Turizam našao radnike za 2026. Što je s kvalitetom usluge?

Turistička sezona 2026. je krenula, a ključno pitanje je ima li Hrvatska dovoljno ljudi da isporuči turizam kakav naplaćuje. Hrvatski hotelijeri i ugostitelji i dalje se bore s nedostatkom radne snage, sve većim oslanjanjem na strane radnike i pritiskom na kvalitetu usluge.

Domaći hotelijeri procjenjuju da će im ove godine trebati oko 5000 sezonskih radnika više nego lani, što predstavlja porast od šest posto. Interna anketa Hrvatske udruge poslodavaca pokazala je da oko 60 posto anketiranih tvrtki očekuje potrebu za novim zaposlenicima, dok njih 40 posto smatra da im u sezoni neće trebati više radnika nego prošle godine. U isto vrijeme, konkurencija na Mediteranu ne čeka, a tržište rada postaje jedno od ključnih bojišta za uspjeh sezone.

O izazovima koji stoje pred sektorom, od planiranja i birokracije do percepcije poslova u turizmu, za Bloomberg Adriju govori Antonija Šarić, konzultantica za ljudske resurse specijalizirana za turizam.

Spremni, ali uz upitnu kvalitetu

Naizgled, situacija uoči glavnog dijela sezone je pod kontrolom. "Prema informacijama kojima raspolažem, imamo dovoljan broj ljudi. Hotelijeri su se ipak pripremili na vrijeme, s obzirom na to da ova situacija na tržištu rada traje već desetak godina", ističe Šarić. Međutim, odmah dodaje kako je ključni naglasak sada prebačen s kvantitete na kvalitetu radne snage, što otvara niz novih izazova.

Problem nije u tome hoće li sobe biti pospremljene i hoće li goste imati tko poslužiti, već kako će ta usluga izgledati. S obzirom na to da strani radnici, prema grubim procjenama, čine između 30 i 40 posto ukupne radne snage u sektoru, njihova pripremljenost i integracija postaju presudni za cjelokupno iskustvo gosta.

Uvoz radne snage više nije privremeno rješenje, već standard. "Strani radnici su naša sadašnjost i budućnost, što se tiče svih uslužnih djelatnosti, a prvenstveno turizma", jasna je Šarić. Prema njezinim riječima, pitanje više nije treba li ih uvoziti, već kako taj model učiniti održivim i kvalitetnim. Ključ je u dugoročnom planiranju, edukaciji i asimilaciji.

 

"Ono što mi kao država i poslodavci trebamo napraviti jest dozvoliti prilagodbu tih radnika, raditi na njihovoj edukaciji i asimilaciji s lokalnim stanovništvom", objašnjava. Bez sustavnog pristupa, ubrzani uvoz radnika izravno vodi padu standarda usluge, što se, nažalost, već primjećuje.

Krivi tajming poslodavaca, a ne spora birokracija

Iako se u javnosti često kao glavna prepreka spominje spora administracija, Šarić tvrdi da je problem negdje drugdje. Veći izazov predstavlja zakašnjela reakcija samih poslodavaca.

"Ključ je u planiranju. Svaki hotel i restoran već bi u desetom mjesecu trebao planirati broj ljudi koji će mu biti potrebni za iduću sezonu", navodi Šarić. U praksi, međutim, poslodavci često kalkuliraju, nadajući se da će pronaći dovoljno domaćih radnika ili da sezona neće biti toliko jaka, pa zahtjeve za radne dozvole podnose prekasno.

"Tada odjeli za strance postanu zatrpani i jednostavno ne mogu odraditi toliku količinu posla u kratkom vremenu. Ne bih rekla da je problem na birokraciji, nego u planiranju poslodavaca", naglašava ona. Posljedica takvog pristupa je da radnici, često s drugih kontinenata, dolaze neposredno pred početak rada, bez vremena za prilagodbu na vremensku razliku, klimu, hranu i kulturu, a kamoli za prolazak kroz specifične edukacije koje svaki hotel zahtijeva.

Visoke cijene traže vrhunsku uslugu

U kontekstu sve jače mediteranske konkurencije, problem radne snage izravno utječe na ukupnu konkurentnost Hrvatske. "Naš prvi problem su jako visoke cijene. Gost koji plati visoku cijenu za nju očekuje određenu kvalitetu usluge", kaže Šarić. Ako zbog kasnog dolaska i neadekvatne obučenosti radnika ta usluga izostane, nezadovoljstvo gostiju postaje neizbježno.

"To se danas jako brzo vidi. Gost vam neće samo odlučiti da se neće vratiti sljedeće godine, nego će odmah ostaviti lošu recenziju na TripAdvisoru ili Booking.com-u", upozorava Šarić.

Zašto Hrvati bježe od turizma?

Dok sektor postaje sve ovisniji o strancima, postavlja se pitanje zašto domaći radnici i dalje u velikoj mjeri zaobilaze turizam. Prema Antoniji Šarić, plaća je tek na trećem mjestu razloga. Prvi i najvažniji razlog je negativna percepcija i stigma koja prati te poslove.

"Niti prije 40 ili 50 godina naši lokalni ljudi u Dubrovniku i Dalmaciji nisu obavljali pomoćne poslove u turizmu. Ne znamo nijednu Dubrovčanku koja je radila kao sobarica ili peračica suđa. Te poslove su i tada radili ljudi koji su dolazili iz drugih krajeva", objašnjava Šarić. Ta percepcija, ukorijenjena generacijama, dovodi do toga da roditelji odvraćaju djecu od upisivanja ugostiteljskih i turističkih škola.

Na drugom su mjestu teški uvjeti rada – rad vikendom, blagdanima i vrlo malo slobodnog vremena tijekom sezone. Tek nakon toga dolazi plaća, za koju Šarić smatra da iz godine u godinu raste te da se često zaboravljaju dodatni benefiti poput napojnica, osiguranog smještaja i obroka, što su značajni primici u naravi.

Za rješavanje ovih duboko ukorijenjenih problema bit će potrebno više od sezonskih vatrogasnih mjera. Šarić predlaže dugoročnu strategiju koja uključuje animiranje djece već u osnovnoj školi kako bi se maknula stigma s turističkih zanimanja. To je, međutim, proces koji zahtijeva sustavan rad i vrijeme, što znači da će se hrvatski turizam s ovim izazovima suočavati još godinama.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.