'Narodna' dionica ili hrvatski Berkshire Hathaway - Kako će se razvijati burzovni uzlet Končara?

Veliki rast dionice Končara kojem se ne nazire kraj ni u skoroj budućnosti otvara pitanje hoće li se ta dionica pretvoriti u svojevrsnu "narodnu dionicu" dostupnu širem krugu malih ulagača ili će postajati domaći pandan Berkshire Hathawaya i privlačiti velike ulagače koji igraju na duže staze.

Opciju transformacije u narodnu dionicu otvara sve veća rasprodaja dionica Končara od strane mirovinskih fondova, koji se zbog velikog rasta cijene i regulatornih ograničenja moraju rješavati udjela u "zlatnoj koki" Zagrebačke burze (ZSE). Samo u kolovozu i rujnu su mirovinci prodali preko 60 tisuća dionica Končara, a kako je apetit tržišta za njima velik cijena je nastavila stabilno rasti.

U posljednjih pola godine je oko pet posto tržišne kapitalizacije kompanije otišlo iz ruku najvećih ulagača prema široj bazi investitora. Ako se vratimo malo više unatrag, vidjet ćemo da od početka ove godine Končar ima preko dvije tisuće novih dioničara, većinom privatnih.

Financijska sloboda narodu

Pozitivni aspekti toga su pojačana likvidnost, uključivanje više malih investitora u raspodjelu kolača čime praktički sami preuzimaju brigu i odgovornost o svojim mirovinama od fondova, a življe trgovanje i više dionica na raspolaganju moglo ni Končar učiniti privlačnim i ulagačima van naših granica.

Generalno pozitivna stvar bi bilo i jačanje financijske pismenosti građana kroz uključivanje u tržište kapitala, jer ako komšija Ante digne lovu na dionici, to će vrlo brzo privući pažnju cijelog susjedstva.

Uz prisilnu rasprodaju mirovinaca, likvidnost bi osjetno pojačao i stock split, odnosno podjela dionice, no o tome nema nikakvih službenih nagovještaja. Trenutačno je cijena jedne dionice Končara na oko 650 eura, što je mnogim malim ulagačima preskupo za testiranje burzovnih voda. Taj je problem još izraženiji kod Končar D&ST-a čija se dionica bliži probijanju granice od 4000 eura.

Podjelom dionice, primjerice u omjeru 1:10, ona bi postala osjetno dostupnija i zanimljivija širim masama. Veća količina dionica vjerojatno bi privukla pažnju i većih, odnosno institucionalnih ulagača kojima se trenutačno ne isplati kupiti mrvice sa stola mirovinskih fondova.

Povijest nas (uglavnom) uči da podjelom dionica raste interes za nju, što diže likvidnost, a samim time i cijenu pa koristi imaju i "stari" dioničari kompanije.  

Elitni status

S druge strane, jačanje likvidnosti često dovodi i do veće volatilnosti jer velik broj malih trgovaca pokušava uloviti brzu zaradu. To smo mogli vidjeti na primjeru splita Apple otprije pet godina.

Također se može argumentirati kako je riječ o čistoj kozmetici jer se splitom suštinski ne stvara nova vrijednost. Štoviše podjela može ostaviti dojam pumpanja hypea i smanjiti percipirani prestiž dionice.

Upravi je imidž elitne dionice jedan od razloga zašto Warren Buffet nikad nije napravio split dionice Berkshire Hathawaya koja zbog toga danas stoji oko 750 tisuća dolara (A klasa). Buffetova logika je bila da teže dostupna dionica filtrira špekulativne i kratkoročno ulagače te privlači dugoročne investitore koji i poštuju poslovnu filozofiju kompanije.

A ta filozofija se temelji na value ulaganju, odnosno ideji da kupnjom dionice kupujete udio u biznisu, a ne mogućnost kockanja na burzi. "Želim partnere u poslu, ne špekulante u kockarnici", plastično je to objasnio Buffet.

Buffetove principe spominjemo jer se i u slučaju Končara radi o klasičnom value ulaganju.  Poslovni fundamenti kompanije su iznimno jaki, potražnja za njihovim proizvodima je ogromna, a uprava samozatajno vuče uglavnom pametne poteze. O tome smo već ekstenzivno pisali.

Drugim riječima kupovanjem dionice Končara dobivate udio u vrlo zdravom biznisu, što uvelike ublažava strahove od špekulacija inače povezanih uz tvrtke s tako velikim i naglim rastom. Dakle, najbolje od oba svijeta.

Iako ne možemo pričati o nekakvom elitnom statusu kad je riječ o Končaru, upravi kompanije možda bi više odgovaralo da se baza dioničara ne širi previše, odnosno da ju čine jaki ulagači koji razumiju viziju tvrtke. Time bi izbjegli pritisak mase ulagača i mogli stabilnije, s više predvidljivosti, donositi odluke o budućim koracima.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar