Može li vas banka 'kazniti' za prijevremenu otplatu kredita?

Prijevremena otplata kredita mnogima se čini kao jednostavan način da se ranije riješe obveze prema bankama, no velik broj građana nije zapravo siguran može li im takvo što donijeti i dodatni trošak. Banke su, naime, pri zatvaranju kredita prije roka često naplaćivale naknade, no iako su takve naknade bile uobičajena praksa, sudovi su posljednjih godina u velikom broju slučajeva odlučili da su one nezakonite.  

Prijevremena otplata kredita podrazumijeva otplaćivanje duga banci prije dogovorenog roka otplate. Prema priručniku Hrvatske narodne banke Financijska pismenost, dužnici imaju pravo u bilo kojem trenutku djelomično ili u potpunosti prijevremeno otplatiti kredit. No ono što je mnogima nepoznato jest da im banke u tom slučaju ne bi trebale naplatiti naknadu, a ako su to napravile, možete ih tražiti da vam vrate taj iznos.

O čemu je točno riječ? Prijevremena otplata kredita pojedincima može donijeti veliku uštedu jer, ako se donese u pravom trenutku, može se uštedjeti tisuće eura na kamatama, odnosno značajno smanjiti ukupan iznos koji bi inače platili banci. Kamatne stope čine veliki dio mjesečne rate, a ranijom otplatom moguće je izbjeći dio tih troškova. Zato su banke do prije nekoliko godina za prijevremenu otplatu kredita naplaćivale naknade koje su znale iznositi od jedan do tri posto vrijednosti kredita, ovisno o banci i ugovoru koji biste imali. 

No to danas uglavnom nije slučaj, a praksa sudova do sada je pokazala da se za naplaćene naknade može tražiti povrat od strane banaka. 

Primjeri prakse sudova

Posljednjih godina mediji su više puta izvještavali o nekoliko slučajeva u kojima su sudovi naknade za prijevremenu otplatu kredita banaka proglasili nezakonitima. Konkretno, mediji su 2023. pisali o tome da je Ustavni sud donio odluku u pet predmeta od kojih se jedan odnosi na Privrednu banku Zagreb, a četiri na Addiko banku, koje su se žalile na ranije presude sudova koji su presudili u korist potrošača vezano za naplaćene naknade. Ustavni sud tada je odlučio da tvrdnja banaka da ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja naknadu za pruženu uslugu jednostavno ne stoji jer ti navodi nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima o stvarnim troškovima usluge banke.

U prosincu 2024. godine, Vrhovni sud RH odlučio je i da Addiko banka mora vratiti 693 tisuće eura jer je naplatila nezakonite naknade za prijevremenu otplatu devet kredita četirima poljoprivrednim poduzećima iz Osječko-baranjske županije. Time je više puta od strane suda potvrđena ništavnost naknada za obradu kredita koje banke nisu ugovorile kao stvarni trošak, omogućujući potrošačima povrat sredstava s pripadajućim zateznim kamatama. 

Nekoliko je razloga zašto banke nisu trebale naplaćivati te naknade. Odluka suda iz 2024. najviše se svodi na to da obrada prijevremene otplate kredita nije dodatna usluga banaka, već dio njihovog redovnog poslovanja. Prema tome se takvim naknadama bankarska usluga plaća dva puta. Osim toga, problem je i što pojedinci uglavnom ne mogu pojedinačno pregovarati o naknadama.

Depositphotos

Što to znači za pojedince? 

Najvažnije u svemu je odgovor na pitanje što to sve donosi za klijente? Na temelju prethodnih odluka sudova, pojedinci u pravilu mogu potraživati povrat ako ih je banka tražila naknade. No u realnosti je takav povrat teško dobiti bez prethodne tužbe s obzirom na to da je potrebno sudski utvrditi nezakonitost naknade za svaki kredit. Tek se tada, na temelju sudske odluke može tražiti povrat naknada.

Komentirajući ovu temu iz Hrvatske udruge banaka (HUB) za Bloomberg Adriju su kazali da banke u Hrvatskoj, od donošenja zakonskih izmjena i u skladu s važećim regulatornim i zakonodavnim okvirom, ne naplaćuju potrošačima naknade za prijevremenu otplatu kredita te da je postupanje banaka u tom pogledu ujednačeno na razini cijelog bankarskog sektora. Dodaju i da su, u razdobljima prije navedenih zakonskih izmjena, banke postupale u skladu s tada važećim propisima i regulatornim okvirom.

 

"U ranijim razdobljima banke su, uvijek u skladu s važećom regulativom, sukladno vlastitim poslovnim politikama ugovarale naknade na različite načine, pri čemu su se regulatorni okviri koji su se odnosili na navedeno pitanje tijekom vremena mijenjali. Zbog razlika u ugovornim odredbama i poslovnoj praksi pojedinih banaka, koje su bile dopuštene tadašnjim regulatornim rješenjima, sudski postupci koji se vode u vezi s ovom problematikom ovise o sadržaju konkretnog ugovornog odnosa i utvrđenju relevantnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Posljedično, sudske odluke u tim predmetima razlikuju se, budući da proizlaze iz različitog načina ugovaranja i postupanja pojedinih banaka", navode iz HUB-a. 

Dodaju i da ne raspolažu podacima o broju pokrenutih ili pravomoćno okončanih sudskih postupaka vezanih uz navedeno pitanje, no naglašavaju da je praksa sudova različita te da se sudski postupci vode pred različitim sudskim instancama.