Problem privatnog kreditiranja nisu mediji - već iluzija da novac uvijek može van

Marc Rowan, glavni izvršni direktor tvrtke Apollo Global Management Inc., nikada ne propušta priliku okriviti medije za svaku zabludu i strah o tome što je privatno kreditiranje i koje rizike predstavlja. Glavni problem s tom interpretacijom jest to što je pogrešna.

Rowanova jedinstvena misija da redefinira privatno kreditiranje kao nešto mnogo veće i šire nego što je općeprihvaćeno ima smisla za Apollo i njegovu osiguravateljsku granu Athene. No to ne pomaže investitorima, regulatorima ili političarima da se uhvate u koštac sa specifičnim problemima koje ovo tržište predstavlja. A to je važno tijekom ključne faze u kojoj će se odlučivati o njegovom mjestu u gospodarstvu – i u američkim mirovinskim računima.

Uzmimo za primjer poziv o zaradi u prvom kvartalu održan u srijedu. "Dopustite mi da se sada okrenem raspravi o privatnom kreditiranju", rekao je Rowan u svojim uvodnim napomenama. "Tržište, zapravo mediji, ostaje fiksirano na isječak od dva bilijuna dolara ovog tržišta, koji bi se ispravno trebao zvati polužno kreditiranje (levered lending)". Apollo i Athene posjeduju neke od rizičnijih zajmova koji se često koriste za financiranje otkupa putem privatnog kapitala (private-equity buyouts) na koje on ovdje misli. No tvrtka je više usredotočena na dug investicijskog rejtinga kompanija, potrošača i drugdje, za što tvrdi da je potencijalno tržište od 40 bilijuna dolara.

"Opsesija ovim vrlo uskim kutom tržišta, ovim isječkom od dva bilijuna dolara polužnog kreditiranja, iskreno je nedostatak mašte", rekao je Rowan.

Ipak, istog tog dana, Odbor za financijsku stabilnost (FSB), skupina vodećih svjetskih financijskih regulatora, otvorio je svoje detaljno izvješće o "Ranjivostima u privatnom kreditiranju" definirajući tu klasu imovine kao "nebankovno izravno kreditiranje srednjim poduzećima dogovoreno na bilateralnoj osnovi... procijenjeno na između 1,5 i dva bilijuna dolara".

A ako regulatorima nedostaje mašte, pretpostavljam da nedostaje i bankarima. U nizu objava o tome koliki je rizik privatnog kreditiranja u njihovim knjigama, JPMorgan Chase & Co., Goldman Sachs Group Inc. i drugi vodeći američki zajmodavci raščlanili su svoju izloženost fokusirajući se na taj isti isječak. "Naš je osjećaj da su ljudi zainteresirani upravo za te stvari tipa polužnih zajmova", rekao je glavni financijski direktor JPMorgana, Jeremy Barnum, analitičarima i investitorima tijekom nedavnog poziva o zaradi. Direktori u Blackrocku Inc. i drugi menadžerima alternativne imovine koristili su tu frazu da označe isto tržište. To je jednostavno uobičajena uporaba.

Rowanovo neslaganje s medijima nije samo pitanje definicija. Također je napao medije zbog onoga što se događa s troškovima zaduživanja za tvrtke – i povratima za investitore. Viši troškovi zaduživanja izražavaju se kao širi rasponi u odnosu na neku bezrizičnu stopu, poput prinosa na trezorske zapise. "Rekao bih da se gotovo cijelo širenje raspona kojemu smo svjedočili dogodilo u medijima, a ne na tržištu", izjavio je. "Uz iznimku softvera ispod investicijskog rejtinga i, u određenoj mjeri, softvera investicijskog rejtinga."

Ponovno, ovo je u suprotnosti s drugim velikim tvrtkama. Evo što je prošlog mjeseca rekao Larry Fink, izvršni direktor BlackRocka: "Zapravo, potražnja institucija se ubrzava. Oni povećavaju alokaciju u privatno kreditiranje jer širi rasponi povećavaju potencijal povrata."

Ili David Solomon, izvršni direktor Goldman Sachsa: "Jedna od zanimljivih stvari koje vidimo, a koja je prilično konstruktivna za naše poslovanje, jest to da rasponi postaju povoljniji za zajmodavce." Ted Pick, izvršni direktor Morgan Stanleya, istaknuo je istu stvar.

Rowan nije sasvim sam u odabiru medija kao svog dežurnog krivca. Drugi direktori u upravljanju imovinom također su proteklih mjeseci kritizirali naslove koji šire strah, no oni su, za razliku od Apolla, često bili u tvrtkama koje su pod većim pritiskom zbog povlačenja sredstava malih ulagača, poput Blue Owl Capital Inc.-a. Ljudi napadaju kada pate.

Naravno, mogli biste me vidjeti jednostavno kao novinara iritiranog ljudima iz financija koji upućuju kritike medijima. No to promašuje bit: ovdje se vodi važna rasprava koja će utjecati na stvarne političke odluke i propise o ulozi privatnog kreditiranja u gospodarstvu, načinu na koji se ono nadzire, tko mu ima pristup i u kojem obliku.

Izvješće FSB-a dio je tekućeg rada usmjerenog na razumijevanje koji su podaci i nadzor potrebni kako bi središnje banke i njihove vlade imale snažan uvid u to kako se gospodarstvo financira i koje rizike javni i privatni oblici duga predstavljaju za financijski sustav u cjelini.

Kao što izvješće navodi, izazovi s podacima sprječavaju učinkovito praćenje privatnog kreditiranja – kako god ga definirali. Središnje banke uključene u FSB žele bolje informacije kako bi mogle procijeniti veze između banaka i privatnog kreditiranja, kao i nesklade između toga koliko je lako prodati zajmove i koliko lako investitori mogu tražiti svoj novac natrag. To su stvarne ranjivosti koje mogu utjecati na život tvrtki i radna mjesta ljudi. Veća transparentnost je ključna.

Banka Engleske trenutno provodi svojevrsni stres-test kako bi pokušala dokučiti kako bi veliki problemi u privatnom kreditiranju utjecali na banke i upravitelje fondova – te na šire gospodarstvo. To može učiniti samo uz izravnu pomoć velikih igrača na tržištu, i treba priznati da je Apollo uključen u tu vježbu. (Tvrtka također obećava dnevne cijene za zajmove koje posjeduje i kojima povremeno trguje s drugima – iako je određivanje cijena samo jedan od problema vezanih uz transparentnost.)

Ipak, ovo će samo djelomično pomoći u odlučivanju o budućem nadzoru ovog tržišta. Sloboda s kojom fondovi mogu poslovati i zaštitni mehanizmi koji bi trebali pomoći u zaštiti malih ulagača, dok ih se potiče da ulažu novac u privatno kreditiranje, ovisit će mnogo više o političkom raspoloženju i raspravi, posebno u SAD-u.

Oslanjanje na trumpovski trend potkopavanja medija na svakom koraku vjerojatno će osiromašiti tu raspravu, učiniti je plitkom i vjerojatno pristranom. To također neće poboljšati transparentnost. Energija bi se mnogo bolje utrošila na raspravu o rizicima za male ulagače i ispravnim vrstama struktura za posjedovanje polužnih privatnih zajmova srednjeg tržišta.

Kao što sam pisao mnogo puta – u potpunom suglasju s Rowanom – daleko je bolje da ova vrsta duga bude u rukama investitora nego banaka. Ali samo dotle dok ti investitori nisu u zabludi da mogu dobiti svoj novac natrag kad god požele. A upravo je ta zabluda ono što je zapravo potaknulo nedavne medijske naslove – i te rastuće troškove privatnog zaduživanja.