenom i po drugim investicijskim bankama i trgovačkim kućama. Na početku su trgovci igrali vlastitim novčanicama dolara, ali kako je igri rasla popularnost, činovnici bi trčali u banke po nove novčanice kako bi se igra nastavila - što se pokazalo kao pogreška, jer su novčanice često imale uzastopne serijske brojeve pa je bilo lakše pogađati brojeve drugih igrača. Ubrzo su računala koja su danju služila za određivanje cijena obveznica prenamijenjena za generiranje nasumičnih brojeva poznatih kao Salomon Liar’s Poker Strips, odnosno "Slips", nakon zatvaranja tržišta.

Igrači su pogađali brojeve na temelju tuđih ponuda. Ponuda poput "četiri šestice", primjerice, značila je da ponuđač vjeruje kako se među svim novčanicama nalazi barem četiri šestice. Sljedeći igrač imao je dvije mogućnosti: osporiti ponudu ili je nadmašiti višom okladom, poput "pet šestica" ili "četiri sedmice". Igra je završavala kada bi svi igrači osporili neku ponudu.

Prva knjiga Michaela Lewisa, Liar’s Poker, pogurala je igru - i Salomon Brothers - u popularnu kulturu. Lewis kaže da se njegovo pisanje o igri više temeljilo na promatranju nego na vlastitom iskustvu. "Igrao sam samo jednom, u hotelu Dorchester u Londonu", kaže. "Šef me oderao za nekih 250 dolara i nikada više nisam igrao. Do danas, obično kad sam na nekoj konferenciji, netko izvadi novčanice i pita me hoću li igrati", dodaje.

Igra je bila toliko važna za kulturu Salomona da je legendarni trgovac na arbitražnom odjelu Victor Haghani, kad je dao otkaz u tvrtki, primio poziv glavnog izvršnog direktora Johna Gutfreunda. Svrha poziva: da mu čestita na dobivanju peteroznamenkastog iznosa u posljednjoj partiji liar’s pokera u Salomonu. Haghani je kasnije postao suosnivač - zajedno s legendarnim Salomonovim trgovcem i igračem liar’s pokera Johnom Meriwetherom - fonda Long-Term Capital Management, hedge fonda koji se 1998. godine toliko spektakularno urušio da je američka središnja banka intervenirala kako bi spriječila moguću zarazu tržišta, nagovorivši banke da ga dokapitaliziraju. Kasnije je Haghani osnovao savjetničku tvrtku za upravljanje imovinom Elm Wealth i pisao o poukama koje je izvukao iz tog razdoblja - osobito o važnosti toga da ne riskira prevelik dio vlastitog osobnog bogatstva.

Nakon što su sustavi umjetne inteligencije pokorili Go i Texas No-Limit Hold ’em, zanimljivo je zamisliti kako bi se oni snašli u toj igri. Zato je Richard Dewey angažirao svog bivšeg profesora Ciamaca Moallemija i nekoliko prijatelja da, uz savjete Marca Lanctota iz Google DeepMinda, izgrade AI program za liar’s poker koji su nazvali Solly. Ranije ove godine Solly se suprotstavio nekim od izvornih članova Salomonove ekipe i drugima, odigravši stotine partija.

Algoritam i eksperimenti detaljno su opisani u radu na arxiv.orgu, pod naslovom “Outbidding and Outbluffing Elite Humans: Mastering Liar’s Poker via Self-Play and Reinforcement Learning”, a plan je učiniti AI agenta dostupnim za online igranje.

Osnivač Google DeepMinda Demis Hassabis nedavno je primijetio kako su igre siguran način učenja i poboljšanja donošenja odluka. S tim se slažu i Salomonovi veterani. "U 1980-ima nismo znali za pristranosti poput ponašanja krda i sidrenja", kaže Haghani. "Ali najbolji igrači liar’s pokera shvaćali su te ideje i način na koji njihovi potezi utječu na protivnike. Te su ideje ključne za razumijevanje načina na koji tržišta funkcioniraju."

Bloomberg

Mentalna igra tenisa

Prije nego što je počeo ispisivati čekove startupovima u Silicijskoj dolini, Matt Cheng je kao tinejdžer osvajao međunarodne teniske turnire. Upravo to vrijeme, kaže, naučilo ga je vještinama koje su mu trebale da postane uspješan u svijetu financija. Chengova VC tvrtka iz Taipeija, Cherubic Ventures, rano je ulagala u buduće jednoroge kao što su Flexport, Hims&Hers Health i Calm.

Prva lekcija koju je naučio iz tenisa bila je igranje solo. Tenis je fizička igra, ali, baš kao i u drugim sportovima, u njoj rješavate i mentalne probleme. Igrači moraju analizirati situacije, smišljati rješenja i donositi odluke u djeliću sekunde na teniskom terenu. Prekidi su dozvoljeni samo u slučaju ozljede, a igrači imaju tek nekoliko minuta za brisanje znoja i gutljaj-dva tekućine tijekom razmjena.

Cherubic Ventures upravlja imovinom od 462 milijuna dolara, a funkcionira po vrlo rijetkoj strukturi u kojoj jedan partner - Cheng - samostalno donosi sve odluke o investicijama. "Nema kolega koji će dijeliti pritisak, nema trenera koji će tražiti time-out. Sami ste na terenu i pokušavate dobiti meč," objašnjava.

Druga lekcija koju je naučio je strategija koju Cheng naziva "osvajanje tri od pet." U muškom tenisu, Grand Slam meč osvaja onaj igrač koji dobije tri od najviše pet setova. Kako bi osvojio set, mora nadigrati svog suparnika za najmanje dva gema. Drugim riječima, ne morate dobiti baš svaku razmjenu. "Ne smijem biti kratkovidan i dopustiti da me deprimira jedna loša razmjena," kaže Cheng, prisjećajući se napornih mečeva koji su znali trajati i po pet sati. "Moram svake sekunde biti fokusiran isključivo na sljedeći udarac, a ne na poen koji sam izgubio."

Cheng je svojevremeno bio najviše rangirani igrač Tajvana i u singlu i u parovima. Juniori obično igraju na pobjedu u tri seta. Tijekom jednog ključnog meča na juniorskom Davis Cupu 1991. godine, Cheng je pao u veliki zaostatak na samom početku meča - izgubio je prvi set i svoj servis u drugom. Forehand mu nije funkcionirao, ali Cheng je ostao strpljiv. Analizirao je slabosti svojeg protivnika i postepeno preokrenuo meč snažnim servisom, preciznim skraćenim loptama i agresivnom igrom na mreži.

Upravo tu strategiju Cheng je primijenio kada je uložio u Hims&Hers 2017. godine. Suosnivač Andrew Dudum prije toga je imao još jedan poslovni poduhvat koji se ugasio, a mnogi raniji ulagači nisu željeli uložiti ponovno.

Ali "potrebna su tri seta da dobijete Grand Slam," kaže Cheng, jedan od rijetkih koji je ponovno uložio u Duduma. Hims je s vremenom postao jedna od najvrjednijih Chengovih investicija, tržišne vrijednosti od oko 11 milijardi dolara krajem ovog listopada. To je više od 500 puta više nego valuacija u trenutku Chengovog ulaganja.

Ovih dana Cheng putuje između Japana, Tajvana i SAD-a i upoznaje se s osnivačima, posjećuje kompanije i traži nove poslove. Nema više toliko vremena za igru, ali njegova kompanija vodi tenisku akademiju koja broji više od 1.000 studenata, kako djece, tako i odraslih.

Što vas Jeopardy može naučiti o riziku

Kerry Benn u Jeopardyju je bila na tronu otprilike dva dana - odnosno 60 minuta koliko je trajalo snimanje. Otada je mnogo razmišljala o tome kako igrači upravljaju rizikom.

Kao urednica u Bloombergu i dugogodišnja obožavateljica tog TV kviza, uvijek je voljela činjenice i brojke. Kada je bila mala, čitala bi enciklopedije kad bi joj bilo dosadno. Svoju priliku za nastup u Jeopardyju dobila je 2017. godine nakon što je prošla online test i audiciju.

Igra nudi pojmove, odnosno odgovore, od kojih je svakome pripisana određena novčana vrijednost. Prvi igrač koji pritisne gumb i postavi točno pitanje na dani odgovor osvaja taj novčani iznos. Krivi odgovori (odnosno kriva pitanja) oduzimaju vam novac. Postoje i tri dvostruke opcije - u kojima igrač koji odabere tu opciju može osvojiti dvostruki iznos - kao i finalna runda. Igrači se klade na sav ili na dio osvojenog iznosa. Na kraju pobjednik zadrži sve što je osvojio (u prosjeku oko 12.000 dolara). Drugoplasirani uzima 3.000 dolara, a treće mjesto vrijedi 2.000 dolara.

Klađenje zahtijeva kompliciranu mentalnu matematiku. Morate odlučiti koliko možete riskirati i balansirati svojim znanjem u određenom području sa željom da pobijedite i odnesete kući veći iznos. Igrači sve to rade pod svjetlima studija i pred publikom, a istovremeno se pokušavaju sjetiti, recimo, koji je glavni grad Lihtenštajna.

Rekordni iznos koji je netko osvojio u ovoj igri je 131,127 dolara, postavljen 2019. godine. Osvojio ga je James Holzhauer, a ne iznenađuje činjenica da se on profesionalno kladi na sport. Većina natjecatelja nema baš toliki apetit za rizik - to su uglavnom obični ljudi koji su vlastitim novcem platili kartu do Los Angelesa. Žele zaštititi svoj osvojeni novac koliko god mogu, čak i kad bi im bilo pametnije da o njemu razmišljaju kao o lažnom novcu samo za igru.

Holzhauer je pak redovito ulagao sve, izazivajući šok među publikom naviknutom na nešto konzervativniji pristup. Njegov uspjeh redefinirao je strategiju za sve kasnije natjecatelje. Ako je netko spreman riskirati, to izaziva i druge da učine isto.

Holzhauer i drugi takvi natjecatelji ponašaju se dosta slično kao i profesionalci s Wall Streeta. Ako su preoprezni dok drugi zarađuju, ostat će bez posla. Budući da ulažu tuđi novac, uvijek mogu pokušati s nečim drugim ako se balon raspukne.

Što se Benn tiče, ona je osvojila nekih 10 posto Holzhauerovog rekorda, a i to je bio najveći iznos koji je u životu zaradila za sat vremena posla. Muža je odvela na dvotjedno putovanje središnjom Europom - nakon što joj je 50 posto osvojenog iznosa otišlo na porez.

Bloomberg

Igra podzemne željeznice

Chris Solarz, bivši konzultant, a kasnije investitor u kriptovalute, jednom je 44 sata u komadu proveo trčeći preko tri vrha u kanadskom planinskom lancu Rocky. Istrčao je više od 300 maratona i srušio devet Guinnessovih rekorda - uključujući i onaj za najbrže preplivani krug oko Staten Islanda (trebalo mu je 14 sati). Međutim, neki od njihovih podviga više su se svodili na kalkulaciju nego na izdržljivost, tipa najveći broj pubova koje je njegov tim posjetio u 24 sata (250) ili najbrži prolazak kroz svih 468 stanica njujorške podzemne željeznice (22 sata i 52 minute).

"To su sve neke verzije problema trgovačkog putnika," kaže Solarz. U tradicionalnoj verziji, postavlja se pitanje kako trgovačkog putnika provesti kroz popis gradova najkraćom mogućom rutom. Ta zagonetka koristi se za razmišljanje u mnogim zadacima, uključujući računalno programiranje i inženjerstvo.

Kao dijete, Solarz je bio "blago rečeno opsjednut" Guinnessovom knjigom rekorda. Godinama kasnije, kao 30-godišnjak je ostvario svoj dječački san. Solarz i njegov prijatelj Matthew Ferrisi proveli su četiri-pet mjeseci opsesivno razmišljajući i svakom detalju njujorške podzemne željeznice i kako proći sve stanice u najkraćem mogućem vremenu.

Podzemna je otvorena stalno: kada je najbolje vrijeme za početak igre? Na kojoj stanici, u kojem smjeru, kojom rutom?

Downloadali su rasporede vlakova i izgradili model u MATLAB-u kako bi prošli kroz bilijune mogućih scenarija. Izveli su i dva testna prolaska i zapamtili u koje vlakove moraju ući kako bi što manje trčali između stanica.

Sami su osmislili matematiku i završili rutu dvije minute kasnije od predviđenog vremena. Samo jednom su se zaustavili da odu do toaleta. Ipak, prethodni rekord srušili su za više od dva sata. Svoj rekord postavili su 2009. godine, a on je vrijedio gotovo pet godina, sve dok jedna druga skupina vrijeme nije spustila za dodatnih 26 minuta. Rekordi su rušeni još nekoliko puta, a izazov sada zahtijeva prolazak kroz 472 stanice.

Više od deset godina Solarz je radio kao globalni makro specijalist u Cliffwateru. Tamo je savjetovao neke od najvećih američkih mirovinskih fondova o investiranju. Godine 2022. prebacio se na kriptovalute, a sada je izvršni direktor za investicije digitalne imovine u Amitis Capitalu.

Solarz vidi sličnosti između upornosti koju je zahtijevao prolazak kroz stanice podzemne željeznice i svog posla u financijama. U proteklih 20 godina pregledao je oko 5.000 upravitelja fondova. "Uvijek sam bio motiviran da radim izazovne, uzbudljive stvari koje se isprva čine zastrašujućima," kaže on. "Da se radi samo o prisjećanju ili čistom intelektu, ne bih mogao biti na vrhu industrije. Ali ako mogu dodati svoju vještinu, a to je da mogu najdulje biti najpedantniji, možda imam šansu."

Bloomberg

Grandmaster ekonomije

Međunarodni pregovori zahtijevaju strpljivo, strateško razmišljanje s jasnim uvidom u to kako osoba s druge strane stola razmišlja. Postoji jedna igra koja najbolje brusi te vještine: šah.

Ekonomist s Harvarda Kenneth Rogoff to dobro zna. U svojoj karijeri radio je u institucijama koje usmjeravaju globalna gospodarstva, poput Međunarodnog monetarnog fonda ili američkog Feda. On je i grandmaster u šahu, koji je predstavljao SAD na svjetskim prvenstvima.

Šah je naučio kao šestogodišnjak od svojeg oca, a ozbiljnije se zainteresirao kad je za 13. rođendan dobio set za igru. Mučila ga je dvojba treba li napustiti šah i okrenuti se karijeri u ekonomiji. "Shvatio sam i da jedno i drugo zahtijevaju totalni fokus," kaže Rogoff. "Mislim da je prevagu odnijelo to što sam mislio da kroz ekonomiju mogu napraviti nešto bitno sa svojim životom."

Rogoff je poznat po svojem istraživanju dužničnih kriza, neovisnosti centralnih banaka i deviznih tečajeva. Njegov rad ključan je i za političare i stratege s Wall Streeta. Lekcije koje je naučio iz šaha nikad nije zaboravio. "Kada igrate šah, počnete ga gledati kao borbu na život i smrt, iako to, naravno, nije slučaj," kaže on. "Ali nalazite se u intenzivnoj, kompetitivnoj situaciji i kada naučite u toj situaciji kontrolirati živce, tu vještinu možete prenijeti na mnoge druge stvari."

Igre oklada sudionike uče kako da brzo reagiraju kad vide prednost. Šah, s druge strane, traži hladnu refleksiju u ključnim momentima. Kao glavni ekonomist MMF-a, Rogoff je trebao tu disciplinu kako bi donosio odluke s nepotpunim informacijama. Igra vas uči da razmišljate metodično i izbjegavate impulzivne poteze.

Potrebno je biti u ravnoteži. Rogoff se prisjeća pregovora s Argentinom o spašavanju kojemu se 2001. protivio. "Kada vam sat otkucava i morate napraviti potez, u šahu se ponekad morate osloniti na intuiciju i analogije," kaže.

Igra ga je također naučila da se zaustavi i razmisli prije nego donese finalnu odluku. "To je dobra disciplina, a šah vas zbilja tjera da ju razvijete jer, ako to ne učinite, stalno ćete griješiti," objašnjava.