Rast plaća u Hrvatskoj će ovisiti o rastu produktivnosti, evo objašnjenja

Kretanje cijena dionica, zlata i kripto valuta je važno za ljude koji su investirali u te klase imovine. U Hrvatskoj relativno mali dio stanovništva ulaže u te klase imovine, a većina drži novce na štednji u bankama ili u nekretnine. A većina ljudi ipak živi od plaće.

S obzirom na to važnije je prognozirati kako će se dugoročno kretati plaće nego burzovni indeksi. U konačnici čak i oni individualni investitori koji sudjeluju u financijskim tržištima, umjesto da "čuvaju" novce na banci, ta ulaganja financiraju dominantno iz plaća.

U kratkom roku na rast plaća u ekonomiji utječu brojni faktori: višak ili manjak radne snage (nezaposlenost), dio ekonomskog ciklusa u kojem se država, regija i svijet nalaze, državne intervencije (prelijevanje rasta plaća iz javnog u privatni sektor i zakonske izmijene itd. Ali u dugom roku je rast plaća primarno određen produktivnošću gospodarstva.

Produktivnost ovisi o puno faktora, ponajmanje o samim radnicima. Struktura gospodarstva, razina obrazovanja, tehnološki napredak, investicije, kvaliteta upravljanja i institucionalno okruženje su zapravo ti koji će odrediti dugoročnu putanju plaća.

Samo mjerenje produktivnosti rada i usporedba među državama su kompleksni procesi s brojnim metodološkim problemima. Razlike u cijenama, različiti računovodstveni standardi, ukupni broj radnih sati, siva ekonomija i multinacionalne kompanije (zbog izbjegavanja poreza i slično) mogu značajno utjecati na rezultat.

Zbog toga je najprikladnije uspoređivati države sličnog standarda, metoda mjerenja i institucionalnog okruženja. U svrhu određivanja dugoročnih mogućnosti Hrvatske po pitanju rasta plaća usporedit ćemo je s prosjekom Europske unije (EU), Slovenijom, Poljskom i Slovačkom.

Kolika je produktivnost zaposlenih u Hrvatskoj?

Jedna od mjera produktivnosti je ostvarena dodana vrijednost po radniku. Dobije se tako dijeljenjem ukupno ostvarene bruto dodane vrijednosti u ekonomiji, koja se dobije tako da se od ukupno ostvarene proizvodnje (outputa) oduzmu troškovi proizvodnje i međuproizvoda (inputa), s brojem zaposlenih.

Najnoviji podaci kojima Eurostat raspolaže se odnose na 2023. Kada se pogleda sektor djelatnosti "Industrija, građevinarstvo i tržišne usluge", iz čega su izuzete djelatnosti koje uglavnom spadaju u javni sektor, Hrvatska zaostaje ne samo za prosjekom EU nego i ostalim državama s kojima ju uspoređujemo.

Dakle 39,47 tisuća eura ostvarene dodane vrijednosti po zaposlenom u Hrvatskoj je značajan zaostatak za 76,55 tisuća na razini cijele EU, 63,04 tisuća u Sloveniji, 48,58 tisuća u Poljskoj i 51,41 tisuća u Slovačkoj.

 

Razlike jasno pokazuju da se dugoročno ne može održati situacija u kojoj je prosječna plaća u Hrvatskoj 100 eura manje nego u Poljskoj (2023. prosječna bruto plaća u Poljskoj 1573 eura, u Hrvatskoj 1476 eura), 73 eura veća nego u Slovačkoj (2023. prosječna bruto plaća u Slovačkoj 1403 eura, u Hrvatskoj 1476 eura), i sve bliža prosječnoj plaći u Sloveniji (razlika u bruto iznosu je pala na 500 eura mjesečno).

Velike su razlike među djelatnostima. Najmanji zaostatak Hrvatske je u "Prijevoz i skladištenje", "Trgovina na veliko i malo". "Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane" te "Poslovanje nekretninama".

"Prerađivačka industrija", u kojoj je najviše zaposlenih (232 tisuće u siječnju ove godine) , značajno zaostaje po pitanju produktivnosti po zaposlenome. Tek je na 39 posto prosjeka EU, 61 posto produktivnosti po zaposlenome u prerađivačkoj industriji Slovenije, 79 posto Poljske, i 75 posto Slovačke.

Zaostajanje Hrvatske

Između Slovenije, Hrvatske, Poljske i Slovačke je upravo Hrvatska najviše udaljena od prosjeka EU. Tako u djelatnostima "Prerađivačka industrija" Hrvatska zaostaje za Poljskom i Slovačkom 10 postotnih bodova a Slovenijom čak 25 postotnih bodova. U građevinarstvu je situacija još gora, i Hrvatska zaostaje značajno.

Obnova nakon krize

Opisano ne znači da u Hrvatskoj nema napretka po pitanju rasta bruto dodane vrijednosti (BDV). Korigirano za rast cijena, ukupno ostvarena bruto dodana vrijednost u Hrvatskoj je narasla 30,74 posto.

Godina 2015. je bitna zato što je to bila zadnja prva godina rasta BDP-a nakon krize. Rast je usporediv s rastom Poljske i Slovenije, a značajno veći od rasta prosjeka EU i Slovačke. Neka područja su ipak nedovoljno iskorištena za rast, kao prerađivačka industrija. Nakon više godina propadanja industrije, rast BDV-a mogao je biti i veći.

Potrebno je ulaganje u istraživanje i razvoje te kreativna destrukcija za dugoročni rast plaća

Da bi se povećao budući rast produktivnosti, a time i rast plaća, Hrvatska treba početi uvoditi industrije više dodane vrijednosti, kapitalno a ne radno intenzivne. Industrijska struktura je još uvijek nepovoljna, s niskim udjelom srednje i visoko tehnološke industrije.

Ovogodišnji dobitnici Nobelove nagrade iz ekonomije dobili su je zbog zasluga u otkrivanju preduvjeta ekonomskog rasta kroz tehnološki napredak i kreativnu destrukciju.

Joel Mokyr je pokazao da je za očuvanje dugoročnog ekonomskog rasta ključno kontinuirano ulaganje u nove tehnologije i njihovo širenje. Druga dva dobitnika, Philippe Aghion i Peter Howitt dobili su nagradu za doprinos za pojašnjenje procesa kreativne destrukcije, koji objašnjava kako nove inovacijama i tehnologije istiskuju stare s tržišta i tako stvaraju proizvode i usluge veće vrijednosti.

Hrvatska se desetljećima oslanjala na suprotne postupate: nisko ulaganje u nove tehnologije i sprječavanje kreativne destrukcije. Znanost i obrazovanje nikada nisu bile visoko na listi nacionalnih i ekonomskih prioriteta Hrvatske, a za primjere sprječavanja kreativne destrukcije dovoljno se sjetiti milijardi subvencija brodogradilištima i spašavanje gubitaških kompanija iz doba Jugoslavije.

Ako građani Hrvatske žele da se rast plaća nastavi onda moraju aktivno zagovarati politike inoviranja, većeg ulaganja u istraživanje, razvoj i znanost. Stare industrije koje ne mogu ostvarivati dovoljnu dodanu vrijednost da bi isplatile sve veće plaće u budućnosti se mora pustiti da propadnu, a ne ih umjetno održavati na životu.

Stvaranje okruženja za nastanak novih industrija rada visoke dodane vrijednosti nije samo pitanje obrazovanja i ulaganja, nego i institucionalnog okruženja. Spor i korumpiran pravosudni sustav, bespotrebno komplicirana birokracija ("red tape") i nepoticajan porezni sustav su podjednako važni. U konačnici je bitan i financijski sustav, jer je lakši pristup kapitalu da bi se novi sustav mogao financirati. Za dugoročni rast plaća je s promjenama potrebno započeti što prije.