Ventil za inflaciju: Hrvatska redefinira strukturu primanja zaposlenih

U Hrvatskoj su u 2025. godini zabilježene rekordne isplate neoporezivih primitaka zaposlenicima, koje su dosegnule ukupan iznos od 2,88 milijardi eura. Prema podacima Porezne uprave, radi se o povećanju od 200 milijuna eura u odnosu na prethodnu godinu te čak 800 milijuna eura više nego 2023. godine.

Ovaj snažan rast otvara ključna pitanja: u kojoj mjeri takve isplate zamjenjuju realan rast bruto plaća i kakve dugoročne posljedice stvaraju za javne financije? U razgovoru za Bloomberg Adria TV, Helena Schmidt, čelnica Deloittea za Hrvatsku, analizirala je pozadinu i implikacije ovog trenda.

Značajna ušteda i za poslodavce i za radnike

Glavni razlog sve češće prakse isplate neoporezivih primitaka leži u značajnoj financijskoj razlici u odnosu na klasično povećanje bruto plaće. Helena Schmidt to pojašnjava na konkretnom primjeru prosječne bruto plaće koja se kreće oko dvije tisuće eura.

"Ako poslodavac isplati 200 eura neoporezivo, zaposlenik će taj iznos u cijelosti dobiti na ruke. Međutim, ako bi se za isti iznos od 200 eura povećala bruto plaća, nakon odbitka doprinosa i poreza, radniku bi na kraju ostalo 76 do 80 eura manje. To je značajna razlika, pogotovo na toj razini primanja", objašnjava Schmidt.

Upravo ta razlika, koja predstavlja skoro četrdeset posto poreznog opterećenja, snažan je financijski poticaj poslodavcima da kompenzaciju strukturiraju na ovaj način. U borbi za zadržavanje kvalitetnih radnika, posebice u privatnom sektoru koji se mora natjecati s rastom plaća u javnom sektoru, neoporezive isplate postale su ključan alat za poboljšanje primanja zaposlenika.

Hrvatski odgovor na inflaciju

Schmidt ističe kako Hrvatska po ovom modelu nije izuzetak u Europskoj uniji. Sve zemlje članice imaju određenu paletu neoporezivih isplata, čiji opseg ovisi o fiskalnom kapacitetu države, strateškim ciljevima poput demografije i mobilnosti, ali i snazi sindikata.

Ipak, postoji bitna razlika u namjeni. "U drugim zemljama Europe, neoporezive isplate češće su usmjerene na dugoročne planove, poput mirovinskih fondova ili strateških bonusa. U Hrvatskoj, one više služe kao alat za ublažavanje efekta inflacije i udara rasta cijena. To je, kolokvijalno rečeno, novac na ruke kako bi se ljudima pomoglo da lakše prežive", kaže Schmidt. Smjer je, dakle, europski, ali je izvedba prilagođena lokalnoj ekonomskoj situaciji.

Utjecaj na kredite i mirovine

Za zaposlenike koji planiraju podizanje kredita, rastući udio neoporezivih primitaka donosi dobre vijesti. Prema iskustvu Deloittea, banke prilikom procjene kreditne sposobnosti uglavnom uzimaju u obzir sve redovne uplate koje sjedaju na račun klijenta.

"Banke u principu gledaju na prigodne nagrade, božićnice, regrese i topli obrok kao na dio plaće. Budući da mnoge tvrtke te isplate navode i u svojim ponudama za posao, one postaju svojevrsna obveza poslodavca, što bankama daje dodatnu sigurnost", pojašnjava Schmidt.

S druge strane, postavlja se pitanje dugoročne održivosti javnih sustava, prvenstveno mirovinskog. Manja osnovica za doprinose negativno utječe i na prvi stup, iz kojeg se financiraju sadašnji umirovljenici, i na drugi stup, koji predstavlja temelj budućih mirovina.

 

Ipak, Schmidt smatra da ovaj problem nije toliko dramatičan koliko se čini. "Unatoč velikom apsolutnom iznosu, udio neoporezivih primitaka u relativnom smislu se smanjuje zbog rasta plaća i inflacije. Mislim da se više trebamo pozabaviti demografijom i širenjem porezne baze nego što će sama ova komponenta imati presudan utjecaj", ističe.

Dok neoporezive isplate trenutno služe kao učinkovit mehanizam za povećanje primanja i zadržavanje radnika, dugoročna stabilnost zahtijevat će sveobuhvatnije reforme. Schmidt zaključuje kako u Hrvatskoj i dalje postoji značajan prostor za rasterećenje oporezivanja rada, pogotovo u usporedbi s oporezivanjem kapitala ili najma nekretnina, što bi moglo dodatno potaknuti konkurentnost i privući mlade stručnjake.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.